Grad na Dunavu bio je pod opsadom 87 dana, a bitka za Vukovar završila je 18. studenoga 1991. njegovom okupacijom koja je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja
News
Komentari 305
Grad na Dunavu bio je pod opsadom 87 dana, a bitka za Vukovar završila je 18. studenoga 1991. njegovom okupacijom koja je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja
UŽIVO IZ VUKOVARA
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+
Na Memorijalnom groblju izaslanstva polažu vijence.
'Mislio sam da će me srce izdati kad sam čuo da je pao Vukovar'
Ivo Vukasović Palin alkar je iz Sinja i sudjeluje u Koloni sjećanja.
Bio sam u Domovinskom ratu, dolazak ovdje mi znači sve. Svake godine sam u koloni. Dok god budem mogao hodati, svake godine bit ću u Vukovaru, kaže Vukasović.
Na dan pada Vukovara bio je u Sinju.
- Mislio sam da će me izdat srce. Zamantalo mi se od tuge - kaže.
Nadomak groblja postavljeni su zvučnici, izgovaraju se imena svih onih kojima se danas odaje počast, ljudi u tišini prolaze kraj njih, utihnula je i glazba.
Zdenka Gmajnić, udovica je hrvatskog branitelja koji je preminuo prije pet mjeseci i rođena Vukovarka.
- Bila sam u Vukovaru do pada. Tu u blizini ima jedan bunker u kojem je bilo nas 27 sa svojom djecom, sa starima. Otamo smo potjerani na cestu, na groblje, gdje su nas dočekali s tenkovima i tamo su nas trpali u kamione i odveli su nas na Ovčaru. Ustvari, prije toga su nas stavili u autobuse na jednom punktu i onda su nas tjerali da iz tih autobusa tjerali da idemo u hangare, ali smo se jako bojali da nas ne uguše plinom pa smo ostali u autobusu. Onda su nas vozali pet dana po Srbiji i na kraju smo završili u Sremskoj Mitrovici. Na naplatnim kućicama u Šidu su jednog mladića koji se htio provući s nama civilima pretukli do krvi. Moje dijete od 12 godina je to gledalo i nikad tu sliku neću zaboraviti. U Sremskoj Mitrovici su nad držali nekoj dvorani i otamo smo krenuli za Bosnu. Kad smo prelazili iz autobusa u autobus pucali su po nama. Uspjeli smo preživjeti i došli u Zagreb. U Zagrebu nas nitko nije dočekao. Tada sam imala 39 godina. U Vukovar sam se vratila 2011. kad je moj muž koji je bio logoraš i invalid uspio dobiti stan. Svi ostali su dobili prije njega - rekla je i kroz suze poručila kad je vidjela kakav je Vukovar nakon pada da je mislila da se nikad tu više neće vratiti.
Suprug Dominik je mjesecima bio u logoru gdje su ga zvjerski mučili. Preživio je dva infarkta, dobio je dva karcinoma i preminuo prije pet mjeseci sa samo 45 kilograma.
Vukovarska kolona nikada nije bila duža. Početak je već kod vodotornja, a kraj je tek odmakao od bolnice. Kolona je duga oko tri kilometra.