Glas naroda: Za sve se odmah kod nas kaže da se ne može

Djeca manje uče i nisu kreativna

Točno je da, koliko god se trudili učiniti nastavu zanimljivijom i modernijom, mi učitelji ne možemo se niti bismo se trebali natjecati s mnoštvom sadržaja koji se danas djeci nude. Mnogi kao da su zaboravili čemu služi obrazovanje. Škola nije lunapark. Zapravo, što se više trudimo zabaviti djecu, to su nam rezultati porazniji. Dobivamo razmaženu, nekreativnu djecu koja su lijena razmišljati.

Katarina Seifert

Gimnazijalka koja se ne zna služiti mailom?

Nadobudno govorimo o nekakvoj informatizaciji, a toliko je djece još bez računala i interneta!

I ne samo to. Ima škola u kojima djeci ne daju ni tekući sapun za pranje ruku ni toaletni papir. Svašta se nešto pogrešno podrazumijeva, a cijelo vrijeme informatika je izborni predmet. Dosta je u našem obrazovnom sustavu nelogičnosti. Od djece se bez dovoljno dobrih, često bez ikakvih uvjeta, traži da su informatički pismena. I vjeruje se da jesu, da su i oni najmlađi računalno napredni. Teško! Neki dan mi gimnazijalka, 4. razred, kaže da mi nije odgovorila na mail jer ne zna odgovoriti na njega. O kojem boljem obrazovanju mi govorimo?! Niti uvjeta, a niti osnovnih znanja.

Bernarda Jug

Za sve se odmah kaže da se ne može

Mnogi su bez ikakvog razmišljanja automatski negativni. To što se pojedinac osjeća nemoćnim nema veze s činjenicom da se nešto u ovoj državi može promijeniti. To je sve što čujem: “ne može se”, “to je neizvedivo”, “mi smo premali za to”...

Marko Markman Babić

Sve je više slabo motivirane djece

Neopisivo mi je zadovoljstvo što ste shvatili da je naša budućnost u boljem obrazovanju i što ste se ohrabrili pisati o temi koja je zadnjih desetljeća bila potpuno marginalizirana.

Dali ste ovako riječ onima koji ne kreiraju obrazovnu politiku, ali trpe njene posljedice i krivi su za sve – nama učiteljima. O školi su dosad uglavnom govorili oni koji nemaju dana radnog iskustva u nastavi ili su tek počeli s radom u odgojno–obrazovnim ustanovama i vrlo brzo odustali, uvidjevši koliko je taj posao težak, stresan i odgovoran. Onda su se zaposlili u agencijama, ministarstvu ili izdavačkim kućama, gdje se donose odluke o obrazovanju i puno lakše zarađuje puno veći novac. Osim o problemima učitelja, vjerujem da treba govoriti o problemima djece, kojih je sve više slabo motiviranih, s poteškoćama u učenju i ponašanju. Trebamo ih pitati kako im je u školi i zašto ne vole učiti. Bitan faktor su i roditelji. I njih moramo obrazovati tako da na nastavno osoblje prestanu gledati kao na nesposobne i frustrirane ljude nego kao na suradnike u odgoju i obrazovanju njihove djece.

Učiteljica i majka A. Katić

Ne mogu odlučivati ako mi to ne daju

Nedavno je jedan čovjek komentirao da učitelji trebaju raditi po osjećaju i savjesti, a ne “ko roboti”. Da bi promjena školstva trebala krenuti od njih. 
Gospodine dragi, ne mogu raditi po osjećaju jer ću dobiti otkaz, zaboga! Postoji nacionalni plan, koji učitelji moraju pratiti i ostvariti u okviru satnice za određeni predmet. Za vašu informaciju, nisu učitelji ti koji odlučuju o kurikulumu. Nisu oni, dakle, krivi ako nešto nije u redu s nastavnim programom, ako kao takav, kako kaže spomenuti gospodin, pogoduje sustavu kojem nije u interesu da stvori osobe koje će razmišljati svojom glavom, ako potiče učenike da uče napamet. 
Ne treba mijenjati same učitelje nego to što ne sudjeluju u kreiranju nastavnog plana. 

Sanja Lukić