Kad više ne bude farmera, neće biti ni mljekarske industrije, razumije li država barem to?

Kad su mali farmeri prije desetak godina na ulici ispred Ministarstva poljoprivrede prolijevali svoje mlijeko, ogorčeni njegovom preniskom otkupnom cijenom koju im plaćaju prerađivači, ta je cijena bila malo viša od dvije kune po litri. U maloprodaji, kupac je tad litru mlijeka plaćao oko pet i pol kuna. Danas, deset godina kasnije, mi u trgovini mlijeko plaćamo deset kuna, od kojih farmer dobije - tri. Šest, šest i pol kuna dobije mljekarska industrija, odnosno trgovac, ostatak je državni namet, PDV. U deset godina mali mljekari su se za “čak” jednu kunu maknuli s mjesta, prerađivači, odnosno trgovci, na istom proizvodu, zarađuju dvostruko više. Pritom, žale se oduvijek farmeri, industrija od litre njihova mlijeka napravi tri.