Šveđanin Ingvar Kamprad, utemeljitelj i vlasnik IKEA-e rođen je prije točno 90 godina. Ovaj multimilijarder poznat je po svojoj skromnosti, ali i velikoj štedljivosti...
Ima 65,6 milijardi €, a odjeću kupuje na placu i jede u IKEA-i
Kralj IKEA-e, Ingvar Kamprad ničim se posebno ne ističe. Ostavlja dojam sasvim običnog čovjeka iz susjedstva. On ne vozi bijesne automobile iako ima milijarde eura na računu. Ne posjeduje ni luksuzne jahte ni privatni avion. Kuća u kojoj živi sasvim je obična, a uglavnom je opremljena IKEA-inim namještajem.
Ne ide u skupe restorane, a često ga se može vidjeti kako jede mesne okruglice u restoranu IKEA-e. Putuje ekonomskom klasom i često koristi gradski prijevoz, a inače vozi stari Volvo. On i supruga Margaretha s kojom je u braku bio od 1963. godine pa sve do njezine smrti 2011. uvijek su sami obavljali kupnju namirnica, a jednom prigodom je kazao da je dosta svoje odjeće kupio na buvljacima.
No, neke užitke si je ipak priuštio. Ima veliko seosko imanje u Švedskoj i vinograde u francuskoj Provansi. No to ipak nije
ništa u usporedbi sa 65,6 milijardi eura na koliko se procjenjuje njegovo bogatstvo.
Anegdote kažu čak i da ga jednom nisu pustili na dodjelu nagrada najuspešnijim gospodarstvenicima, jer su ga vidjeli kako pred zgradu, gdje su se nagrade uručivale, izlazi iz gradskog autobusa.
Sa 17 godina osnovao IKEU
Rodio se 30. ožujka 1926. godine na obiteljskom imanju Elmtarydu nedaleko od sela Agunnaryda na jugu Švedske.
Već s pet godina pokazao je da je iznimno talentiran za trgovanje. U tvornici je kupovao šibice i prodavao ih uz minimalnu maržu susjedima ili na sajmovima. Sa sedam godina proširio je tržište. Tada je već vozio bicikl pa je robu dostavljao i u okolna sela. Svoju ponudu je uskoro proširio i na sjemenje za cvijeće, razglednice, božićne ukrase za jele i na kraju olovke i kemijske.
Prikupio je zavidnu ušteđevinu, a kad je sa 17 godina unatoč disleksiji sa odličnim završio srednju školu, otac, ponosan na vrijednog i sposobnog sina, dodatno ga je nagradio povećim džeparcem.
Nije dugo razmišljao što učiniti s novcima koje mu je dao otac. Nije mu palo na pamet to potrošiti na kupovinu auta ili luksuzno putovanje. Godine 1943. osnovao je IKEA-u. Tvrtki je dao ime po početnim slovima svog imena i prezimena, te imena farme i rodnog sela. Tad je još prodavao samo olovke, novčanike, rame za slike, satove i nakit. Dvije godine kasnije svoju tvrtku počinje reklamirati u novinama, počinje primati narudžbe i poštom, te slati proizvode na kućnu adresu.
Obrazovanje: Naporan rad
S vremenom je u ponudu uvrstio pokućstvo lokalnih stolara. Kako se asortiman širio, Kamprad se odlučuje za tiskanje
kataloga. Prvi IKEA-in katalog iz tiskare je izašao 1951. godine. Dvije godine poslije gradi prvi salon namještaja u obližnjem Älmhultu. Tamo su kupci po prvi put mogli razgledati proizvode prije no što ih kupe. Uspjeh je gradio na vrlo prihvatljivim cijenama i već tada njegov moto je bio – “najbolja roba za utrošeni novac”.
Ova atipični milijarder ne govori ni engleski ni njemački, nema nikakvo formalno obrazovanje, a kad ga pitaju za obrazovanje odgovara - naporan rad. Danas ima preko 300 robnih kuća diljem svijeta i zapošljava preko 150 tisuća ljudi. Prije tri i pol godine Ingvar Kamprad tvrtku je prepisao na svoja tri sina koji su preuzeli po trećinu kompanije. Njegovi sinovi, Petar, Jonas i Mathias danas vode cjelokupnu viziju i dugoročnu strategiju IKEE, a njegov najmlađi sin Mathias je, nakon što je otac odstupio, 2013. godine postao predsjednik IKEA grupe i otad upravlja koncesijama diljem svijeta, No, Ingvar je i dalje viši savjetnik i donositelj odluka u IKEA-i.
Nacističke prošlosti se srami
Kampradova nacistička prošlost otkrivena je 1994. godine. Kao 16- godišnji mladić 1942. pridružio se ultradesničarskom i antisemitskom pokretu Nova Švedska Pera Engdahla koji je podupirao Hitlera i njegovu ideologiju.
U autobiografiji je priznao dva svoja najveća grijeha. Jedan je bio ovisnost o alkoholu od koje se uspješno izliječio,a drugi grijeh je upravo članstvo u toj stranci koja je podržavala naciste.
-Toga se doista sramim - napisao je u knjizi. Od tada često daje pozamašne svote u dobrotvorne svrhe (ponekad je to i milijardu kuna), a nerijetko su to upravo razne židovske organizacije.