Fatalna ujna sad živi u osami: "Ne daj Bože nikome ovako"

Hoda cestom sama. Pognute glave. Smršavila je. I nije više živahna kao što je bila. A tko bi bio od te strahote, govori mještanka (66) Svetog Đurađa kod Virovitice.

Dok čeka novo suđenje, u svom rodnom kraju već dva mjeseca živi Slađana Novoselnik (34), fatalna ujna kako su je mediji prozvali. Otkad se vratila, malo tko ju je vidio, a još je manje onih koji žele pričati o njoj. Zatvorila se u kuću. Iz glavne ulice u selu blatnjavi puteljak vodi na brdo do kućice na osami. Vrata nam otvara njezina majka. Najprije kaže da je Slađana kod kuće, a kad čuje da smo novinari, odlučno nas uputi na odvjetnicu. Slađana ne želi razgovarati s novinarima, ali ni sa suseljanima. Vide je samo kad ide u crkvu ili grad.

- Srela sam je nedavno. Išla je iz grada. Vadila si je papire. Neugodno ti je i pitati išta. A i ona kaže: ne smijem se ni sjetit svega - govori sumještanka.

Slađana je u lipnju 2011. na Hvaru navodno nagovorila svog nećaka, s kojim je tada bila u vezi, da joj ubije supruga Domagoja. Sud u Splitu odredio joj je 22 godine zatvora, a nećak koji je tad bio maloljetan dobio je deset godina. Ljubav između nećaka i ujne trajala je i dok su bili u pritvoru u Splitu.

“Ti znaš da ja ovdje stojim nevina. Ti si ljubav mog života”, pisala je Slađana nećaku. Pisma mu je ostavljala ispod kamena u zatvorskoj šetnici prije nego su ih čuvari otkrili. Domagoja je netko ubio tako što mu je zario nož dug 17 cm u prsa. Od siline udara slomljeno mu je i rebro, a drška noža je pukla. Slađana i nećak su tvrdili da se sam ubio. Zatim je nećak priznao ubojstvo, a potom je rekao da ga je Slađana nagovorila. Vrhovni je sud vratio suđenje na početak. Zbog isteka roka u kojem smije biti u pritvoru i skrbi o majci, Slađana je slobodna. Majka je vjerovala da je Slađana nevina.

- Odluku o puštanju na slobodu emotivno je prihvatila. Izašla je na dvorište i vikala da je pravda pobijedila - prepričava druga susjeda. Dok Slađanu neki iz sela osuđuju, drugi bi voljeli s njom porazgovarati, govore da joj samo Bog može suditi. Je li ubila supruga ili nije, kažu da samo dvoje ljudi to zna. Oni koji su se usudili pitati je nešto, kažu da samo procijedi: “Ne dao Bog nikome”. U selu s nekoliko stotina stanovnika, u kojem je odrasla, gotovo svi kažu da su je i prije znali samo iz viđenja. O Slađaninoj kćeri se brine baka s Hvara. Još se ne zna kada će se nastaviti suđenje.