Korona cimerfraj: Hoćemo li i kornete uzimati u rukavicama?

Po televizijskim gostovanjima turistički stručnjaci bacali su mrvice naznaka kako bi mogao izgledati godišnji odmor na Jadranu ovo ljeto. Pokupili smo ih i objedinili u imaginarno putovanje. A budući da se ova sezona oslanja na domaće turiste, vizualizirali smo boravak prosječnog čovjeka iz sjevernog dijela Hrvatske - u Dalmaciji.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:53

Video: 24sata/pixsell

Iako putovanja više neće biti ista, počinjat će kao i prije: otvaranjem omiljene tražilice smještaja. Naš zamišljeni Zagorec, nazovimo ga Stjepan, upisuje željeni datum dolaska i odlaska, a onda i mjesto boravka. Više ne mora klikati opciju da želi "cijeli prostor samo za sebe" jer mala je šansa da će mu netko iznajmiti stan u kojem grupe stranaca dijele i kuhinju i zahod. Iznajmljivači više nisu sigurni što će sve inspekcije dozvoljavati, a i potražnja za zajedničkim smještajem jednostavno opada. Konačno, i zajedničke kupaonice mogle bi biti prošlost, a pitanje je što će biti s hostelima.

Ono što bi tražilica našem Stjepanu mogla ponuditi da bira, jest želi li da njegov apartman ima sušilo za kosu, privatan parking ili sterilizator predmeta. Uz sapun, na umivaoniku će ga dočekivati dezinficijens i par rukavica. Neka se ne iznenadi ovlaživaču zraka u dnevnom boravku. Odluči li se Stjepan baš danas bukirati, primijetit će da cijene smještaja uopće nisu pale. Ne biste vjerovali, ali porasle su - i to za deset do 20 eura po noćenju u odnosu na prošlu godinu.

Uz to, iznajmljivači su povećali minimalni broj dana koliko mora u komadu odsjesti. Valjda blefiraju, nadaju se uhvatiti sada što više noćenja po visokim cijenama pa će kasnije uzimati sve što dođe. Znaju i oni da nagli pad cijena stiže s ljetom, kako temperature budu rasle. A ono što bi moglo utjecati na cijene jesu troškovi održavanja smještaja. Više nije dovoljno promijeniti posteljinu i proći prozore novinom natopljenom rakijom, valja dezinficirati skupim, posebnim sredstvima, a njima ne može baratati prva susjeda. U budućnosti, za rukovanje nekim kemikalijama mogla bi se tražiti barem kraća obuka, a i nešto malo iskustva nije naodmet. Profesionalna čistačica = viša cijena.

Ali to sada nije briga našeg Zagorca, on je gost. Dok gleda predivne fotografije smještaja, primijetit će da su apartmani u centru, zbijeni među tisuću sličnih objekata, dosta jeftiniji nego garsonijera na osami. Smiješno! No, kad razmislite, ima logike - turisti poput Stjepana ne žele usred ljeta dijeliti stepenice i rukohvate s još 30 gostiju. A onda da navečer na njegov balkon sa susjednog dolijeće zvuk kotrljanja boca, krivi akordi i tuđi aerosol. Tražit će se kampovi i kuće na osami. Iznajmljivač koji je od jednog kata napravio 20 apartmana zaključit će sada da to možda i nije bila dobra ideja. Sad je na cijeni komfor. Naš imaginarni turist pomislit će kako mu je puna kapa privatnog smještaja i da bi najbolje bilo odsjesti u hotelu. Tamo usluga mora biti na razini. Onda će se sjetiti da bi mu zaštitar na bazenu mogao zvocati da pričeka svoj red, jer je već previše ljudi ušlo.

Stjepan može odmah zaboraviti jutarnji aerobik uz animatora. I omiljene mu švedske stolove. Osim ako se ne postave pregrade od stakla oko hrane i pribora, a i to je zaista komplicirano za održavanje. Čistačice bi ih trebale dezinficirati svako malo jer i to staklo zadržava bakterije i viruse, a onda bi te kemikalije kojima čiste mogle doći na hranu. Održavanje higijene švedskog stola hotelima bi moglo stvarati prevelike troškove. A i oni će se, naravno, odraziti na cijenu boravka. Izglednije je da će našeg gosta za osamljenim stolom posluživati konobar odjeven kao doktor na dječjim maškarama.

A saune? Kako će to funkcionirati?

Da Stjepan i petero nepoznatih mu ljudi tope izlučevine u malom prostoru, udišu tuđi znoj? Hm. Čak i ako se ne zabrani dosadašnji način rada terma i kupelji, priznajte, biste li vi ondje ušli? Izgledno je da će postojati red u wellnessima. Ulazit će se kao u solarije, jedan po jedan. Pa se opet postavlja pitanje isplativosti. Toliki trošak struje, a za što? Ništa, Stjepan odlučuje da će biranje smještaja ostaviti za kasnije. Želi prvo riješiti prijevoz. Da ide autom u Dalmaciju, skupo je. Autoput, gorivo, u dva smjera, nema šanse. A postoje autobusi. Voze za 150 kuna u jednom pravcu. Ali kako će tako, truckati se četiri do osam sati ovisno o prijevozniku, u vrućini, bez zahoda, dok nepoznati Herman hrče na sjedalu do njega a glava mu je svakim udisajem otvorenih usta bliže Stjepanovom ramenu.

Avion? Hajde dobro, skupo je, ali zdravstveno gledano - sigurnije. Ipak, onda treba čekati na aerodromu sa stotinama turista sa svih strana svijeta, odnosno onih strana odakle granice budu otvorene. Ajde, ostavit će naš Stjepan i pitanje prijevoza za kasnije. Što će kad dođe na Jadran? U tijesne klubove i diskoteke neće ići. I tu bi se mogli stvarati kilometarski redovi jer će morati postojati kontrola količine gostiju unutra. Zamislite da morate čekati satima da uđete na koncert Petra Graše. "Ma nema teorije", vrti glavom naš Stjepan. Srećom, lako će naći mjesto na plaži za spustiti ručnik. Ležaljku neće uzeti iako nikad nisu bile ovako jeftine. Strah ga je tko je sve ležao na toj užegloj plastici.

Sad će u more, samo da se namaže kremom i uzme sladoled u onom kafiću kojeg gleda škiljeći. Uh. Prodavač dira kornet rukom. Rukavica mu se slijepila za kožu od znoja, tko zna koliko dugo je već nosi, a s tim je rukama davao sladoled desecima ljudi prije i kupio njihove kovanice s pulta. "Što uopće znače rukavice ako njima diraju sve i svašta?" - pita se Stjepan s izrazom gađenja na licu. Ništa, žedan je pa će uzeti samo neki sok. Vidio je neku ženu kako pije koktel iz fine čaše. Dolazi od šanka. Tamo nitko ne sjedi jer se više ne smije. Stoji u redu. Čeka. Općenito, ovog ljeta čeka nas puno čekanja u redovima.

Ona žena je svoju čašu vratila konobaru, a on je oprezno dohvatio mokrom krpom. Stjepan čeka. I dalje čeka. Naruči. Konobar mu pravi koktel u identičnoj čaši kakvu je žena vratila. Pa htio je takvu, zar ne? Ali, je li propisno sterilizirana ili je konobar samo na brzinu prošao kroz vodu jer je ogroman red i ljudi čekaju? Ništa. Stjepan odustaje. Putem do svog ručnika osjeti da mora na WC. Ah, srećom, odmah je tu, preko puta. Sigurno je čist. Zašto ne bi bio, pa ipak je to javni zahod. Javni zahod u Hrvatskoj, u sezoni koronavirusa. U turističkoj sezoni dok hara zaraza. Još uvijek nepoznata. Eno, velik je red i ispred zahoda. Uh. Stjepan preklapa laptop. Razmislit će još o tom putovanju. Bar neko vrijeme.