Hrvatska tolerira, pa čak i plaća sustavno trovanje svog naroda

Smeće je već desetljećima dobar biznis, ali postaje ekstremno unosan kad se uzme novac da se smeće ukloni bilo kako i bilo kamo. Čak i po cijenu ljudskih života, čak i ako se zna da će to smeće uzrokovati najteže bolesti djece i odraslih. Zbog toga nije čudno da se smećem u mnogim dijelovima planeta bave ljudi kojima je na prvome mjestu profit i ništa drugo. Camorra vodi posao s otpadom u Napulju i regiji Kampanije. Smećem su se u Americi bavili fiktivni Sopranosi, ali i pravi Salvatore Avellino. Prije pet godina Talijani su uhitili 11 članova ‘Ndranghete, mafije iz Kalabrije, koji su planirali ilegalno uvesti milijune tona smeća u Hrvatsku. Nešto je od talijanskog smeća i stiglo do Hrvatske. U halama bivše pazinske tvornice u Istri ostavljene su da trunu tisuće tona otpada koji je uvezen iz Italije između 2019. i 2020. A imamo previše i vlastitog otpada. Kancerogeni tetrakloreten pronađen je prije deset godina u jednom varaždinskom vodocrpilištu. Odmah se posumnjalo da je tvar koja izaziva rak u vodu dospjela iz 100.000 tona smeća koje je ondje, na vodozaštitno područje, odlagano između 2005. i 2011. U Zagrebu su posljednjih godina često gorjeli deponiji i pogoni tvrtki za uklanjanje otpada, na Jakuševcu je eksplozija teško ozlijedila radnika, u požaru otpada u osječkoj tvornici teško je stradao vatrogasac. O otrovima koje su tad udisali Osječani i Zagrepčani ništa ne znamo. Nadležne službe uvijek objave da je zrak čist. Mjerili su onečišćenje i nakon požara u Zaprešiću, pa priopćili da je sve u redu. Kakvoća zraka se ispitivala na lokacijama prema kojima vjetar uopće nije nosio otrovni dim.