"I dalje školujemo stručnjake koji ne mogu pronaći posao..."

Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Ovih dana najavljuje se početak provedbe Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije. Vlada je imenovala deveteročlano povjerenstvo za provedbu. Iz najava se može naslutiti da je prvi korak vezan uz reformu kurikuluma. Najvažnije pitanje je kojim će smjerom krenuti reforma i kako će utjecati na budućnost naše djece? Ako pretpostavimo da je u temelju svake države gospodarstvo, prirodno je zaključiti da bi svaka država najprije trebala kreirati svoju Strategiju gospodarskog razvoja.

Iz gospodarske reforme treba izvoditi ostale

U gospodarskoj strategiji trebale bi se nalaziti sve razvojne mogućnosti i prioritetne potrebe države. Iz takve strategije trebale bi se izvoditi druge, a na prvome mjestu obrazovna strategija. Naime, ako smo procijenili da nam trebaju IT stručnjaci, prirodno je očekivati da se obrazuju takvi stručnjaci. Nije mi baš logično da se nakon “proizvodnje” stručnjaka razvija gospodarstvo u tom smjeru. Kod nas to izgleda ovako. U dijelu Strategije obrazovanja koji se zove “Misija i vizija” piše: “Gospodarstvo će se velikim dijelom zasnivati na naprednim tehnologijama koje omogućuju stvaranje visoke dodane vrijednosti, a kvalitetno obrazovani pojedinci moći će pronaći odgovarajući posao”. Istodobno, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak izjavljuje: “Jedan od naših zaključaka je potreba povezivanja ključnih strategija u državi. Ne može strategija gospodarstva biti rađena, a da se ne nastavi na platformu strategije obrazovanja”. 

Treba nam kvalitetno obrazovano društvo

Čini se da Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije preuzima i “viziju” gospodarske strategije, koje nema. A što se tiče kvalitetno obrazovanih pojedinaca, mislim da oni ni danas nemaju problema sa zapošljavanjem negdje u svijetu. Nakon usvajanja Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije logičan nastavak bio bi kreiranje kvalifikacijskog okvira, koji bi jasnije iscrtao poziciju Hrvatske u globalnom okruženju, i nacionalnog kurikuluma. Budući da je kod nas na djelu “politička logika”, mi smo bez ikakvih prethodnih istraživanja najprije kreirali Nacionalni okvirni kurikulum (plan i program za predškolsko, opće i srednjoškolsko obrazovanje). Sad se najavljuje kako bi se to moglo prepraviti u Okvirni nacionalni kurikulum. Također imamo Hrvatski kvalifikacijski okvir (koji treba obrazovanje i kvalifikacije usklađivati s potrebama gospodarstva i tržišta rada). Hoćemo li uskoro i to mijenjati? Toliko o logičkom slijedu na koji se poziva Strategija. Pretpostavimo, ipak, da su ostvarene pretpostavke za nastavak projekta. Imamo politički podobnu Strategiju, imamo Hrvatski kvalifikacijski okvir i krećemo u popravljanje Nacionalnog okvirnog kurikuluma. Međutim, već na samom početku iskazan je određeni oprez. Naime, čini se da se još oklijeva u izradi Nacionalnog kurikuluma i kreće s izradom prijedloga Okvira nacionalnog kurikuluma. Ovih dana pokušavam dokučiti o čemu je riječ - i nikako ne uspijevam.

Vrtimo se u krug i stalno nešto ispravljamo

Naime, “moja logika” kaže da bi Nacionalni kurikulum trebao definirati okvire svih drugih kurikuluma. U suprotnom ćemo opet naknadno intervenirati u već kreirane kurikulume. Pretpostavimo dalje da je sve “pod kontrolom” i pogledajmo što bi moglo uslijediti.

Iz Okvira nacionalnog kurikuluma trebali bi se kreirati kurikulum za obvezno obrazovanje, za strukovne škole, za općeobrazovne škole i za umjetničke škole te predmetni kurikulumi za sve škole.

Pretpostavljam da bi svaka škola svoj školski kurikulum autonomno izvodila iz odgovarajućeg Nacionalnog kurikuluma, a svaki nastavnik, autonomno, svoj predmetni kurikulum izvodio iz Nacionalnog.

Problemi s prilagodbom udžbenika

To je i osnovno načelo Strategije: autonomija svih institucija u području obrazovanja i znanosti, kao i autonomija svih djelatnika. Ali pitanje je samo gdje će se zapravo postaviti granice autonomija?

Pretpostavimo da ćemo nakon nekog vremena imati savršene dokumente i politički konsenzus za provedbu istih. Pretpostavimo da će proces provedbe Strategije, temeljem tih dokumenata, početi za dvije ili tri godine. To je vjerojatnije, jer teško je očekivati da će udžbenici temeljeni na predmetnim kurikulumima do tada biti spremni. Pretpostavimo i to da bi prava procjena svih tih promjena mogla nastupiti nakon pet ili deset godina provedbe. To znači da bismo, u najboljoj opciji, nakon desetak godina mogli dobiti kvalitetno obrazovanu populaciju, a ne pojedince jer njih imamo i sad. U tom trenutku najvažnije pitanje za Hrvatsku bit će: za koga smo školovali našu djecu? Djelujući u državnom sustavu mogao sam samo “dočekivati naputke odozgo”, a rijetko sam se uvjeravao da imaju smisla. Osvijestio sam da svoje ideje ne mogu ostvariti unutar sustava velike tromosti, pa sam “pobjegao iz njega” nadajući se kako još tijekom života mogu vidjeti da ono što sam radio ima smisla.