Emir Imamović Pirke: Teroristi i žele da mi živimo u strahu...

Htio sam napisati priču koja je po strukturi fikcija, a prati zločinca koji nakon učinjenog zločina nastavlja živjeti normalnim životom, kaže Emir Imamović Pirke.

Svojim romanom “Terorist” Pirke prati novinara koji se bavi pričom svog nekadašnjeg školskog kolege, kasnije ISIL-ova borca koji se, iz ne baš jasnih razloga, vraća u Bosnu i Hercegovinu, preciznije biva deportiran. Radi se o jednom od prvih svjetskih romana koji se bave tom temom.

Pirkeov “Terorist“ našao se među 14 knjiga, u širem izboru natjecanja za Nagradu Fric. Tjednik Express po drugi će put dodijeliti Frica, a nagrađeni autor najbolje knjige fikcijske proze, uz mobilnu skulpturu žiroskopa, osvojit će i 75.000 kuna koje je osigurala Atlantic grupa.

– Drago mi je što sam se našao među predloženim autorima posebno jer se radi o ozbiljnoj književnoj nagradi, koja cijeni svaki književni tekst te koja nije hermetična – ističe Pirke. Sviđa mu se što i odluku o Fricu, nagradi nazvanoj po nadimku Miroslava Krleže, ne donose samo književnici, nego istaknuti predstavnici raznih profesija.

Pirke kaže kako je u svojem romanu, koji opsiuje kao fikcijsku publicistiku ili publicističku fikciju, pokušao pratiti dolazak i razvitak vehabizma u BiH, te proniknuti u psihologiju terorista, što nužno uključuje i sociološko-povijesne uvide.

– Radikalizam je uvijek isti, gdje god se nalazio, bilo u Čečeniji, Siriji ili negdje drugdje – objašnjava književnik. Priča je napisana hibridnim žanrom koji predstavlja kombinaciju književnosti i novinarstva. Kroz pitanje “Kako je moguće da netko rođen u bivšoj Jugoslaviji, u doba kasnog socijalizma, završi kao islamski fundamentalist?”, Imamović čitatelja vodi kroz perspektivu novinara.

– Imamović je stvorio hibridan žanr, gdje s jedne strane barata interpretacijama i tumačenjima, dok je činjeničnost – biografsko i dramatsko u glavnom liku – fikcijska, što je ozbiljna inovacija za naš prostor i za žanr – smatra književni kritičar i koordinator Nagrade Fric Kruno Lokotar. Pirke ističe da roman nije nimalo autobiografski.

– Lik novinara uveo sam zbog konstruiranja priče. Jer, posao novinara još je pronalaziti informacije – objašnjava nam Pirke, koji i sam radi kao novinar te kolumnist.

Terorizam je, kaže, star koliko i ljudski rod.

– Novinar, tj. pisac, u romanu na neki način ne može razumjeti terorista jer ne postoji jasan obrazac kako se postaje terorist – objašnjava pisac. Dodaje kako je terorizam prisutan kroz povijest, ali i da, za razliku od vojske, teroristi nikad ne kapituliraju.

– Ni jedan teroristički akt dosad nije doveo do državnog udara. Cilj terorista je stvaranje straha. Teroristi žele stvoriti klimu u kojoj se njihova meta boji, a u kojoj su članovi njihove partije sretni jer meta pati. Nemaju koristi od samog ubijanja, ali ako njime, primjerice, promijene odnos Nijemaca prema muslimanima, uspjeli su – zaključio je Pirke.