News

Komentari 1

Ima leukemiju i živi u domu u Nazorovoj: 'Ne može se vratiti u baraku gdje nema struje i vode'

Ima leukemiju i živi u domu u Nazorovoj: 'Ne može se vratiti u baraku gdje nema struje i vode'

Andrijano ima šest godina, a u domu u Nazorovoj živi jer je obitelj presiromašna - njih petero žive u drvenoj baraci na periferiji, koja ima samo kuhinju i jednu sobu

Ja bih najviše volio opet živjeti s mamom, sa svojim sekama i braćom, znate gdje - na Marsu! Tamo je super jer nema variva koje moram jesti, a ima puno šipka, onih crvenih bobica, koje volim!, prekrasna je maštarija malog Andrijana (6) iz Zagreba.

Kako bi se njegova maštarija barem donekle ostvarila, pišemo ovu priču, da je pročitate i pomognete, tko može. A može se ostvariti barem dio - da opet živi s mamom, sekama i braćom.

Treba im stan

Andrijano boluje od leukemije, koju su mu dijagnosticirali u srpnju prošle godine. Dva je mjeseca proveo na liječenju u bolnici, a onda je smješten u Dječji dom Zagreb u Nazorovoj jer je obitelj toliko siromašna da mu ne može omogućiti uvjete za opravak i normalan život. Majka s još petero djece živi u drvenoj baraci na periferiji grada, bez struje i vode, bez sanitarnog čvora, s grijanjem na drva. S Andrijanom ih je šestero.

POGLEDAJTE VIDEO Živi u domu jer je obitelj siromašna

Dječak je sada dobro, boljeg zdravlja, prošao je nekoliko ciklusa kemoterapije, no kući, takvoj kući, ne može. Ravnateljica doma, Jasna Ćurković Kelava, i socijalna radnica doma, Mateja Mandić Blažević, pozivaju Grad da Andrijanu i njegovoj obitelji omogući adekvatan smještaj, u koji se može vratiti. Pozivaju i ljude velika srca na uplate preko računa doma u Nazorovoj kako bi se eventualno pronašao stan u najmu za obitelj, gdje bi bili dok traje Andrijanovo liječenje i dok se majka ne snađe.

- Nemam primanja, snalazim se kako znam, uglavnom čistim po kućama, perem tepihe, nekome ponekad nešto skuham pa zaradim tako 50 ili 100 kuna, da imamo za hranu. Još mi je jedno dijete bolesno, liječilo se u bolnici pola godine, otpušteno je prije mjesec dana. U baraci nemamo vodu, moram na gradsku pumpu, udaljenu stotinjak metara. Imamo kuhinju i jednu sobu... - priča majka. Govori smireno, brižno, grli i ljubi sinčića. Uvjeti u kojima žive nisu ni za koga, a posebno ne za dijete s takvom dijagnozom.

’Mora biti u instituciji’

- Povratak k majci za njega bi sigurno značio i brži oporavak, ali da mogu živjeti u normalnim uvjetima. Nedopustivo je da u današnje vrijeme djeca borave u instituciji jer im je obitelj siromašna - kaže ravnateljica Nazorove Ćurković Kelava.

Djetetu je, svakom djetetu, mjesto u obitelji, napominje, a ne da bude u domu zato što obitelj nema od čega živjeti. Andrijanova je majka, dodaje, vrlo brižna žena angažirana oko svoga djeteta, ali ga kući ne može vratiti.

- Imamo, tako, kuhinju i jednu sobu, u kojoj svi spavamo. Nema struje, no još je gore od toga što nemamo ni vodu jer je teško nositi je u kanistrima, dovlačiti kući. Djeca tu ne mogu živjeti, zato je Andrijano i dalje u domu, koliko god bih ga ja željela kod kuće - tužno kaže njegova majka.

I to u 21. stoljeću, kad ni jedno dijete ne bi smjelo ovako živjeti. U velikoj, šljaštećoj metropoli prepunoj skupih restorana i butika, šarenih adventskih ukrasa...

- On je spreman za povratak, no kamo će - dodaje socijalna radnica Mandić Blažević.

Andrijano je, opisuje ga, vrlo vedro i dobro, pametno dijete, no to već na prvi pogled vidimo i sami. Prekrasan je dječak velikih očiju, zainteresiran za Mars, Zemlja mu nije baš nešto... Uvijek ide na kontrole kod doktora, kaže nam, i sad je snažan kao lav. Osim kad mora jesti varivo. Najviše u obitelji, priznaje nam, voli najmanju seku, “ona je beba jer ima četiri godine”. Seka mu dođe ponekad u posjet s mamom, ali danas nije mogla, pa je plakala, ispričao nam je. U Nazorovoj Andrijano ima puno prijatelja, ali se još nije zaljubio. Djevojčice su mu “fuj”, otvoreno će, kako samo djeca to umiju.

Zagrgeb: Dom za djecu nazorova prikuplja pomoć za dječaka oboljelog od leukemije

- Vi pišete za novine. Kako se to piše za novine? Pokažite mi, znatiželjan je dječak, pa mu opisujemo kako to izgleda i kako će u novinama biti i on. Identitet i njemu i majci štitimo na njezin zahtjev, zbog ostalih petero djece, od kojih je većina u školi.

- Da nešto nije u redu, posumnjala sam lani u srpnju, kad je dobio temperaturu i proljev, ali mu je i srce strahovito brzo lupalo. Odvela sam ga k pedijatrici, poslušala mu je i srce pa nas poslala u bolnicu. Ništa prije toga nije bilo čudno, osim što se povremeno, nakon trčanja, žalio na bol u nogama, ali samo po nekoliko minuta, pa sam to pripisivala umoru. Pretrage su u bolnici, međutim, pokazale da je u pitanju akutna limfoblastična leukemija - kroz suze se prisjeća mama. Dječaka su zadržali u bolnici, morao je na hitnu transfuziju, poslije i na nekoliko ciklusa kemoterapije.

Želi biti policajac

Nakon prva dva mjeseca liječenja Andrijano je, nažalost, morao u dječji dom jer u vlastiti dom, u takvom stanju, nije mogao. Lijepo mu je u Nazorovoj, kaže nam pognute glavice, malo potišteno. Ima puno igračaka, tete su vrlo dobre. Iz vrećice, presretan, vadi “svemirski mač” koji mu je mama donijela na dar. Taman je za Mars, kaže ovo vedro dijete prekrasnoga glasića. Kad se smije, smije se i soba.

Dobre ljude ova obitelj, ravnateljica Nazorove i socijalna radnica iz tog doma mole za pomoć. Ako netko želi pomoći adekvatnim prostorom u kojem bi stanovali, može se javiti na mail adresu dom-za-djecu-zagreb@zg.ht.hr, a novac je moguće uplatiti na račun Doma u Nazorovoj, HR0323900011100013767, kod Hrvatske poštanske banke, s naznakom ‘za Andrijana’. Dom će, i nakon Andrijanova odlaska, obitelji pružati podršku koju bude trebala, pratiti je te kontrolirati troškove iz donacija.

I da, vrlo važno za kraj. Andrijano želi biti policajac. Na Marsu, dakako.

Najčitaniji članci