Kronologija propasti: Kako je zlatna koka postala siromah?

Imunološki zavod u agoniji je već godinama, a oči javnosti pažljivo prate sve novosti iz tvrtke koja zapošljava 177 radnika i jedini je proizvođač bioloških lijekova u Hrvatskoj. Osnovan je 1893. godine i desetljećima je imao zavidan rast i zbrajao uspjehe na svjetskom tržištu. No posljednja dva desetljeća, kao neželjeno dijete prepušten je propadanju i jednom za drugom gubio je proizvodnu dozvolu. 

Godine neulaganja u nove pogone rezultirale su prvim velikim udarcem 1998. godine kada je započeo kraj ove moćne tvrtke. Te godine izgubili su licencu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za distribuciju naših virusnih cjepiva preko UNICEF-a. Iako sama kvaliteta cjepiva nikada nije bila upitna, Imunološki se nije mogao nositi sa strogim kriterijima WHO-a koji je nalagao da proizvodnja u cijelosti mora biti na jednome mjestu. Ipak, Svjetska zdravstvena organizacija višestruko je slala signale da će uvijek dati preporuku za naša cjepiva, pod uvjetom da se osuvremeni proizvodnja. 

Tomislav Miletić/PIXSELL

Dislociran u 13 zgrada u zagrebačkoj Rockefellerovoj ulici gdje je u jednoj zgradi laboratorij, u drugoj sterilizacija, a u trećoj punjenje bočica, Imunološki nije mogao udovoljiti uvjetima. To je na globalnom tržištu drastično poljuljalo ugled tvrtke. Iako se već godinama najavljivala gradnja novog proizvodnog pogona koji bi udovoljavao svim najvišim svjetskim standardima, ona nikad nije započela i to je dovelo do današnjeg scenarija. 

Naime, iz istog razloga Agencija za lijekove i medicinske proizvode je još 2007. godine upozorila da neće produžiti proizvodnu dozvolu za bakterijska cjepiva i pripravke iz krvne plazme te seruma životinjskog podrijetla. No planovi za nove pogone su postojali u nacrtima, pa su temeljem toga produljili dozvolu do 2009. godine. Novi pogoni i dalje su bili samo na papiru, a Hrvatska agencija za lijekove više nije mogla produžavati dozvolu i ukinuli su je krajem srpnja 2013. godine. Imunološki zavod je izgubio licencu za posao koji je činio 79 posto godišnjih prihoda tvrtke. Na tom su poslu godinu ranije zaradili 66 milijuna kuna. 

Marko Prpić/Pixsell

Tadašnji direktor Imunološkog zavoda Davorin Gajnik, inače član HNS-a, odmah je u kolovozu zatražio pokretanje stečaja kojeg je Trgovački sud proglasio u prosincu iste godine. I on i predstavnici radnika u više navrata su upozoravali Vladu i tadašnjeg potpredsjednika Radimira Čačića, ujedno i tadašnjeg predsjednika HNS-a, da će bez proizvodnje tvrtka potpuno propasti. A onda prevrat, isti direktor Gajnik je krajem prosinca podnio zahtjev za obustavom postupka tvrdeći da ipak nema razloga za stečaj. U siječnju 2014. godine Visoki Trgovački sud je poništio stečaj kojeg je Trgovački sud u Zagrebu pokrenuo mjesec ranije prihvativši Gajnikovo obrazloženje. 

U veljači iste godine Vlada je smijenila Gajnika i na njegovo mjesto postavila novog direktora Maria Meštrovića. Već novi ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak pompozno ga je predstavio radnicima koji i danas za Meštrovića kažu da se zaista zalaže za spas Imunološkog u okvirima svojih mogućnosti, no čitavo vrijeme čekala se politička presuda hoće li se Imunološki spasiti, prepustiti propadanju ili dobro prodati privatnom investitoru. Nakon dolaska Meštrovića na čelo Zavoda, iz Ministarstva gospodarstva su najavljivali i istrage, čak kaznene prijave za mnoge kosture koji su počeli ispadati iz ormara. No do danas se ništa nije dogodilo. 

Patrik Macek/PIXSELL

Istovremeno, počela je panična potraga za strateškim partnerom koji bi kupio Imunološki i osigurao nastavak proizvodnje, pa je Vlada raspisala natječaj. Interes su pokazali mnogi, od tvrtke Jadran Galenski laboratorij, Nexus, Visia Croatica pa do Grada Zagreba. Sindikat unutar Zavoda čak je javno podržao ponudu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji je u svom pismu namjere iskazao želju da ulože golem novac u gradnju toliko potrebnih pogona za Imunološki zavod, a da se sadašnje prostorije u Rockefellerovoj konzerviraju i prenamjene u muzej koji bi svjedočio slavnim danima prošlosti. I to govori o tome u kakvom su stanju prostorije Zavoda u Rockefellerovoj. 

I usprkos mnogim upozorenjima radnika da se moraju zaista izmjestiti s te lokacije jer se radi i o potencijalno opasnom prostoru budući da se u srcu Zagreba proizvode biološki lijekovi, sluha do danas nije bilo. Od svih potencijalnih investitora, a među njima je bio i bivši kralj mlijeka Luka Rajić sa svojom farmaceutskom tvrtkom PharmaS, na kraju je jedino građanska inicijativa Visia Croatica dala ponudu za kupnju dionica Imunološkog. Građani su u njima prepoznali dobronamjernu inicijativu pokušaja spasa toliko vrijednog Zavoda te su uplaćivali po sto kuna uloga. Podršku inicijativi dali su mnogi gradovi, branitelji, nevladine udruge... 

Istovremeno, radnici Imunološkog prolaze kroz agoniju neisplate plaća i neizvjesnosti. Direktor Meštrović svojim dolaskom nije im rekao ništa o planovima za budućnost, a već u srpnju i kolovozu nisu stigle plaće. U listopadu započinje štrajk. U jednom trenutku kratki predah Zavod je dobio kada su dobili dozvolu da bolnicama prodaju lijekove koje su imali na zalihama vrijedne više milijuna. Naime, očekujući da će ipak dobiti dozvolu za proizvodnju, Imunološki je dva mjeseca proizvodio bez nje, da bi im kao pljuska stigao odgovor da dozvole ipak nema. 

Proizvedeni lijekovi ostali su u vakuumu sve do spasonosne odluke da se lijekovi prekontroliraju, nakon čega su odobrili da ih kupe bolnice. No u 2015. godini situacija se promijenila. U skladištima je ostalo jedino 40 tona krvne plazme vrijedne 26 milijuna kuna koju ne mogu preraditi jer nemaju licencu, a rok valjanosti istječe krajem godine. Više nisu imali što prodati. U javnosti su počele spekulacije kako se plazma stoga baca. 24sata je jedini potvrdio da se to zaista i događalo i u prilog tome objavili smo dopis KBC Split koji moli nadležne institucije da pod hitno nađu rješenje za krvnu plazmu koju Imunološki više ne prerađuje u lijekove pa ju moraju uništavati. 

Robert Anić/PIXSELL

U 2015. godini radnici Zavoda dobili su plaće samo za prva tri mjeseca, a trenutačno čekaju još četiri plaće. Početkom srpnja Vlada je odbila ponudu društva Visia Croatica koja je jedina pristigla na natječaj za kupnju državnog portfelja u Imunološkom zavodu. Navode kako takva ponuda ne može dugoročno jamčiti opstojnost Imunološkog i nemaju dorečen plan poslovanja. 

Do kraja mjeseca Vlada ih je odlučila pretvoriti u ustanovu za obavljanje djelatnosti zdravstva, a na današnjoj sjednici Vlade odlučili su da Imunološki postaje javna ustanova. Osigurali su novac za zaostale plaće, ali nisu definirali što će biti sa gradnjom novih pogona i budućim poslovanjem.