U narednih deset godina Hrvatska ima priliku da iz EU fondova povuče ukupno 225 milijardi kuna i uloži u gospodarstvo. Zvuči kao državni zgoditak na svjetskoj lutriji, no ekonomisti upozoravaju da do tog novca Hrvatska neće lako doći.
Premijer Andrej Plenković danas je predstavio Nacionalni plan oporavka do 2026. po kojem Europska unija Hrvatskoj daje na raspolaganje ukupno 75 milijardi kuna iz takozvanog Mehanizma za oporavak i otpornost. Ostalih 150 milijardi kuna koje će Hrvatska moći povući do 2031. odnose se na zaključka pregovora iz lanjskog ljeta kojim je premijer pridodao gotovo 40 milijardi kuna iz okvira 2014. - 2020. godine.
Treba naglasiti da od spomenutih 75 milijardi kuna, 47,5 milijardi su bespovratna sredstva, a ostalih 27 milijardi se odnosi na povoljne zajmove.
- Vratimo se u ljeto prošle godine kad su se zaključivali pregovori o Višegodišnjem financijskom okviru. Hrvatska je tad dobila za idućih 10 godina 24,5 milijardi eura. Kad tome pridodamo oko 5,3 milijarde eura iz okvira 2014.-2020-, to znači da ćemo u ovom periodu imati na raspolaganju 30 milijardi eura koje će biti uložene u hrvatsko gospodarstvo - rekao je premijer, te dodao: “Ono što je važno, tih 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava, to je otprilike 12 posto u odnosu na BDP. To nema nijedna druga država članica.”
No i premijer upozorava da nam taj novac neće pasti s neba.
- Ovo nije helicopter money, neće ga EU samo baciti. Reforme su nužne kako bi nam taj novac bio odobren - rekao je. Europska komisija ima tri temeljna zahtjeva a to du investicije koje pridonose zelenoj tranziciji, reforme i digitalizacija.
- Strukturirali smo plan u 5 komponenti i jednu inicijativu. Prva komponenta je gospodarstvo, pa pravosuđe, obrazovanje, tržište rada, zdravstvo te obnova zgrada. 54 posto će ići na gospodarstvo, 10 posto na pravosuđe, 15 posto na obrazovanje i znanost, 4 posto na tržište rada, 5 posto na zdravstvo, a 12 posto na obnovu zgrada od potresa - istaknuo je premijer te zaključio: "U rukometnom smislu idemo u trokorak. Prvi korak je plan za ulaganja koja su sto posto bespovratnih sredstava, potom idemo na višegodišnji okvir i treći korak za koji imamo vremena do 2023. za dodatnih 3,6 milijardi eura i tako koristimo sva sredstva na raspolaganju."
Jalova hrvatska digitalizacija
Sve navedeno zvuči razumno, logično i ostvarivo dok ekonomisti ne pojasne probleme s kojima se Hrvatska susreće desetljećima. Nužne reforme do danas nismo uspjeli provesti i ništa ne ukazuje da bi se to moglo ostvariti u narednom razdoblju.
- Značajan dio sredstva iz EU fondova završavaju u nečemu što ne pokreće gospodarstvo, a to je digitalizacija gdje za država usprkos svemu i dalje prakticira papir i elektroničke zapise. Užasno loše koristimo vrijeme i ljude i novac. Stariji ljudi su nam i korisnici i pružatelji usluga, a imaju strah od nepoznatog poput digitalizacije i kad zbrojite to s nepovjerenjem u sustav dobijete model dvostruki unos podataka odnosno ostaje glomazna papirologija plus elektronički zapisi - pojasnila je Marijana Ivanov, redovita profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na katedri Financije, elementarni problem Hrvatske.
Ekonomistica Ivanov smatra da Hrvatska primarno investirati u velika poduzeća koja su orijentirana na izvoz i imaju razvijeno inozemno tržište jer ona imaju najveći učinak na gospodarstvo
'Sve može biti zelena ekonomija'
- Ona se mogu povezati s aktivnostima zelene ekonomije od poljoprivrede industrije i energetike u smislu korištenja obnovljivih izbora energije i ekoloških proizvoda na kojima se bazira hrvatska prehrambena industrija. Najveći problem EU fondova je što su uglavnom dostupni malim i mikro poduzetnicima, a naša ekonomija počiva na velikim poduzećima - kaže Ivanov.
U HNB-u su 2020. navodili da je prema podacima s kraja 2019. Hrvatska s razinom od oko 90% ugovorenosti iznad prosjeka novih zemalja članica. No uzme li se u obzir ukupna razina isplata krajnjim korisnicima, koja je nešto veća od 30%, Hrvatska je na začelju novih država članica.
- Jako sam razočarana načinom korištenja EU fondova. Naime, pod priču zelene ekonomije se ne pokušava uklopiti sve
od prirodnog građevinskog materijala do instalacija u funkciji zaštite okoliša. Svaki projekt može biti ‘zeleni’ i to je smisao zelene ekonomije, a mi se samo baziramo na vjetroelektrane ili solarne elektrane. Imamo mogućnost korištenja naših hidroelektrana koje su puno veće i mogu privući velike projekte - smatra Ivanov.
Poduzetnici koji su se već okušali u korištenju bespovratnih sredstava i EU fondova razočarani su tromošću hrvatske birokracije, komplikacijama na koje su nailazili, a da im nitko nije znao naći rješenje i što su unaprijed morali uložiti velike svote novca ne znajući uopće kada će natječaji biti objavljeni i hoće li njihova ideja biti prihvaćena.
'Kosa mi se diže na pomisao EU fondova'
- Osobno mi se diže kosa na glavi na pomisao ulaska u projekt koji se financira i EU fondova. Svi bježimo od složenog i kompliciranog, a upravo to i jesu takvi projekti - dodaje Ivanov.
Na pitanje kako se taj problem može riješiti u Hrvatskoj, ekonomistica odgovara: "Država može osnovati inovativne centre i povezati osobe i sektore koji se nadovezuju na proces povlačenja sredstava. Država treba biti organizator jer ti odjeli su i dalje nepovezani i razdijeljeni na nekoliko ministarstava i segmenata ministarstava. Najviše se ulaže u konzultantske kuće no to treba iskoristiti da se preko njih dobije sve što je potrebno. Država ujedno treba iznaći financijska sredstva da poduzećima pokrije izdatke za konzultante i skratiti proceduru. Ključ je i u edukaciji lokalne države. Sve treba pojednostaviti."
