Istraživanje je pokazalo: Naši učenici su sve nepismeniji

Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Kad su objavljeni rezultati PISA istraživanja, bili su šokantni jer su pokazali da jedan od pet naših 15-godišnjaka nema dovoljno razvijene vještine čitanja i pisanja. Još jedan razlog za zabrinutost jest širenje nesrazmjera.

Djevojke, naime, čitaju bolje i više od dječaka, a to opet upućuje na potrebu za promjenom sadržaja koji bi bili dostupniji dječacima, kao i za promjenom profesije tradicionalno definirane kao isključivo ženske. Nedostatak svijesti o ovom problemu među političarima, decision makerima i ostalim pratećim društvenim strukturama dubinski je i u ostalim europskim zemljama. Potreba za akcijom više je nego hitna. Temeljno pitanje jest: Zašto je sposobnost čitanja i pisanja danas tako važna? U suvremenom društvu zanemarujemo te dvije vještine uzimajući ih zdravo za gotovo. Zapuštena čitateljska kultura, koja je neminovno proizvela i zapuštenu pismenost, kao da je postala tabu tema. Učenici je skrivaju od profesora, djelatnici od poslodavaca, roditelji od svoje djece. Svaki dan smo svjedoci niske pismenosti naših učenika. I njima kao da je neugodno onog trenutka kad shvate koliko slabo čitaju. Ipak, čitanje i pisanje postali su važniji nego ikad. Pismenost omogućuju pojedincu da razvije sposobnost refleksije, kritičkog promišljanja i empatije, a to dovodi do osjećaja vlastite učinkovitosti, potvrde identiteta i u konačnici njegova potpunog sudjelovanja u društvu. Vještine čitanja i pisanja presudne su i za roditeljstvo, pronalaženje zaposlenja, za osobno sudjelovanje kao građanina, aktivnog potrošača, za upravljanje vlastitim zdravljem - za sva područja ljudske aktivnosti. Ipak, nevjerojatno visok broj Europljana, oko 20 posto, nema dovoljno razvijenu pismenost kako bi ispunili te uloge i u potpunosti sudjelovali u društvu. Za one s niskom razinom pismenosti manje je vjerojatno da će završiti školu, više je vjerojatno da će biti nezaposleni, da će koristiti socijalne naknade, a izgledno je da će patiti i od lošeg zdravlja (primjerice, češće će pušiti).

Loša pismenost ne samo što osujećuje obrazovanje i zapošljavanje, ona onemogućuje osobne težnje i ambicije. U širem smislu, siromaštvo pismenosti ograničava mogućnosti pojedinca za njegovo sudjelovanje u društvu, povećava osobno siromaštvo, sprečava inovacije, smanjuje produktivnost i zadržava gospodarski rast. Društvo koje živimo radikalno se promijenilo u posljednjih nekoliko desetljeća, sa značajnim implikacijama za pismenost. Tržište rada za niskokvalificirane radnike ubrzano se smanjuje. Postotak niskokvalificiranih poslova u EU do 2020. smanjit će se za 30 posto. To znači da će biti 16 milijuna manje radnih mjesta na raspolaganju za one bez srednjoškolskih kvalifikacija. Ako se pametan društveni rast temelji na znanju i inovacijama, ulaganje u vještine čitanja i pisanja su preduvjet za postizanje takva rasta. U društvu se može pridonijeti i aktivno sudjelovati samo ako se može dobro čitati i pisati. Razina pismenosti društva potvrđuje samopoštovanje njegovih članova, interakciju s drugima, zdravlje i zapošljivost. Razina pismenosti govori o ljudskoj sposobnosti funkcioniranja u društvu, bilo kao individue, aktivnoga građanina, zaposlenika ili roditelja. Djeca trebaju vještine čitanja i pisanja kako bi učili, a mladi ljudi kako bi pomoću njih, nakon završetka školovanja, pronašli posao i oblikovali budućnost na pozitivan način. U konačnici, razina pismenosti odgovor je na pitanje je li neko društvo spremno za budućnost. Pismenost je u središtu ljudske biti. Samo ljudi mogu čitati. U svijetu u kojem dominira pisana riječ biti pismen omogućuje nam da u njemu aktivno sudjelujemo.

Samopouzdanje koje stječemo dobro ovladanim vještinama čitanja i pisanja nema mjerljive ekonomske vrijednosti, ali sigurno potiče gospodarski i društveni uspjeh kroz težnju pojedinca da bude uspješan. Treba razmisliti kakvu vrstu pismenosti sutrašnje društvo treba. Našim svijetom dominira pisana riječ - bilo u knjižnom formatu ili online. Digitalizacija je promijenila prirodu pismenosti. Digitalni svijet, pri rješavanju problema, od nas zahtijeva sposobnosti višeg reda. Čitanje ispisa na papiru i čitanje on-line dijele mnoge temeljne osobine, ali čitanje on-line zahtijeva veću sposobnost za kritičku procjenu podataka u kontekstu naizgled beskrajnog svemira raspoloživih opcija. Sve je veća potreba za sposobnošću ekstrahiranja i uporabe znanja iz sve većeg broja on line izvora.

U svjetlu spomenutog, u rujnu 2014. osnovali smo čitateljsku grupu u X. gimnaziji “Ivan Supek” službenog naziva Čitateljska kultura. Trenutno broji 23 učenika. Cilj je podizanje razine svijesti o značaju čitanja i u konačnici kultiviranje kulture čitanja. U fokusu aktivnosti su književna djela koja ne pripadaju obaveznoj lektiri. Rad čitateljskih grupa, na svim razinama obrazovanja mladih, predstavlja značajan iskorak i doprinos aktualnoj europskoj problematici, kao i konkretan korak prema afirmaciji i revitalizaciji čitanja kao čina osobnog užitka i spoznaje, ali i nastojanja da se osvijesti ovaj aktualni društveni problem.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.