News

Komentari 49

Isprike, šuplja obećanja, lažne utjehe, frustracija. Tako izgleda godišnjica potresa na Baniji

Isprike, šuplja obećanja, lažne utjehe, frustracija. Tako izgleda godišnjica potresa na Baniji

Vlada je u Petrinji obećavala ubrzanje i nudila isprike zbog kašnjenja u bnovi nakon potresa. Na godišnjicu potresa obećava se pomoć, rade se planovi, maše financijskim injekcijama. Tko više vjeruje tim obećanjima?

Prva poruka bila je obrzanje.

"Dinamika obnove se ubrzava", poručio je jutros Andrej Plenković. "Cilj nam je još snažnije i s još većim intenzitetom ubrzati proces obnove nakon svih radnji koje smo proveli u 2021. godini", dodao je Tomo Medved.

Kad stojiš na mjestu, onda se i najmanji korak može smatrati ubrzanjem.

Nakon toga, došle su isprike.

"Nakon razornog potresa imali smo još 5000 naknadnih potresa koji su uzrokovali naknadne štete", kazao je Plenković u Petrinji i dodao: "Ova tema je najkompleksnija, jer je proceduralno, tehnički, fizički, financijski i izvedbeno najzahtjevnija". Zoran Milanović u Petrinji je nezadovoljnim građanima poručivao kako "to nije njegova nadležnost", a onda u Majskim Poljanama, na opasku dogradonačelnice Gline Branke Bakšić Mitić da papirologija i dalje šteka, naglasio "propisi su propisi".

Tako je, uglavnom, proteklo obilježavanje godišnjice potresa na Baniji.

 

POGLEDAJTE KAKO IZGLEDA PETRINJA GODINU DANA NAKON POTRESA:

 

Atmosfera pobune

Uz isprike i obećanja politike, kao i uz zamjerke i primjedbe stanovnika koji su dolazak visokih državnih delegacija iskoristili za izražavanje nezadovoljstva, pa i kreiranje atmosfere neformalne pobune, transparentima i porukama o tome kako u 365 dana država nije napravila gotovo ništa.

Plenković se u svom obraćanju nabacivao brojkama i skrivao iza statistika, dok je Milanović u svom obilasku prebacivao odgovornost i nudio utjehu. Kakvu samo Zoran "I meni je pukla cijev" Milanović može ponuditi.

Godinu dana nakon potresa koji je ujedinio Hrvatsku, mobilizirao građane i volontere, trgnuo ljude iz apatije i mobilizirao ih u akcijama pomoći i izrazima sućuti, posjet Plenkovića i Milanovića odvijao se u atmosferi apatije, malodušnosti, frustracije, pa i otvorene ljutnje.

Bilo je skandiranja "Hoćemo obnovu", pa i gađanja grudama.

Tromost države

Obilježavanje godišnjice razornog potresa na Baniji poslužio je, umjesto novih jamstava i zbrajanja rezultata, kao bolni podsjetnik na neefikasnost, tromost i nezainteresiranost države. 

Ni u Zagrebu se obnova nakon skoro dvije godine nije pomaknula s mjesta, što onda tek Banija može očekivati.

Njezini građani osjećaju se zaboravljenima i zapostavljenima, kako prolazi vrijeme tako kopni i njihovo strpljenje, a čak i kad se pokušavaju sami organizirati nailaze na sve moguće birokratske i političke prepreke na lokalnim razinama. Trulež s vrha države kapilarno se provlači do svih razina. Uz poneke časne izuzetke.

Dobra volja nije uvijek najbolja, ali čak i ona je izostala u proteklih godinu dana dok se politika bavila sobom, svojim obračunima, blokadama i međusobnim svađama na svima razinama. 

Kao i strahom od pogreške i neuspjeha.

Plenki čuva ministre

Dosad se država obično hvatala financija kao argumenta za sporost i inertnost. A sada novac neiskorišten mjesecima stoji, dok država smišlja projekte, modele i prioritete, dok se ministar zadužen za Baniju bavi kupovinom branitelja, a ministar zadužen za obnovu bavi sukobom s Damirom Vanđelićem.

A premijer Plenković obojicu čuva u svojoj Vladi.

Vlada sutra najavljuje usvajanje programa mjera za ekonomski razvoj Banije od 15 milijardi kuna, što zvuči obećavajuće gotovo kao i program demografske obnove. Kao i program borbe protiv korupcije. Kao i mnoge druge strategije koje u rukama HDZ-ove vlade završe kao mrtvo slovo na papiru.

Jer je Banija prije potresa za Vladu bila mrtvo slovo na papiru.

Puna brzina

Bila je zaboravljena prije potresa, padala je u zaborav nakon potresa, a postala je aktualna tek na godišnjicu potresa.

Na Baniji se slamaju sve slabosti države. Ne samo u donošenju programa i odluka, provođenju planova, već i u djelotvornosti institucija, ponašanju lokalnih vlasti, kaotičnoj birokraciji i administraciji, a onda i u gospodarskoj politici, u razvoju ruralnih područja, privlačenju investitora.

Ubrzanje prečesto može ići u krivom smjeru ili se u punoj brzini možemo zabiti u zid. I sve se završi na isprikama i opravdanjima. Do nove neprilike. 

 

Najčitaniji članci