Ispovijest kanibala: Morao sam ga pojesti da ostanemo skupa

Kanibal iz Rotenburga, Armin Meiwes 2001. godine stavio je na internet oglas u kojem je tražio muškarca između 18 i 30 godina da ga pojede. Na oglas se javilo nekoliko stotina ljudi iz Europe i svijeta, ali je Armin odabrao Bernda Jürgena Brandesa. Nekoliko dana kasnije, 9. ožujka. Meiwes je ugostio Brandesa u kući u Rotenburgu. Dogovor je bio da Brandesu prvo odsiječe penis te da ga obojica pojedu sirovoga. Brandes je inzistirao da Meiwes odgrize penis, no kako to nije išlo, na kraju su ga je odsijekao, narezao na komadiće, skuhao, a potome ispekao uz dodatke papra, soli i češnjaka. Cijeli čin su snimali.

Brandes je krvario satima u kadi. U jednom trenu uspio se podići i doći do kreveta u kojem je ležao Meiwes. Muškarac se onesvijestio, a Meiwes je uzeo nož i prerezao mu grkljan. Meiwes ga je objesio za kuku, odvojio glavu od tijela, izvadio unutarnje organe, raskomadao tijelo i spremio ga u skriveni pretinac u zamrzivaču. Meiwes je Brandesa jeo tijekom 10-ak mjeseci, iz najfinijeg servisa posuđa, dok je pijuckao crno vino i jeo pečene krumpire kao prilog. 

Brandesov partner prijavio je njegov nestanak, no kako je izbrisao sve podatke s računala ništa ga nije povezivalo s kanibalom iz Rotenburga. aLI, Meiwes se ubrzo polakomio i krenuo je tražiti nove žrtve. Kada ga je jedan austrijski student putem interneta upitao koliko je ljudi dosad pojeo, Meiwes mu je odgovorio: "Recimo da sam iskusan, ne bi mi bio prvi". Student je alarmirao policiju koja je ubrzo, uz sudski nalog, upala u kuću u Rotenburgu. Meiwes je uhićen u prosincu 2002. Ostatke Brandesa našli su u zamrzivaču. Meiwes je u vrt zakopao lubanju i kosti.

S obzirom da njemački zakon ne predviđa kaznu za kanibalizam, Meiwes je u prvom suđenju dobio 8,5 godina zatvora za ubojstvo. Nakon uložene žalbe tužiteljstva, u ponovljenom postupku, Meiwes je osuđen na doživotni zatvor zbog teškog ubojstva. Ključan dokaz na suđenju bila je snimka monstruoznoG čina koja pokazuje da je Brandes bio još uvijek živ nakon što mu je Meiws prerezao grkljan. Snimka je bila dokaz da je Meiwes Brandesa ubio radi vlastitog seksualnog užitka.

Intervju s kanibalom

Günter Stampf snimio je dokumentarac "Intervju s kanibalom" u kojem Meiwes govori o svom djetinjstvu, dominantnoj majci, osjećaju odbačenosti i razvoju seksalnih perverzija koje su dovele do monstruoznog čina zbog kojeg sada služi doživotni zatvor.

Na pravi pogled Meiwes je bio običan muškarac. Po zanimanju je bio računalni inžeenjer. Družio se s prijateljima, išao na jedrenje, brinuo se o bolesnoj majci sve do njene smrti.

- Nije mu bilo lako brinuti se za nju, ali činio je to iz ljubavi. Često je čuvao moju djecu. Bila su sretna kad bi došao, zabavljali su se. Vjerovala sam mu - kaže susjeda i prijateljica Nicole. Nitko nije ni slutio da skriva mračnu tajnu koja vuče korijene još iz djetinjstva.

Trauma iz djetinjstva

S roditeljima i dvoje polubraće  Meiwes je živio u Essenu. Praznike je provodio u kući u Rotenburgu gdje se s braćom igrao indijanaca, lopova i policajca, gradio kućice na stablu. Bio je poput ostale djece. No idila je prekinuta kad je imao samo osam godina. Bilo je kasno ljeto 1969. Jednog dana njegov otac je ispraznio bankovne račune, sjeo u automobil i napustio obitelj.

- Igrao sam se sa susjedovom djecom. Sjećam se tog dana. Trčao sam za autom i derao sam, pokušavao sam ga zaustaviti. No on se nije ni okrenuo. Nastavio je dalje voziti. Bilo je to traumatično iskustvo - kazao je Meiwes, kojeg su nedugo zatim napustila i polubraća. On je ostao sam uz majku.

- Bio sam jedini muškarac u obitelji. Morao sam se brinuti o majci i o kućanstvu. Teret koji sam preuzeo na sebe bio je pretežak - dodaje Meiwes i otkriva kako je silno htio mlađeg brata s kojim bi razgovarao i kojeg bi volio kao što su njega voljela starija polubraća.

No njegova majka je već imala 50 godina i tri propala braka iz sebe. Nije se htjela upuštati u nove veze. Meiwes je znao da se njegove želje o bratu neće ostvariti. Dominantna majka stvorila je imaginarni svijet u koji je povukla i svog sina. Oblačili su se u sredovjekovne kostime i zamišljali da žive drugi život.

Povlači se u imaginarni svijet

Meiwes se sve više povlačio u sebe i svoj izmišljeni svijet u kojem je imao mlađeg brata. U pubertetu je razvio snažne seksualne nagone, a imaginarni brat postao je predmetom žudnje. 

- Zamišljao sam kako ga moram pojesti da bi postao dio mene, kako bi zauvijek ostali skupa - kaže Meiwes.

To je bio njegov način borbe s usamljenošću. No imao je jedan uvjet, prije samog čina jedenja, osoba je morala dati svoj pristanak.

- Meiwes pati od parafilije, mentalnog poremećaja koji se očituju u ponavljajućim i intenzivnim fantazijama koje uzrokuju seksualno uzbuđenje, nagone ili ponašanja što uzrokuju poteškoće u seksualnom životu i u drugim područjima života pacijenta. Fantazije mogu uključivati nežive objekte, djecu, odrasle osobe koje nisu suglasne sa takvim pristupom, ili uključuju ozljeđivanje, patnju i ponižavanje samog sebe ili partnera - smatra Klaus Michael Beier, ravnatelj Instituta za seksologiju i seksualnu medicinu, dodajući da je kanibal iz Rotenburga mogao kontrolirati svoje nagone.

Fantazije o jedenju ljudi Meiwesa su istovremeno strašile i opčinjavale. Na kratko im je stao u kraj kad se priključio vojsci. To je bila prilika i da se udalji od majke koja ga je kontrolirala. Napokon je bio slobodan čovjek. U vojsci je brzo napredovao, promoviran je nekoliko puta, bio je prihvaćen. Čak se jedno vrijeme viđao s djevojkom po imenu Petra, no nije dugo trajalo.

- Želio sam pronaći pravu ženu, no nije išlo - kaže Meiwes. Jedan od problema bio je i taj što njegove odabranice nikad nisu bile po ukusu majke, koja je imala svoju viziju prave žene za svog sina. Nakon 12 godina, napustio je vojsku i vratio se kući i majci.

Dominantna i zahtjevna majka

Ona se pak nikad nije potpuno oporavila od prometne nesreće koju je imala 1996. i konstantno je ovisila o Meiwesu.

- Svakih pet minuta je nešto htjela, čaj, juhu... bilo je grozno - govori kanibal iz Rotenburga.

Tri godine kasnije majka je umrla od srčanog udara, a Meiwes se zauvijek oslobodio njenih okova. Sada je dobio priliku da udovolji svojim porivima. Sate i sate je provodio na internetu, posjećivao stranice na kojima su se okupljali kanibali ili osobe koje su htjele da ih netko pojede.

Pronašao pravu žrtvu

Nakon duge potrage, Meiwes je odabrao Brandesa, koji je kao i on nosio ožiljke iz djetinjstva. Naime, kad je imao pet godina majka je počinila samoubojstvo, a otac je odbijao o tome razgovatati. Kada mu je Brandes priznao da je homoseksualac, prestali su komunicirati.

Brandes je 9. ožujka 2001 sjeo na vlak. Meiwes ga je pokupio automobilom i odvezao do kuće u Rotenburgu. Unaprijed su se dogovorili da će sve snimati.

- Otišao  je u blagovaonu i skinuo se kako bih se, kako je rekao, mogao diviti se svojoj večeri. Izgledao je dobro, bio je sportski građen, kako sam i zamišljao. Bio je vrlo draga osoba - priča Meiwes. 

Brandes je htio da ga Meiwes živog pojede, što on nije mogao učiniti. Krenuli se natrag prema željezničkoj postaji u namjeri da se Brandes vrati kući, no onda se Meiwes predomislio. Svratili su u ljekarnu i kupili lijekove za uspavljivanje.

- Rekao mi je: Ne mogu to više podnijeti, odreži ga. Uzeo sam nož u ruke i odrezao mu penis. Krvi je bilo posvuda. Brandes je 30-ak sekundi vrištao od boli, a onda je rekao da više ništa ne osjeća - priča Meiwes.

- Rekao mi je da ga narežem na komade. Učinio sam to. Odnio sam odrezani penis u kuhinju, oprao ga i narezao, skuhao u vodi, pa ispekao u tavi.

- Meso je bilo toliko svježe, nije bilo jestivo. Brandes je probao jesti, ali je brzo odustao. Bio je razočaran - kazao je Meiwes.

'Meso ima okus kao svinjetina'

- Počeo se žaliti da mu je hladno. Legao je u kadu, bio je sretan jer je krv špricala na sve strane kao voda iz fontane. Bio je sretan što leži u vlastitoj krvi - ispričao je kanibal u intervjuu.

- Oko 2.5 ujutro čuo sam kako se penje na kat, došao je do kreveta na kojem sam ležao  i srušio se. Isprva sam oklijevao. Poljubio sam ga, a onda sam uzeo sam nož. Nisam znao što učiniti. Pitao sam se da li trebam moliti vragu ili Bogu. Molio sam Boga za oprost. Onda sam uzeo nož i prerezao mu grkljan - kazao je Meiwes koji je mjesecima jeo meso nesretnog muškarca.

- Prvi zagriz je bio jako čudan, ne mogu opisati taj osjećaj. Godinama sam o tome sanjao. Meso ima okus poput svinjetine, okus je snažniji, ali jako dobar - zaključuje.

Meiwes je danas svjestan da je učinio nešto što nije trebao.

- Znam da ono o čemu sanjam ne može biti ništa više nego san - zaključuje kanibal iz Rotenburga.