Akademski slikar Tomislav Šilipetar na natječaju je izgubio atelje u kojem je radio deset godina. Smatra da je bio zakinut, Grad odgovara da je sve odrađeno kako treba
'Izgubio sam gradski atelje, moje slike moraju na ulicu, zar nema prostora za mene?'
Umjetnost je moje zanimanje, od kojeg živim. Nemam novca za najam prostora na tržištu, nem.am gdje iseliti svoj opus. Nakon deset godina rada u gradskom prostoru ostajem bez alternative, i bez mogućnosti da sigurno sačuvam svoj umjetnički opus, kaže za 24sata Tomislav Šilipetar, akademski slikar koji je na natječaju umjetnika za dodjelu gradskih prostora za atelje ostao bez prostora u kojem je radio deset godina. Mora žurno iseliti, i nema kud. Smatra da je na natječaju dobio premalo bodova pa je prostor dodijeljen drugom slikaru. Grad odgovara da je sve odrađeno kako treba.
Šilipetar živi kod sestre, i u tom stanu nema uvjete za slikanje niti za čuvanje svog opusa
- Pitam se zašto za mene, za moje slike, ni grad niti država nemaju alternativnog prostora, zašto moje slike moraju na ulicu? Ne bi li slike akademskih slikara trebale biti zaštićene od toga? Akademski sam slikar s brojnim uspješnim izložbama iza sebe, u Hrvatskoj i vani, gdje sam također prepoznat, član sam HDLU-a. Govore mi da sam zadužio Hrvatsku svojom umjetnošću, ali nitko za mene nema alternativni prostor, kako?, kaže Šilipetar. Očajan je i na rubu snaga, mentalno i fizički.
U ateljeu na zagrebačkom Jarunu, iz kojeg žurno mora iseliti, fotografiramo ga pored autoportreta, naslikanog nakon što je, usred bijela dana, bio pretučen u centru Zagreba. Počinitelji su uhvaćeni, nekog su samo željeli pretući, bio je to on. Slikao je gledajući svoje podljeve i modrice u ogledalu, ostao je bio i bez zuba. Nitko mu nije bio pritekao upomoć.
Još je i prije, za vrijeme studiranja, dobio šakom u glavu, na fakultetu. Nikad nije doznao od koga, i zašto. Ima i 30-postotni invaliditet zbog bolesti bubrega.
"Rejected", tako se zove slika pored koje ga fotografiramo, nastala prije gradske odbijenice, prije ove epizode sa ateljeom. Kao da je znao...
- Prihvatio bih svaki postojeći gradski prostor koji bi se mogao staviti u funkciju umjetničkog rada, govori Tomislav. Ne traži, kaže privilegiju, ne traži novac, samo prostor za rad, i svoje slike, za materijal. Zadnji je ciklus, stvoren u očaju, nazvao "Viva la Muerte", nadajući se, naprotiv, da će sve završiti dobro.
- Da mi je majka živa, prosvjedovala bi za mene, takva je bila, lavica. Preminula je 2020., u njoj sam izgubio svoju najveću podršku, nastavlja Tomislav. Preboljela je više karcinoma, no na kraju je bolest ipak bila jača.
- Slomljen sam potpuno, ali me drži pomisao da moram živjeti, jer bi ona tako željela, kaže nam.
Kako odgovara Grad za 24sata, na natječaju je za predmetni prostor pristiglo ukupno pet prijava. Povjerenstvo je, evaluirajući sve propisane kriterije, uvrstilo Šilipetra na četvrto mjesto prijedloga liste prvenstva. Bodovi svih prijavitelja na natječaj za prostore su navedeni u Prijedlogu liste prvenstva koji je objavljen na službenoj stranici Grada Zagreba, svima je omogućen uvid u ostvarene bodove svakog prijavitelja, po pojedinim propisanim kriterijima, navode.
- Prostori se mogu dati u zakup umjetnicima isključivo putem javnog natječaja, a sukladno mogućnostima Grada Zagreba odnosno raspoloživosti prostora u imovini Grada Zagreba Također, svi raniji korisnici prostora koji nisu uspjeli u ovom javnom natječaju moraju vratiti prostore u posjed Gradu Zagrebu kako bi se mogli dodijeliti novim korisnicima, odgovara Grad Zagreb.