Kaotični nastavni planovi: Odlikaši, a nespremni za život

Svaki dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku. 

Europi će do kraja 2015. nedostajati 900.000 programera. Istodobno, informatika je u Hrvatskoj izborni predmet. Učenici koji pobjeđuju na natjecanjima iz informatičkih olimpijada ne mogu dobiti ni bod za upis u srednje škole. Većina škola nije adekvatno opremljena, djeca vježbaju na starim računalima kojih je nedovoljno. Udžbenici su prepuni gradiva koja su zastarjela, a do nedavno su u programima imali i gradivo o disketama i njezinim dijelovima. Sljedeći problem - matematika. Iako je obavezan predmet i zastupljen od početka školovanja, mladi ljudi izlaze iz srednjih škola i gimnazija nespremni za državnu maturu ili upise na fakultete te plaćaju dodatne pripreme i instrukcije. Zbunjeni su kad u trgovini moraju izračunati koliko je pojeftinio kilogram mesa. Jednostavni postotni račun, okrugli brojevi, bez kalkulatora. Mnogima preteško. Roditelji krive stroge ili preblage učitelje, gradivo u kojem se forsiraju teške formule, a ne praktični zadaci s postocima, lijenu djecu, djeca roditelje, učitelji ravnatelje. A zapravo je jasno - obrazovanje u Hrvatskoj nikad nije ni bilo naročiti prioritet.

- Usporedimo li obrazovni sustav s ostalim zemljama u Europi, Hrvatska je na dnu ljestvice po gotovo svim kriterijima. Uskoro će potonuti i dublje. Sustav je neefikasan, birokratiziran i potpuno zastario. Nedostaje volje i pameti na svim razinama - smatraju u udruzi Nastavnici organizirano.

- U hrvatskom školstvu problem je gotovo sve. Volio bih biti Superman, pa sve skupiti u jednu vreću i baciti u smeće. Stvaramo odlikaše koji izlaze iz škola nespremni za svakidašnji život jer to je formula koju ne mogu naučiti napamet i izdiktirati nastavniku, a odmah potom je zaboraviti - razočaran je Dalibor Perković, dugogodišnji profesor fizike iz Zagreba.

Lekcije su im glavna apstrakcija

Cijeli obrazovni sustav opisuje kao veliki apsurd.

- Prije 20 godina bili smo zaostali, a onda smo krenuli unazad. Strašno je da učenik u 2. razredu srednje škole ne zna koliko kilogram ima grama. A to se događa prečesto. Imali smo i slučaj kad je prosjek riješenog inicijalnog testa iz matematike na prvoj godini u matematičkoj gimnaziji bio 38 posto - poraz. Baza našeg školovanja je bubanje napamet. Učenici teško mogu povezati prvu sa zadnjom lekcijom, shvatiti uzroke i posljedice. Većina predmeta im je apstrakcija – objašnjava Perković.

Slaže se i umirovljeni profesor fizike Luciano Lukšić.

- Formule nauče napamet, a kad bi trebali to primijeniti na neku svakodnevnu situaciju ili pojavu, to nisu u mogućnosti. Postotak odlikaša iz godine u godinu raste, a ministri prosvjete u posljednjih 30 godina ništa ne poduzimaju da spriječe tu uvredljivu karikaturu škole - objašnjava Luciano Lukšić i dodaje kako su djeca samo žrtve, prevareni od sustava. Stručnjaci se slažu, kriv je sustav koji pokorava svaku volju nastavnika, koji inzistira na e-dnevnicima dok u školama nema toaletnog papira, dok profesori papir za kopiranje zadataka i vježbi sami kupuju. Kriv je sustav u kojem djeca na nastavu dolaze gladna i mole za užinu. Koji, smatraju nastavnici, njih drži kao taoce programa, u kojem se strategija obrazovanja mijenja s dolaskom nove vlasti, za koji se proračun stalno smanjuje, u kojem neki učenici imaju učionice s vrhunskom opremom, a drugi nemaju grijanje, u kojem profesori šute jer se boje da će na sebe nahuškati inspekciju, u kojoj su nastavni programi prepuni apsurda.

Posebno je to slučaj s nastavom iz informatike. 
- Mnogo se pričalo o uvrštavanju informatike u obavezne predmete. Ostalo je na priči iako je napredno znanje rada na računalu jedno od najbitnijih pri zapošljavanju. Ove godine morali smo birati nove udžbenike za iduće četiri godine. Izbor je bio velik i šarolik, svašta se promijenilo, osim plana i programa! Zašto učimo djecu informatiku koja je zastarjela i izvodi se po programu za informatički nepismene? Moramo im dati zanimljive sadržaje primjerene vremenu i razvoju informatičkih znanja, kaže Maja Đuričić, profesorica u velikogoričkoj OŠ “Eugen Kumičić” i navodi niz nelogičnosti predviđenih planom za osnovnu školu.

- Očekuje se da s djecom radimo na operacijskom sustavu Windows 7 i Microsoft Officeu 10. Zastarjela oprema to nam ne dopušta. Računala jedva rade i na staroj verziji, u XP-u. U udžbeniku imamo obradu novijih programa, a na računalima radimo na starim, dok se ravnatelji moraju boriti za donacije. Zašto radimo na skupim programima, npr. Windowsima koji se plaćaju kad postoje i besplatni? To je besmislica. Školski plan i program ih je pun - govori profesorica sa sedmogodišnjim stažom. U petom razredu učenici počinju učiti gradivo o strojnoj i programskoj opremi.

Nemamo opremu za predviđeni program

- Slijede osnove pisanja na tipkovnici iako se djeca u toj dobi bolje služe tipkovnicom od većine mojih kolega. Potom mjesec dana obrađujemo bit i bajt, sva moguća stanja. Tek se u studenom uključuju računala! Tri sata se upoznajemo s mapama, premještanjem i preimenovanjem te onda skačemo na program za crtanje. Djeca već polako odustaju od informatike zbog zastarjelog i njima dosadnog programa - nastavlja Đuričić.

S deset godina skidaju igre, izrađuju prezentacije, referate, a mi s njima kopiramo i premještamo dijelove crteža. Djeca su na društvenim mrežama, služe se internetom, a o opasnostima istoga u školi čuju tek u 6. razredu kad se po nastavnom planu upoznaju s internetom, tražilicama, preglednikom i mailom. 

Bitovi i bajtovi, ali na virtualnoj ploči

Tako i za prezentacije u školi prvi put čuju u šestom razredu. Zatim, programiranje u programskim jezicima Logo, Basic i Paython koje mi nismo učili na fakultetu, nastavlja profesorica informatike.

Većina profesora, priznaju, malo koristi udžbenike.

- Imamo sreće jer je naša lokalna samouprava opremila školu računalima. Nudimo informatiku od 4. razreda i inzistiram na programiranju. Ljuti me što se bodovi s natjecanja ne priznaju pri upisu u srednju školu kao iz ostalih predmeta. Djeca to zaslužuju - govori Boris Bolšec iz OŠ Krk. Sonja Lušić Radošević iz IX. gimnazije u Zagrebu smatra da djeca trebaju znati bitove i bajtove, ali ona im ih objašnjava na virtualnoj ploči uz tablete u vrhunski opremljenoj učionici. Zadaci tako imaju više smisla.

- U nastavi se kod pohrane podataka spominju i diskete. Učenicima objasnim kako je to dio povijesti i dobro mi dođe za usporedbu kako je u samo nekoliko godina tehnologija napredovala - kaže Sonja.

Matematika je posebna priča i nastavnici se bore da u satnici stignu odraditi predviđeno programom.

- Program ne treba srezati. Trebamo još sati. Prije nekoliko godina (kad je uveden Hrvatski nacionalni obrazovni standard) iz matematike u osnovnim školama neke su stvari izbačene, a u kasnijim razredima nisu ubačene, iako će učenicima sigurno zatrebati. Nikoga nije bilo briga kako će djeca naučiti. Primjerice, izbačeni su dvojni razlomci i nejednadžbe (u 6. razredu). Djeca završavaju škole, a da nigdje ne piše gdje i kad su trebala naučiti osnove o tome. Pri izlasku iz osnovne škole ne podrazumijeva se tako da bi djeca trebala znati riješiti najjednostavniju jednadžbu - kaže učitelj-savjetnik Antonija Horvatek, koja radi već 20 godina u školstvu. Nabraja niz nelogičnosti.

- U petom razredu, kad učimo osnove o razlomcima, ni u jednom našem udžbeniku nije pojašnjeno sličicom kakvi su to razlomci u kojima je brojnik veći od nazivnika, tj. o kojoj se količini konkretno radi, te nema zadataka kroz koje bi učenici skicirali i bojili takve stvari. Npr. ako je Ivo pojeo 8/4 pizze, koliko je pojeo? Kako to skicirati? Ako takve zadatke ne radimo, kod učenika se ne stekne osjećaj da je riječ o dvije pizze. Treba li samo naštrebati da razlomačka crta označava dijeljenje ili bismo se kroz sličice trebali uvjeriti da tu zaista vrijede jednakosti koje pišemo? U 7. razredu imamo vrlo važnu cjelinu “Postoci”. Već godinama u udžbenicima gotovo da nema zadataka koji se mogu riješiti napamet - objašnjava Horvatek. Smatra da u nastavi nedostaje vježbi s jednostavnim (malim i okruglim) brojevima u kojima će djeca vježbati na koji način razmišljati o problemu i vidjeti smisao toga što uče. Rezultat nelogičnosti u programima vide profesori na fakultetima.

Matematika postaje samo bubanje napamet

- Postotni račun je nešto s čim se svaki čovjek susretne tijekom života, a ne nauči se dobro tijekom školovanja. Velikom dijelu učenika nisu intuitivno jasni. Predlažem u svaku nastavnu cjelinu uvrstiti zadatke s postocima. Prečesto korištenje kalkulatora u školi uzelo je danak. Studenti su zaboravili zbrajati i oduzimati razlomke. Također, učenici nisu navikli procijeniti rezultat, pa često ne odbacuju ni nelogična rješenja - kaže Toni Milun, profesor matematike.

Hitna promjena

Informatiku učenici moraju imati od prvog razreda, a računalima se moraju služiti kao olovkama i bilježnicama.

Apstrakcija

Učenici teško povezuju prvu sa zadnjom lekcijom, a većina gradiva im je potpuna apstrakcija.

Važne lekcije

Tek u šestom razredu imamo lekciju o sigurnosti na internetu. Prekasno, tada su oni već na Facebooku. 

Besmislica

Tek dva mjeseca nakon početka školske godine uključujemo računala, kojih je nedovoljno i koja su stara. 

Zašto to učimo

Programe pišu akademici, ne savjetuju se s učiteljima na terenu, a djeca u njemu ne vide nikakav smisao.

Bez plana

Iz matematike izbace dio gradiva i više ga nikada ne ubace, iako djeca to moraju naučiti. Sami smišljamo kada i gdje, kažu nastavnici. 

A njih zanima...

Učenici kažu da najviše vole igre, biti na YouTubeu, raditi power point prezentacije, biti na Facebooku, gledati filmove. 

Više pročitajte u tiskanom izdanju 24sata u velikom specijalu

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska

e-mail adresa: obrazovanje@24sata.hr

poštanska adresa: 24sata, Oreškovićeva 3d, 10 000 Zagreb, s naznakom Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska

telefon: 01/24-24-242, MMS: 099/224-2424, SMS: 662024 (1,24 kn)

internet-stranica: www.24sata.hr/tema/bolje-obrazovanje