'Imam devetnaest godina i ne mogu se pomiriti s korupcijom i nepravdom u našem društvu'

Mladost-ludost. Čuli ste već taj uzdah, zar ne? Redovito protisnut iz starijih, grintavih usta, razočaranih smjerom kojim im se život odvio. Nekima su se karte loše posložile, nekima noževi u leđa zabili, a nekima je ponestalo opravdanja za neostvarenu biografiju. Ipak, ima i onih mladih koji su dovoljni ludi da pokušaju. Ako ništa drugo, bar će kasnije imati koliku-toliku utjehu. Bar su pokušali. Ivan Slavica nema ni dvadeset godina i bio je najmlađi kandidat na ovim izborima.

Golobradi mladić iz Šibenika svrstao se u redove koalicije Možemo, zajedno s Milom Kekinom, Tomislavom Tomašević, Radom Borić i ostalima. Maturant je i zastupao devetu izbornu jedinicu. Popričali smo s ovim momkom i zapitali ga što nekome toliko mladome treba da se baci u politiku.

- Želim se obračunati s korupcijom u Hrvatskoj. Stisla je društvo kao hobotnica i ne da mu disati. Nezadovoljan sam ja, nezadovoljni su moji vršnjaci. Nezadovoljni smo. Zato i želim upisati pravo, i to kazneno pravo, zbog ovakve situacije u pravosuđu. Vidjeli ste slučajeve poput Tome Horvatinčića. Takvi su me slučajevi motivirali. On je osuđen, a ispija kavu u Zagrebu - ljuti se Ivan.

Maturantu Gimnazije Antuna Vrančića interes za politiku izrastao je iz povijesti, kaže nam.

- Politiku aktivno pratim od svoje jedanaeste godine. Od 2015. svake godine posjećujem Festival alternative i ljevice u Šibeniku na kojem sam upoznao ljude iz Nove ljevice, prvo Dragana Markovinu, a zatim Radu Borić. Odlučio sam prihvatiti ponudu Rade Borić da budem jedan od kandidata u devetoj izbornoj jedinici na listi platforme Možemo jer vjerujem tim ljudima i dugi niz godina pratim njihov rad. Više sam puta ponovio da mi je čast biti na listi s ljudima koji nisu ušli u politiku da se obogate, nego da promijene hrvatsko društvo nabolje. Sramotno je da u 21. stoljeću raspravljamo o pravu žene na abortus, a ne o prelasku na zeleno gospodarstvo.Taj primjer dobro ilustrira koliko je duboko potonulo naše društvo - objašnjava Slavica.

A kako mu u rodnom gradu gledaju na njegov angažman, pitamo ga. Tanka je i okrutna granica u Dalmaciji između Don Quijotea i redikula, barem u percepciji okolnog, nezainteresiranog stanovništva. - Ma podržavaju me. Trenutno nisam ni na jednom polu i sve ide nekako ok. Nije bilo takvih refleksija javnosti o meni. Osim toga, Šibenik je dosta liberalniji od Splita i Zadra - smije se mladić. Obitelj i prijatelji su mu pokazali velikom podrškom, kaže.

- Volim trčati s ocem i putujemo često na utrke zajedno. Bili smo u Sarajevu, Banjoj Luci. Kad malo zahladi, volim lutati po brdima iznad Šibenika - kazuje nam ovaj skromni momak. Dodaje da mu je život, osim politike, uobičajen kao i kod ostalih vršnjaka. Ne brine oko akademske budućnosti niti oko upisa faksa u Zagrebu. Dan mu izgleda sasvim obično, kaže nam.

- Dobro sam uskladio obaveze oko mature s političkim angažmanom. Nakon što se probudim i pojedem doručak, odradim sve zadatke vezane za školu, a nakon toga ostatak dana imam za svoje hobije. Jedina stvar koja je različita u odnosu na prije je ta da je "profesionalno" bavljenje politikom postalo jedan od hobija - priča Šibenčanin.

Mlad je, jasno je to iz njegovih odgovora. Netko bi rekao da je i naivan. Ali, ostavlja dojam iskrenog čovjeka. - Imam devetnaest godina i ne znam kuda će me život sve nositi, ali gdje god bio ne mogu se pomiriti s nepravdom. Upravo su korupcija i nepravda u našem društvu, uz loš odnos ministrice Divjak prema nama maturantima, bili glavni okidači da se ovako mlad upustim u političku arenu - rekao nam je Ivan Slavica.