Nakon što je premijer objavio javnosti i liderima opozicije detalje o eksplozivu na srušenom dronu, Nova TV iz izvora bliskima istrazi donosi informaciju da na dijelovima letjelice nisu pronašli tragove eksploziva.
Koliko se Plenković izložio u priči o eksplozivu na dronu, toliko je riskirao javnu blamažu
I tako, ispada da je Andrej Plenković, osim što je dizao paniku, iznosio pogrešne informacije o eksplozivu koji se nalazio na srušenom sovjetskom dronu.
Nova TV pozvala se sinoć na izvore bliske istrazi, točnije Centru za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić", koji neslužbeno potvrđuju kako vještačenjem na dijelovima letjelice nisu otkriveni tragovi eksploziva, čime su direktno osporene premijerove tvrdnje, potkrijepljene fotografijama, da je srušena letjelica nosila eksploziv.
I sada se opet moramo zapitati kome možemo vjerovati, Andreju Plenkoviću ili forenzičarima?
Plenković je pričom o eksplozivu uzbunjivao (i zbunjivao) javnost, podizao francuske borbene zrakoplove, okupio lidere parlamentarne oporbe, a onda i skretao pažnju s problema i afera u Vladi. Uživio se u ulogu žrtve, ali i spasitelja.
I što se više izlagao, to se nakon medijskih - još uvijek neslužbenih informacija - jače blamirao.
Kome vjerujemo?
Nažalost, nije ovo prvi takav slučaj. Javnost je proteklih šest godina u više navrata dovedena u situaciju da se upita vjeruje li Plenkoviću ili dokazima.
Recimo, nakon što je Plenković objavio da je njegova Vlada pobijedila koronu, virus je odnio petnaest tisuća života.
A onda, javnost je trebala vjerovati Plenkoviću koji je govorio da nema dokaza protiv njegovih ministara, samo da bi ih kasnije promptno smijenio iz Vlade. Trebala je vjerovati njemu na riječ, a ne papirima i dokumentima.
Trebala je javnost vjerovati na riječ Plenkoviću, a ne Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa u vezi putovanja Vladinim zrakoplovom u Helsinki, jer je Vlada odbila dostaviti dokumente.
Korupcija i presuda
Trebala je vjerovati Plenkoviću kad je govorio kako HDZ nema veze s presudom na Fimi mediju i s nabujalom korupcijom, umjesto pravomoćnoj presudi i svim ministrima u aferama ili u zatvorima. Ili onda kad Plenković tvrdi jedno, a Državno odvjetništvo nešto drugo.
Ili kad Plenković govori da hrvatska policija ne maltretira migrante na granici, a snimke i svjedoci to ubrzo opovrgnu.
I naravno, Plenković nas uvjerava da obnova nakon potresa traje, ali svi ostali - uključujući i one koji su se bavili tom obnovom - tvrde da obnove nema.
A sad, Plenković kaže da je na dronu bio eksploziv i da je dron bio naoružan, a nitko drugi to ne potvrđuje. Čak ni oni uključeni u istragu.
Poigravao se informacijama
Premijer se već dovoljno poigravao s informacijama i tumačenjima oko pada drona. Dizanjem panike samo je potencirao činjenicu da je hrvatska protuzračna obrana impotentna, preuveličavanjem prijetnje podizao je politički rejting, a sada se doveo u situaciju da ga stručnjaci iz istrage demantiraju.
Takva blamaža doista se rijetko viđa.
I nije svojstvena inače opreznom i "dedramatiziranom" Plenkoviću.
Osim što nije bilo nikakve potrebe zatrpavati javnost podacima o letjelici koji nisu službeno verificirani, i osim što je bilo cinično od njega koristiti ovaj incident za bildanje imidža, sada je takvim izlaganjem sebe kompromitirao, a javnost dodatno zbunio.
Izgubio vjerodostojnost
Već u previše slučajeva Plenković je narušio povjerenje i izgubio političku vjerodostojnost. Zbog toga oporba u Hrvatskom saboru traži raspuštanje parlamenta i raspisivanje prijevremenih izbora.
Do sada smo već naučili: premijer Plenković smiren je i "dedramatiziran" kad kontrolira situaciju i drži uzde vlasti čvrsto u rukama, a napada, paničari i diže tenzije kad se osjeti nesigurnim, ugroženim ili nestabilnim na vlasti.
I vjerojatno ne bi bilo tolikog izlaganja oko eksploziva na letjelici, niti žurbe da što prije i što širem auditoriju iznese podatke, da nije u Vladi bila eksplozivna situacija s uhićenim ili osumnjičenim ministrima, te prijetnjama koalicijskih partnera i pritiskom opozicije u parlamentu.
Sada smo opet u nedoumici: vjerujemo li Plenkoviću ili istražiteljima?
Ili je to zapravo, zahvaljujući premijeru, postalo nebitno?