Predsjednica je prva krenula u kampanju, slijedi ju Milan Bandić koji je u kampanji "500" dana godišnje, a pridružio im se i Tomislav Karamarko. Ljevica još nema ni jednog kandidata
PREDIZBORNA UTRKA
Kolinda osvaja zlato, Miki bez odmora, a Tomo želi biti Orban
Troje ljudi zasad vodi, neobjavljenu ali očitu, predsjedničku kampanju. To su Kolinda Grabar Kitarović, Milan Bandić i Tomislav Karamarko.
Iako ne želi reći da se kani kandidirati, u kampanji prednjači predsjednica. Ona je u njoj praktički od prvog dana mandata - Ured je izmjestila 15 puta, na međunarodna putovanja išla je više od 90 puta, a u zadnje vrijeme nema događaja na kojemu ne nazoči, često ‘kradući šou’ akterima. Na utrci lađara u subotu okačila je oko vrata zlatnu medalju, na Svjetskom prvenstvu u nogometu ljubila je pehar, prošle zime je na sceni HNK primila zlatni buket namijenjen ansamblu, a 2016. rukometaši su joj iz Poljske donijeli brončanu medalju...
Predsjednica, ipak, ne želi javno priznati da je u kampanji jer bi se onda svaki njen potez tumačio u tom svjetlu, a postavilo bi se i pitanje trošenja državnog novca radi postizanja izbornih ciljeva, što nije legitimno.
Kolinda Grabar Kitarović vjerojatno je najaktivniji hrvatski predsjednik uopće, jer praktički nikada ne staje s poslom. No, teško je reći da od sve te aktivnosti ima neke koristi: u njenom mandatu Hrvatsku su napustile desetine tisuća, mladih i obrazovanih ljudi, reforme nisu provedene a njena obećanja ostala su neispunjena.
Rekla je da ćemo postati jedna od najrazvijenijih država Europe i svijeta, da će ugostiti Obamu i Merkel na Pantovčaku, potaknuti borbu protiv korupcije, prekinuti ideološke podjele, lupiti šakom o stol i sazvati sjednicu vlade zbog gospodarske krize, preseliti i za dvije trećine smanjiti Ured..
Tomu je motivirao Dalić
Tomislav Karamarko trgnuo se iz političkog drijemeža nakon Svjetskog prvenstva u nogometu. On je tad uočio da Hrvatska može postati vrh svijeta, pa ako je tako u nogometu, pomislio je, zašto ne bi bilo tako i u svemu drugome. Čini se da on sebe vidi kao Zlatka Dalića hrvatske političke reprezentacije.
- Priznajem - rekao je u velikom povratničkom intervjuu za jedna tjednik - i u meni su se probudile velike emocije, ali još je važnije da sam u ovom veličanstvenom domoljubnom zajedništvu hrvatskog naroda u Domovini i Svijetu vidio znakovite poruke, poglavito poruke političkom vodstvu Republike Hrvatske. Poruke koje se daju iščitati u ovom slavljeničkom domoljubnom zajedništvu su jednostavne za razumjeti. Hrvatska može i mora bolje, Hrvatska može najbolje, jer ima sve duhovne i materijalne pretpostavke za svekoliki napredak! Hrvatska može biti zemlja mira, tolerancije, zajedništva, blagostanja, a nadasve suverenizma!
Potom je nastavio:
- To sve su nam pokazali naši nogometni mađioničari, vrijedni i prekaljeni profesionalci i hrvatski narod koji je iskazao toliku ljubav prema tim simbolima i vrijednostima hrvatske pobjede. I to nije prvi put da vidimo jedno savršeno domoljubno jedinstvo.
Karamarko smeta Kolindi
Isto se dogodilo prilikom dočeka Hrvatske vojske nakon veličanstvene povijesne pobjede u oslobodilačkoj Vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja”, s istim emocijama smo u Zagrebu dočekali papu Ivana Pavla ll.
Vrijeme je da to duboko emocionalno zajedništvo hrvatskog naroda zadržimo kao trajne vrijednosti i kapitaliziramo na dobrobit naše Domovine, na dobrobit tog istog naroda i nacije. S ovakvim domoljubnim zajedništvom naroda, Hrvatska može biti “prvak Svijeta” u svemu!
Karamarko ne može javno reći hoće li biti predsjednik Hrvatske jer jedna stranka - HDZ, čiji je on član - ne može imati dva kandidata, a Kolinda će prema svemu što znamo biti kandidatkinja HDZ-a. Zato će bivši predsjednik stranke uskoro - želi li doista na Pantovčak - morati istupiti iz HDZ-a i objaviti kampanju, kao neovisni kandidat ili kao kandidat neke nove stranke. Ideološki, Karamarko je ostao jednako tvrd kao i prije - zalaže se za suverenizam, orbanizam, tvrdi da je Jasenovac bio radni logor u kojemu nitko nije kanio ubijati radnu snagu (pritom je smjestio bivšem šefu Stjepanu Mesiću, jer je citirao njegove izjave). Andreja Plenkovića opisao je kao “političkog smušenjaka” koji nije shvatio Tuđmanovu ideju pomirbe:
- Između ostalih - rekao je - i na njega mislim i uvjeren sam da pomirba s onima koji veličaju simbole propalog komunističkoga režima nije moguća, sve dok se javno ne odreknu te ideologije kao svoje političke platforme...
Sva je prilika da će Karamarko, uđe li u utrku, uzeti glasove Kolindi Grabar Kitarović, pa je priča s njim pomalo mistična - tko će znati što se sve roji u toj glavi... Ništa manje zagonetna nije ni glava Milana Bandića, jer ni najozbiljniji trust mozgova danas ne bi umio odgovoriti na pitanje je li Bandić u kampanji zato što misli da može postati predsjednik Hrvatske, zato što se boji ishoda pravosudnih procesa koji se - kako se čini - razvijaju nepovoljno po njega, ili se sprema za parlamentarne izbore. Sve je moguće, kao što je moguće i objašnjenje da Bandić samo želi ojačati svoj utjecaj u Zagrebu, koji je počeo kopnjeti.
Neovisi mogu pobijediti
Zanimljivo je da su do sada na teren istrčali samo predstavnici desnice. Ljevica je izvršila samoubojstvo ili bar, propucala koljena, pa, premda se prave da ne krvare, očito nisu sposobni ni za kakvu utrku.
U općoj atmosferi antielitizma to i nije tako bitno - kandidira li se, uz ozbiljnu pripremu i solidan novac, neki neovisni antiestablishment kandidat poput Mislava Kolakušića ili Dalije Orešković, ljevica ionako neće biti važna.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
