Jan ima rascjep kralježnice, ali igra nogomet i ima ‘Janomobil’

Mama, tata, vidite šta mogu!, kazao je Jan B. iz Zagreba ove godine na proslavi petog rođendana, a potom se bacio na ruke i napravio kolut naprijed, ne jednom već četiri-pet puta, dok su ga roditelji Jasmina (47) i Tomislav zapanjeno promatrali.

- Došlo mi je da mu pridržim guzu u zraku jer mi nije baš bilo svejedno, ali suzdržala sam se jer ako on misli da to može, onda valjda i može – kaže njegova mama Jasmina.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

01:58

Djeca s dignozama koja rade čuda. | Video: 24sata/pixsell

Nakon uredne trudnoće i poroda Janu je dijagnosticirana spina bifida, odnosno rascjep kralježnice. To je anomalija koja nastaje u razvoju ploda. Ponekad ju je moguće vidjeti na UZV, ali ponekad, kao u Janovu slučaju, "promakne" liječnicima. Ne postoje univerzalne, iste posljedice tog prekida, odnosno ne postoje dva ista djeteta s tom dijagnozom. Konkretno, u Janovu slučaju, objašnjava Jasmina, oslabljene su funkcije od struka na dolje, pa prvenstveno rade na razvoju motorike.

Unatoč dijagnozi, Jan se bavi sportom, roni, na trbuhu vozi skejt, kliže, igra "rukonogomet", nogomet u ortozama (ortopedske pomagala) te radi sve što i njegovi vršnjaci, samo malo drugačije. Ima i posebno, jedinstveno vozilo Janomobil, kojim Jan ide u vrtić, na Sljeme, u parkić i gdje god mogu proći njegova tri kotača.

Izrađena su od sportskih kolica uz preinake koje je osmislila njegova mama Jasmina, dizajnerica po struci, a realizirala "ekipa" iz Delka, tvrtke specijalizirane za prodaju lijekova i medicinskih pomagala.

- Počeli smo vrlo rano vježbati, već od 1,5 mjeseca starosti vježbamo po Vojti u Klaićevoj bolnici i po Bobathu na Goljaku. Od 1,5 do 3 godine bio je uključen u Dnevnu bolnicu na Goljaku gdje je imao četiri terapije jednu za drugom (fizikalnu, logopedsku, radnu terapiju i defektologa – objašnjava mama Jasmina. 

Dodaje da su im vrlo brzo rekli da Janu zapravo potrebna samo fizikalna terapija i da je njihova preporuka da ga što prije uključe u redovan sustav. Stoga Jan već od 2,5 godine ide u gradski vrtić Sopot.

- Ide u vrtić po Montessori programu čiji je moto - pomozi mi da to učinim sam. Nema osobnog asistenta jer su u svakom trenutku u grupi dvije do tri tete. Tamo je ostvario vrlo dobre i bliske kontakte s djecom u grupi – zadovoljno priča Jasmina. 

Od 3. godine više ne idu na Goljak na vježbe, no vrijedno vježbaju kod kuće 2-3 puta dnevno, 3 puta tjedno mu dolazi fizioterapeut i ide na plivanje jednom do dvaput tjedno. To se pokazalo kao dobra kombinacija, kaže njegova mama, jer je Jan još premali za klasičan drill redovitih treninga, pa je kombinacija s Krapinskim toplicama super – tamo se ludira, skače, roni...

- Plivanje mu je dugo bio sport broj 1. Često idemo s nekim od njegovih prijatelja u Krapinske toplice pa je onda veselije. Pogotovo otkako ga je najbolji frend iz vrtića, pohvalio da dobro pliva. Otad nema šanse da stavi narukvice ili bilo kakvo pomagalo. Ja ga naravno pozorno pratim dok smo u bazenu, ali trudim se da on to ne primijeti. U vodi je neustrašiv, roni po dnu bazena, skače sjedećki s ruba, sam se penje i spušta u bazen... - ushićeno opisuje njegova mama. 

Ima i svoju igru - "ruko-nogomet" 

U posljednje vrijeme Janova velika strast je nogomet. To mu je najdraža igra, koju su njegovi roditelji nazvali "ruko-nogomet" jer zapravo ganja loptu rukom po podu, dok ostali suigrači igraju nogama.

- S tatom igra nogomet u ortozama. Kako hoda u ortozama pokretanjem nogu iz kukova, shvatili smo da može i šutati loptu. Počeli smo kod kuće: stane u svoj stol, to je zapravo okvir za pisaći stol, samo nema dasku do kraja, u njemu se osjeća sigurno i može se i okretati – priča mama te pokazuje video Jana kako stoji u stolu, rukama se oslanja na okvir i šuta loptu nogom.

- Kad se "zakačio" za to, kupili smo mu kopačke i dres te prilagodili hodalicu da se nogomet u ortozama može igrati vani – kaže Jasmina. 

'On je velika spavalica' 

Janov svaki dan ispunjen je aktivnosti, a mama Jasmina ispričala nam je kako to obično izgleda.

- Obično se dižem u 6 i onda kreće komični dio. Dok Jan spava kao klada, obavimo elektrostimulaciju, jutarnju toaletu, oblačenje i stavljanje ortoza. Kod stavljanja ortoza se eventualno krene buditi jer je velika spavalica - objašnjava mama uz smijeh i pojašnjava da Jan ne spava popodne zbog čega ujutro voli duže odmoriti. 

- Do prije pola godine smo imali i jutarnje vježbanje po vojti, ali sad moramo vježbati dvaput dnevno, pa smo izbacili jutarnje vježbanje zbog brzine spremanja. Kad njega spremim, krećem na posao, a on s tatom prelazi u boravak, stoji u ortozama u stolu dok doručkuje i oblači se do kraja - priča Janova mama.

Nakon toga tata stavlja Jana u Janomobil i kreću pješice do vrtića. U vrtiću ostaje u ortozama još neko vrijeme što ovisi o programu. Tete mu zatim skinu ortoze, sjedaju u krug , pa slijedi užina, igranje vani u pješčaniku, ili igranje nogometa s prijateljima i slično.

- Dvaput tjedno Jan ima engleski u vrtiću, a poslije engleskog dolazim po njega. Ako je lijepo vrijeme, ostajemo s ekipom u parkiću kod vrtića. Nakon povratka kući slijedi hranjenje, vježbanje i spavanac. U danima kad nema engleski, teta Ivana, fizioterapeutica, dolazi po njega u vrtić, stavlja mu ortoze, njega u Janomobil i prošetaju se do zgrade. Tamo ih dočekuje teta Snježana s hodalicom i Jan odšeta do stana - govori Jasmina, kratko zastaje te nastavlja kako se Jan kod kuće presvlači i tada dolazi fizioterapeut Alen s kojim radi vježbice.

- U 3 sata Alen odlazi i nastupa Janov najdraži dio dana nakon vrtića: igranje rukonogometa s tetom Snježanom. Redovito je pobjeđuje i uvijek je drama: "Daj još malo". Popodneva su nam uglavnom slobodna za druženje, kino, odlazak u Krapinske toplice, parkiće, igraonice - priča Jasmina. 

Obožava nogomet i Luku Modrića 

Ako se Janu ne da nešto vježbati samo mu ponude paketiće nogometnih sličica i pristaje na sve. Jan zapravo toliko voli nogomet da bi htio kad poraste postati – nogometaš. I ne vidi baš nijednu prepreku zašto to ne bi mogao. Najdraži igrač mu je Luka Modrić, a najdraži nogometni klub Real Madrid.

Janova mama Jasmina kaže da je sve krenulo od ideje da učine vertikalizaciju zabavnom.

- Bilo je, ok on sad mora stajati 15 minuta, pa pola sata, pa sat, zašto ne bi radio nešto zabavno da stoji. Janomobil smo izradili sa 3,5 godine. S njima smo išli u dućan, na Sljeme, svuda, došli smo do toga da Jan može stajati u njima bez ograničenja, koliko želi. Prije dvije godine krenuli smo na klizanje. Zašto klinci koji ne mogu hodati ne bi išli na klizanje? Jan uživa u klizanju, naravno uz pomagalo  - ponosna je Jasmina.

Zahvaljuje svima koji su putem grupe Lenine putujuće nosiljke nedavno skupili 200 eura kako bi Janu kupili nosiljku u kojoj će ga moći nositi tamo gdje Janomobilom ne mogu.

Za kraj kaže da bi željela da roditelji djece s posebnim potrebama znaju koliko pomagala zapravo mogu napraviti sami, uz ne tako velika sredstva, malo mašte i vrijedne, spretne ruke. Spremna im je pomoći savjetom, a u budućnosti, nada se, i praktično.