Imamo društvo u kojem se sada zaštićeno osjećaju samo zlikovci, nasilnici i vlastodršci

Djeca bi se u školama trebala osjećati sigurno i zaštićeno, ali već dugo se hrvatsko društvo trudi da tako ne bude, pa su i učionice odavno postale mjesta straha, nasilja, a sada i smrti. Krvoproliće u Prečkom, bez obzira na sve okolnosti tog zločina, jest najstrašnija demonstracija zla kakvo već godinama buja oko nas, kulture nasilja, agresije, netrpeljivosti i netolerancije koju mirno gledaju vlastodršci, o kojoj mnogi šute, o kojoj se samo malobrojni usuđuju govoriti.
To zlo je posvuda oko nas, ono bez skrupula ulazi u sve pore ovog naroda, upravlja našim životima, njegovi vinovnici besramno žele odlučivati o našim sudbinama i sudbinama naše djece. U umjetničkom projektu „Usputno zlo“ umjetnica Tanja Dabo još je prije četiri godine istraživala i dokumentirala mnoge dokaze o izražavanju zla koje nas svakodnevno okružuje u na javnim površinama i ulicama naših gradova i sela. Bezbrojne natpise koji pozivaju na mržnju i ubojstva drugih i drugačijih, koji veličaju zločinačke režime naše prošlosti, toleriraju svi- od policije i pravosuđa do Crkve.
"To zlo može nastati posve usput, pod školskim odmorom, prije nogometne utakmice, za vrijeme popodnevne dokolice", kazuje o svom djelu umjetnica, pa zaključuje: "Danas se zlo događa tako usputno, da je postalo prihvatljivo i da se nitko sustavno ne brine o tome, pa niti o njegovom uklanjanju iz javnog prostora".
U Hrvatskoj se zlo usmjereno protiv drugog čovjeka, protiv drugog djeteta, protiv bilo koga nevinoga, zlo koje bi zdravorazumski trebalo biti spriječeno, osuđivano i neprihvatljivo, događa svakodnevno i promatra bez ikakva pokušaja sprječavanja ili brisanja. Počinitelje tog usputnog zla nitko i ne pokušava educirati o strahotama koje šire i koje promiču, ali to se zlo zbiva svakoga dana i u javnom prostoru, sve češće i sve drastičnije. Društvo je prema porukama zla postalo blagonaklono, o njima odavno ne govore ni svećenici s oltara (neki će ih i širiti), na njih će zažmiriti i oni koji bi prvi trebali reagirati, takvo prihvaćanje poruka zla nasilje sve češće čini normalnim i prihvatljivim, sve do trenutka dok se ne dogodi jezivi zločin poput ovog u Prečkom. 
Ono što se čini usputnim zlom, dakle naizgled različitim i benignijim od napada nožem na djecu i školu, samo je prividno usputno. U stvarnosti, i takvo je zlo- bez obzira na to da li ga izražavaju tinejdžeri grafitima na zidovima, takozvani influenseri objavama s društvenih mreža ili odrasli porukama s političkih govornica i službenih novinskih konferencija- monstruozni alat za širenje straha u društvu u kojem se više nitko, pa ni djeca, ne može osjećati sigurnim ni zaštićenim. Nitko osim samih nasilnika i zlikovaca.