ŽENA, MAJKA, KRALJICA: Istranki je najgore tražiti ljude za koje već znaju da su mrtvi, a kaže da nema boljeg osjećaja nego kad ti preživjeli zahvali na životu
Hrabra Romina je i trudna 'do zuba' išla spašavati živote...
Romina Brumnić (37) iz Pazina jedina je spasiteljica Gorske službe spašavanja u Istri. Već šest godina spašava ljude i životinje s nepristupačnih terena i jama, zajedno s još 15 kolega spasitelja HGSS-a, koliko ih ima u Istri.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Obožavam taj posao jer volim pomagati. Svi taj posao radimo volonterski. HGSS u Istri ima ukupno 27 članova, od kojih je 16 spasioca, a ja sam jedina žena. Prije nego što sam postala spasiteljica morala sam proći sve potrebne obuke, a počela sam kao pripravnik. S tečajevima za spašavanje počela sam prije 10 godina, a nekoliko godina kasnije postala sam spasiteljica - kaže Romina. Iako je po struci ekonomistica te je završila i višu školu za cestovni promet, spašavanje ljudi joj je važan dio života.
Ljubav prema akciji
- Posao spasioca mi nije bio težak dok nisam rodila. Tad sam počela razmišljati o opasnostima koje vrebaju prilikom spašavanja s teško dostupnih terena. Ipak, uz supruga Luku Labinjana (37), koji je također spasilac, prevagnula je ljubav prema spelološkim akcijama te smo, uz to, u Pazinu otvorili zip line preko pazinske jame. Ondje, uz turiste željne adrenalina, svakodnevno vježbamo za buduće akcije. Riječ je o zip-lineu dužine više od 600 metara s najvećom dubinom od 100 metara - govori nam Romina, koja je u sedmome mjesecu trudnoće hrabro išla na izvlačenje smrtno stradalog na Brestu pod Učkom.
Samo 15 dana nakon toga rodila je dva mjeseca ranije prvog sinčića Dana, koji danas ima četiri godine.
- Nisam zbog akcije prijevremeno rodila. Jednostavno se tako poklopilo, ali je sve, nasreću, prošlo u redu - kaže Romina.
Uz Dana imam i dvogodišnjeg sina Vitu. Ponekad je teško uskladiti posao i majčinske obaveze, pa sam čak jednom morala povesti djecu na spašavanje zato što ih nisam imala kome ostaviti na čuvanje. Nasreću, i moja sestra je bila sa mnom te ih je pričuvala tijekom akcije, govori nam hrabra Romina.
Iza nje je na desetke odrađenih akcija, a najdraže joj je kad one završe sa sretnim krajem. Jedna od takvih akcija bila joj je spašavanje unesrećene osobe s Učke.
- To je bio stranac koji je imao nesreću s paraglajderom. Odmah pri uzlijetanju došlo je do nesreće jer je imao problema s krilom te je pao ‘samo’ s desetak metara visine. Sjećam se, suprug i ja dobili smo poziv od Centra 112 o padu paraglajdera. Znali smo da je živ i da što prije trebamo doći na mjesto nesreće jer su u pitanju sekunde. Taj dan nisu bili dobri uvjeti za letenje, ali s obzirom na to da je bio stranac kojemu je završavao godišnji odmor, inzistirao je da poleti. Teren gdje je pao bio je nepristupačan, pa smo ostavili automobile i stotinjak metara smo morali pješačiti do njega. Nosili smo ga do vozila Hitne, a s mojih 58 kilograma to nije bilo nimalo jednostavno - priznala je Romina.
Prvo pretrne, a onda akcija
Najteže akcije su joj kad mora tražiti osobe za koje se zna da su već mrtve. Na to se, kaže, ne može nikad naviknuti. HGSS u Istri ima dva službena telefona, od kojih je jedan kod spasilaca, a jedan kod pripravnika kako bi se i oni uvježbavali.
- Kad zazvoni telefon i vidiš poziv Centra 112, najprije pretrneš, a onda brzo uzimaš papir i olovku kako bi sve pažljivo zapisao. Tako je bilo i na mojoj zadnjoj akciji za sada, kad smo spašavali bicikista koji je pao kraj Zrenja. Prva dojava bila je da je bez svijesti i da je pao na nepristupačnom terenu. Vrlo brzo smo došli do mjesta nesreće i shvatili da ipak nije tako strašno. Imao je slomljeni nos i oguljeni dio lica, ali sve je, nasreću, ostalo na tome. Oprečne informacije kod poziva na akciju često nam se dogode jer ljudi svašta kažu u šoku - kaže Romina.
Najveća dubina na koju se Romina spustila je jama dubine 250 metara na Velebitu. To je bilo tijekom jedne spelološke vježbe. Kod nošenja unesrećene osobe spasioci se smjenjuju kako bi im bilo lakše.
- Unesrećenu osobu na nosilima nosi šest ljudi pa se tijekom nošenja izmjenjujemo pa nam je lakše. Posebno ako je riječ o osobi težoj od 90 kilograma. Ali svaki napor se isplati kad se akcija sretno završi i kad ti spašeni od srca zahvali - priznala je.
Ova žena i majka hrabro ulazi u jame spašavati i životinje. Jedna od takvih akcija, koja je uspješno završila, bila je spašavanje lovačkog psa koji je pao u jamu dubine 30-ak metara.
- Pas je pao u jamu kraj Žbandaja. O tome nas je obavijestio vlasnik. Kad sam se spustila u jamu s kolegama, očekivala sam strvinu psa. Ali na dnu sam ugledala dva velika oka koja su me uplašeno promatrala. Izvukli smo ga iz jame neozlijeđenog i vratili presretnom vlasniku - ispričala je na kraju. Iako radi opasan posao te je svjesna da joj je sa svakom akcijom “glava u torbi”, želja za pomaganjem drugima je puno jača.