Kako to? Državu su oderali na obnovi, ali nema pogodovanja

Više od tri godine je trebalo vinkovačkom Općinskom državnom odvjetništvu da prouči slučaj obnove Gunje i županjske Posavine nakon katastrofalne poplave 2014.godine. U ponedjeljak su objavili da je sve bilo po zakonu, nije bilo preplaćivanja poslova i nije bilo nikakvih obilježja kaznenih dijela. Radovi na obnovi su premašili 600 milijuna kuna.

- Izvidima nije utvrđeno da bi radovi na obnovi obiteljskih kuća na poplavljenom području županjske Posavine bili preplaćeni odnosno da bi bilo kakvih drugih nepravilnosti. Nisu ostvarena bitna obilježja bilo kojeg kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, te stoga nema osnova za poduzimanje drugih radnji u nadležnosti državnog odvjetništva – objavili su jučer iz Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima.

U jesen 2015. godine 24sata su objavila čitav dosje o obnovi u kojima smo imali i cjenike po kojima su se obnavljale kuće. Otkrili smo da je i primjerice za neke septičke jame bilo predviđeno da država plati 64.500 kuna, a tek nakon toga su formirana povjerenstva koja su prepolovila cijenu.

Otkrili smo tada i čest model po kojima su se obavljale kuće. Velika tvrtka koja je dolila posao, primjerice za 100.000 kuna, prepustila je drugom kooperantu taj posao za 60.000 do 80.000 kuna, a sebi su zadržali proviziju. Otkrili smo i slučajeve kada je i taj drugi kooperant prepustio posao i uzeo proviziju. Tako je primjerice, država platila obnovu kuće 100.000 kuna, a u konačnici je ona obnovljena i za upola manje novca.

- Bila je to trgovina, a cijene su bile takve da je i treća ruka mogla zaraditi. Sramota me reći, ali primjerice nikada više nisam zaradio 40.000 kuna za dva sata jer je trebalo ukloniti dva mala objekta. Tko je bio bliže vatri se još više ogrijao. Brzo se radilo i danas se već naveliko aktiviraju garancije za kuće - kaže nam jedan lokalni izvođač radova koji je sudjelovao u poslu.

Kada smo mu te 2015. pokazale cijene koje je država platila tvrtkama koje su njemu prodale posao, samo je uzviknuo: "Pa da ja radim po tim cijenama, vozio bih Porsche!"

Osim obnove oko 800 kuća, izgrađeno je 290 novih tipskih kuća. Njih ima tri vrste. One od 55, zatim 70 ili 85 četvornih metara. Najmanja košta 887.000 kuna s PDV-om. Ona od 70 kvadrata stoji milijun, a najveća 1,2 milijuna kuna. Građevni vještaci su nam tada rekli da su i tu cijene previsoke barem 20-ak posto.

Objavili smo i detaljne cjenike i provizije kako su se prepuštali poslovi. Kako je onda moguće da DORH kaže da nije bilo preplaćivanja uz čitav ovaj niz detalja i dokumenata?

Na natječaj koji je raspisalo Ministarstvo graditeljstva za obnovu kuća posao je dobila 21 velika tvrtka. Ukupni kolač samo za kuće je bio 430 milijuna kuna bez PDV-a . Cijene su određene tako da su se uprosječile sve ponude i onda su po tim cijenama izvođačima ponuđeni ugovori. Oni su pristali raditi po njima. Dakle, prošli su svi i tu završava djelomično odgovornost ministarstva. Nije nelegalno da izvođač uzme podizvođača, čak i da prepusti posao iako se tad izlaže riziku da izgubiti ugovore.

- Mi smo mogli u takvim slučajevima pozatvarati gradilišta. To nismo željeli – kaže nam danas tadašnja ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš (Glas, tada HNS).

To bi odgodilo obnovu i morale bi se tražiti nove tvrtke, novi natječaji, sve bi se odužilo, kaže.

- Kada danas analiziram te osnovne ugovorene cijene u odnosu na primjerice kakve su one u kojima se obnavljalo devet kuća nakon klizišta u Kostajnici, jasno je da su one bile povoljnije. Treba razumjeti i cijeli kontekst. Mi smo morali donijeti posebni zakon i ubrzati natječaje. Građevinske tvrtke su tada bile na koljenima, nisu imali za plaće, radnici su odlazili. A trebalo je preuzeti cijela mjesta i krenuti u obnovu kako bi sve bilo što prije gotovo. Riječ je bila o izuzetno zahtjevnom poslu u iznimno teškim uvjetima. Na kraju je cijela tako zahtjevna obnova koštala tek duplo više nego jedan rotor koji sad grade u Zagrebu – kaže Mrak Taritaš.

Ona kaže da je vjerovala da će prijave protiv nje biti odbačene jer je sve analizirala i nakon završetka obnove.

- Mi smo osnovali i povjerenstva koja su zaustavljale ludosti koje su neki izvođači željeli naplati. Na obnovi Posavine sam upoznala i sve najbolje i sve najgore strane hrvatskog građevinarstva, ali što više vrijeme bude prolazilo, vidjet će se koliko smo velik i dobar posao obavili. Zbog toga sam mirno spavala. Ja sam tad bila spremna i staviti mandat na raspolaganje da nismo uspjeli završiti školu u roku, znala sam da će ljudi otići ako ne budu imali uvjeta za popravak. Bilo je svega, ali pamtit ću uvijek dobre stvari - zaključuje Mrak Taritaš.

Što se tiče novih kuća, njen tadašnji zamjenik, a i danas državni tajnik Željko Uhlir je rekao da su arhitekti napravili projekte modernih kuća visokog standarda. Kada su vidjeli koliko koštaju i u Ministarstvu su pokušali spustiti cijene, ali su projektanti rekli da im onda neće dati projekte.

- Željeli smo promjene i niže cijene, ali arhitekti autori su rekli da ne smijemo dirati u njihovo autorsko djelo. Da smo ponovili cijeli postupak, izgubili bismo još tri mjeseca. Na kraju smo uspjeli nešto spustiti cijenu – rekao je tada Uhlir i dodaj da je u svim poplavljenim mjestima ipak podignut standard življenja i sve je odrađeno kvalitetno.

Na kraju, pet godina od poplave, nema sumnje da je dio tvrtki zaradio preprodavši poslove, te da je država platila i više od cijene po kojoj su kuće obnavljane na terenu. Ali DORH-ovim odbačajem kaznenih prijava, priča o obnovi kuća je završila. Svim mještanima koji su i bili prijavljeni u poplavljenim mjestima  su ostale nove kuće, infrastruktura i društveni objekti.