"Kroz godinu ni ne postojimo, sjete nas se samo na Oluju..."

Knin, 22 godine poslije. Još jednom se peru ulice i trgovi, uređuju se fasade, šiša se zelenilo, vješaju zastave za obljetnicu oslobođenja grada u vojno-redarstvenoj akciji Oluja prije 22 godine.

POGLEDAJTE VIDEO:

Građani uređuju okućnice i stanove te nabavljaju namirnice kako bi prijatelje i rodbinu dostojno dočekali tog 5. kolovoza. No među ljudima koji ovdje žive cijelu godinu malo je onih kojima je do slavlja.

- Dugogodišnji sam djelatnik Gradske čistoće i zelenila. I inače se održava grad, ali malo više se angažiramo pred obljetnicu. Dolaze nam gosti iz cijele Hrvatske, normalno, iz BiH i svijeta te ih treba dostojno dočekati - kaže Pavo Rajić, radnik Čistoće kojeg smo zatekli kako vodenim kompresorom pere središnji kninski Trg dr. Ante Starčevića, na kojem se, uz fontanu, koju je Milan Bandić darovao Kninu još 2006. godine, nalazi i Spomenik Oluja ‘95.

Kako živite u Kninu?

- Što da vam kažem. Drugog izbora nemamo. Tu sam godinama, rodom sam iz Bosne, iz Zenice. Došao sam ovdje 1996. Dobio sam stan, ali supruga mi ne radi. Teško mi je, jedini u obitelji privređujem - kaže i dodaje:     

A godinama i ne radi. Nema posla. Kći je završila gimnaziju, ima 19 godina i ide studirati. Sretan sam što radim, ali kad sam u kući radiš i s ovakvom plaćom, to nije bogzna što. Plaća nije baš primjerena za jednu četveročlanu obitelj - kaže nam Rajić, razvojačeni branitelj HVO-a.

Žao mu je što se u Kninu, osim obilježavanja Oluje, ništa ne događa.

- Samo taj dan ima nečega u gradu. Obljetnica se obilježi, a poslije više nema ničega. Znam za mnoge mlade koji su otišli iz grada. Ali ima ih puno koje sam poznavao i više ih ne viđam. Nestali su - kaže Rajić. I njemu je, kao većini Kninjana, žao što Thompson ove godine neće pjevati za Oluju u Kninu. Po gradu su plakati koji pozivaju na Thompsonov koncert u Slunju.

Predsjednik udruge Prvi hrvatski redarstvenik i Koordinacije braniteljskih udruga Knina Tomislav Čolak kaže kako je branitelja u Kninu mnogo. Najviše je onih iz HVO-a.

- Branitelji u Kninu dijele sudbinu svih ostalih građana, i to ne samo u Kninu, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Samo što umiru ranije, u prosjeku s 50 godina. I ima ih 82.000 bez ikakvih primanja. S tim da je u Kninu ipak malo teže - kaže nam Čolak.

Knin je možda jedini grad u Hrvatskoj u kojemu nisu građeni stanovi za hrvatske branitelje. Od 1996. godine do danas podijeljeno je 1600 stanova koji su bili u nekadašnjem društvenom vlasništvu, dok ih je manji broj sagrađen nakon Oluje.

- Nije bilo potrebe graditi. Nuđeno je, ali svi su branitelji u stanovima. Ima još oko 300 branitelja koji nisu dobili papire, ali u stanovima su. Manji broj je u neadekvatnom smještaju ili su podstanari i to se sporo rješava. Ali ta priča sa stanovima nema veze s hrvatskim braniteljima. U Knin tko god je htio doći 1995. godine mogao je doći. Bio je poziv, bio je zakon, naseljavanje ovih područja bio je prioritet. Kuću ili stan bi dobio na korištenje te bi to nakon deset godina dobio u vlasništvo. Nije se pravila razlika je li netko branitelj ili nije - kaže Čolak.

Po popisu stanovništva iz 2011. godine, u Kninu je živjelo 15.407 ljudi. Sad ih je za trećinu manje. U škole se svake godine upisuje nekoliko razreda manje. U vrtićima se također zatvaraju odjeljenja. U gradu je samo jedan veliki gospodarski subjekt, DIV - TVIK, tvornica vijaka koja zapošljava oko 400 ljudi. Ali s malim plaćama. Dobro radi samo Pučka kuhinja Caritasa. I Centar za socijalnu skrb ima posla. Srbi koji su otišli tijekom i nakon Oluje se ne vraćaju, a Hrvati koji su ovdje naseljeni odlaze. A Čolak kaže da odlaze i branitelji, za koje se u javnosti stječe dojam da su po nečemu privilegirani.

- Dijelimo sudbinu svih građana Hrvatske, samo što je u Kninu malo teže. Među braniteljima ima sirotinje, ali ima i uspješnih biznismena, ministara... E oni imaju dobra primanja, a oni koji rade u kninskom DIV-u nemaju - kaže Tomislav Čolak.

Srba je u Kninu 2011. bilo 3551. No danas ih je puno manje jer je povratak zaustavljen, a oni koji su se vratili su stariji ljudi, čiji se broj prirodno iz godine u godinu smanjuje. A djeca se ne rađaju. Povratku i suživotu nimalo nisu pogodovali događaji s posljednjih proslava Oluje u Kninu. Ljude koji su ionako opterećeni osobnim i obiteljskim sudbinama iz Oluje marširanje u crnim uniformama, ustaško znakovlje i pokliči “Za dom - spremni”, koji su bili česti tijekom Thompsonovih gostovanja posljednje dvije godine, dodatno su ih pogađali. No tijekom godine nema međunacionalnih napetosti i incidenata. Dogradonačelnik iz redova srpske nacionalne manjine, SDSS-ovac Željko Džepina, sudjelovao je u polaganju vijenaca i paljenju svijeća na kninskoj tvrđavi. U Kninu građani, obiju nacionalnosti, starosjedioci ili doseljenici, dijele istu sudbinu. Najviše se priča o nedostatku posla, a sve brine beznađe, iseljavanje... I prometna izolacija. Naime, s propašću željezničkog prometa i gradnjom autoceste A1 Knin je od prometnog čvorišta postao slijepo crijevo. Ovdje nacionalna pripadnost nikad nije u prvom planu. Od Oluje naovamo ne pamte se međunacionalni incidenti. A nitko ne želi ni da se oni za proslave Oluje uvoze. S time se slaže i novi gradonačelnik Knina, molekularni biolog, dr. sc. Marko Jelić, koji u prigodi proslave Oluje upozorava na potpuni slom politike koja je vođena - u Kninu se još jednom događa egzodus i grad ostaje bez svojeg stanovništva.

- Točne podatke o iseljavanju teško je imati jer se ni jedan sustav ne vodi kako bi trebalo ili kako bismo mi željeli. No podaci kojima raspolažemo kažu da je od 1. siječnja do 30. lipnja ove godine oko 500 građana odjavljeno sa svojih adresa. Dakle, 500 ljudi je otišlo u samo pola godine. Najveći odljev će biti u ovom ljetnom razdoblju jer su ljudi koji idu u zapadne zemlje čekali da im djeca završe razrede. Sad odlaze, a prave pokazatelje ćemo imati tek na jesen - kaže nam Jelić.

Od 15.000 stanovnika, ostalo ih je manje od 10.000.

- Prije svega, tome je kriva gospodarska situacija. Mladi nemaju vremena čekati da se nešto promijeni, pogotovo u ovom administrativnom okruženju. Oni žele živjeti, graditi obitelji, žele poslove... Ne žele biti opterećeni političkim strukturama u smislu zapošljavanja, dobivanja stvari koje im pripadaju po zakonima, po pravu, etici i moralu, a oni su do sada za njih bili zakinuti. Jednostavno, dok ne ispravimo ekonomsku situaciju nećemo ići naprijed - zaključuje gradonačelnik Marko Jelić i nastavlja:

- DIV je najveći poslodavac u realnom sektoru. Ali tu je i HŽ, koji je također komercijalan, ali je u državnom vlasništvu. Imate brojne druge državne ustanove i tvrtke koje zapošljavaju. Imate puno i malih poduzetnika koji nešto pokušavaju. Mnogo je zatvorilo vrata otkako je počela kriza. Od 2012. do danas ugasilo se mnogo obrta, a istodobno su se zatvarala i radna mjesta. Nama je važna i jedna osoba, jedno radno mjesto, jer tko je ikad vodo tvrtku, trgovačko društvo ili obrt, gdje se mora osigurati plaća za taj mjesec, zna da je to teško osigurati čak i za samo jednu jedinu osobu.

Gradonačelnik smatra da Knin ima šanse.

- Da nema, ne bih se uključio u ovo što sad radim. Budućnost mu ovisi o svima nama. Svi građani, kao i sustav, moraju sustavno imati ideje i aktivnosti koje će poboljšavati društvo. I u ekonomskom smislu. Mnogo građana dolazi k meni i kažu: ‘Imamo tu i tu ideju, mogli bismo to, hoćete li nam potpisati podršku, što mislite o tome’.

To je ono što želim od građana, da budu proaktivni. Novca ima. Novca uistinu ima zato što su EU i njezini fondovi otvorili brojne linije do kojih do sada nismo mogli doći. Sad trebamo biti aktivni, smišljeni, integrirani. Znači, važno je da budemo integrirani kao društvo, da imamo neki smisao te da to u konačnici bude održivo i donosi prosperitet na barem deset ili više godina. S tim će ljudi ostajati. Jer ljudi ostaju kad imaju oko 6000 kuna, ono što je državni prosjek. Često ponavljam, dvoje ljudi s 5,5 ili šest tisuća i riješenim stambenim pitanjem u Hrvatskoj može relativno dobro živjeti. Vjerujte, ja sam živio vani, u Njemačkoj, i znam koliki je problem kad morate 1500 ili 1600 eura platiti za stan. Ne ostane vam puno. Ali što ljudi nalaze u toj Njemačkoj ili drugim zemljama? Nalaze sigurnost i nije ih briga tko je na vlasti - kaže Jelić.

Gradonačelnika smo upitali i za Thompsona koji ove godine neće pjevati u Kninu.

- Zajedno s braniteljskim udrugama pozvali smo Thompsona. I javno. U ovom gradu nikome nije zabranjeno nastupati. Mi želimo da ovo bude grad pluralizma, grad dostojanstva, časnih stvari. Ono što su mi neki zamjerili, a tu se ne radi o gospodinu Perkoviću, nego o drugima koji imaju svoja nekakva viđenja društva, je to što sam rekao da ovdje nije dopušten fašizam ili bilo kakav drugi totalitarizam. Isto tako i komunizam. Ovo je grad kršćanskih vrijednosti. A kršćanske vrijednosti su takve da respektiraju, uvažavaju i one koji nisu kršćani. I oni koji nisu isti. Jer ako počnete gledati na taj isključivi način ostat ćete sami. Mi smo u Kninu zbilja otvoreno društvo. I nema nikakvih problema na toj međunacionalnoj osnovi. Svi imamo iste probleme, nema posla, ljudi se iseljavaju... Želimo neke sadržaje. Imam brojne prijatelje srpske nacionalnosti, kao i Hrvate, Nijemce, Talijane i druge te je sasvim normalno da živimo zajedno i razgovaramo - dodaje i zaključuje:

- Svim građanima Hrvatske, svim ljudima dobre volje, čestitamo Dan domovinske zahvalnosti, Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja, u nadi da ćemo ga svi proslaviti onako kako je taj blagdan u našoj povijesti i označen, dostojanstveno i časno, kao što su oduvijek hrvatski narod i hrvatski građani činili do sada.