Izručili ga Hrvatskoj: 'Nikada nisam tukao hrvatske civile!'

Razumio sam optužbu i ne smatram se krivim, rekao je Veljko Stjepanović (58) optužen za ratne zločine nad hrvatskim civilima.  

Stjepanović je nizozemski državljanin koji je na Županijski sud u Zagrebu stigao iz Rotterdama. Naime, Nizozemska ga je izručila Hrvatskoj, a on je, kako bi se mogao braniti sa slobode, dao 200.000 kuna jamčevine i založna prava na dvije kuće kod Daruvara u vrijednosti od 800.000 kuna.

Njegov odvjetnik Anto Nobilo u uvodnom govoru je rekao kako optuženik nije nasilna osoba i da nije osobno sudjelovao u zlostavljanju zarobljenih civila.

DAO MILIJUN KUNA Optuženi za ratne zločine nad Hrvatima brani se sa slobode

- Svjedok Boško Budimlija, ispitan 1995., kao i svi ostali svjedoci, tada nije spominjao optuženika kao osobu koja je osobno zlostavljala zarobljenike. Budimlija je tek na ispitivanju kod zamjenice ŽDO-a ove godine iskazao kako je Stjepanović osobno zlostavljao zarobljenike - ustvrdio je Nobilo te dodao kako će tijekom dokaznog postupka dokazati da Stjepanović nije imao nikakvu pravnu niti faktičku zapovjednu moć, da je zatvor osnovan prije njegovog dolaska u tadašnje Miokovićevo i da ga je osnovao komandir čete teritorijalne obrane Jovan Carević, koji je bio i direktni zapovjednik svim policajcima iz sela. 

- Policajci su bili lokalni ljudi i njihova moć i odlučivanje je proizlazila iz neformalne hijerarhije kakva postoji u svakom manjem mjestu, a Stjepanović je bio stranac i nije imao nikakvu moć nad tim ljudima - rekao je Nobilo.

Obrana tvrdi kako ih Stjepanović nije mogao ni spriječiti ni kazniti, no da se unatoč tome nekoliko puta žalio na postupanje tih ljudi višim zapovjednicima te je zatvor bio ukinut nakon kratkog vremena. 

- Čim je mogao Stjepanović je s obitelji napustio Miokovićevo i preselio se u Nizozemsku - rekao je Nobilo. 

Tražio izuzeće suca Turudića

Podsjećamo, on je zbog sumnje u nepristranost u svibnju zatražio izuzeće suca Ivana Turudića iz suđenja Stjepanoviću. Optužen je da je kao komandir stanice milicije Bijela, odjeljenja u Đulovcu, u tzv. SAO Krajini tijekom oružanih sukoba od 27. kolovoza 1991. do 12. prosinca 1991., iako je to bio dužan, propustio spriječiti da se civilno stanovništvo protuzakonito zatvara, muči i tuče.

- U tom periodu 127. virovitička brigada bila je u sklopu operacije 'Orkan' na tom pravcu djelovanja i sredinom prosinca 1991. oslobodila je Đulovac. Prema podacima Hvidre, Ivan Turudić bio je pripadnik 127. brigade HV-a i bio je u borbenom djelovanju prema Đulovcu. Faktički se s optuženim gledao preko ciljnika puške - obrazložio Nobilo zahtjev za izuzećem suca Turudića kao predsjednika sudskog vijeća koje treba suditi Stjepanoviću te kao predsjednika Županijskog suda u Zagrebu.

No, Vrhovni sud odbacio je Nobilov zahtjev. 

TRAŽI IZUZEĆE SUCA Nobilo: Sudio bi mu, a 1991. su se gledali preko nišana pušaka?

Tvrdi da se nikad nije priključio srpskim pobunjenicima

Stjepanović je u svojoj obrani danoj tijekom istrage naveo kako je do početka srpnja 1991. radio u zagrebačkoj policiji. Potom su ga premjestili u Policijsku postaju Daruvar gdje je radio do 18. ili 19. kolovoza 1991. nakon čega je otišao u mjesto Pakrani kraj Daruvara gdje su mu bili otac, majka, žena i djeca.

Stjepanović tvrdi kako se nije priključio srpskim pobunjenicima i da nije sudjelovao u bilo kojim drugim ratnim akcijama teritorijalne obrane ili milicije osnovane od pobunjenog srpskog stanovništva.

Tvrdi i da nikada nije vidio naređenje Štaba teritorijalne obrane Opštine Daruvar od 27. kolovoza 1991. kojim je imenovan za komandira milicije u Đulovcu a koje je u ime Štaba potpisao Krsto Žarković.

No dio Hrvata, koji su bili mučeni u zarobljeništvu, rekao je da je vidio Stjepanovića u Đulovcu i da su mu se podređeni obraćali s "komandiru" te ga pitali kuda trebaju ići i što trebaju raditi a on im je izdavao naredbe.

Boško Budimlija, koga su uhitili u rujnu 1991., tvrdi da ga je među ostalima tukao i Stjepanović koji mu je, kada ga je pitao što će biti s njim, rukom pokazao da će biti zaklan.