Majku koja ga je zlostavljala usmrtio cjepanicom i dobio godinu i pol zatvora: 'Kajem se'

Pet mjeseci sam u Remetincu i znam da tu ne pripadam. Napravio sam nešto za što nema opravdanja i ne mogu to popraviti iako se iskreno kajem. Grozim se nasilja, ali tu sam gdje sam. Nema dana da ne razmišljam o onome što sam napravio. Kriv sam, ali žao mi je, kroz suze govorio je T. Z. (46). Njegove riječi nikoga u sudnici Županijskog suda u Zagrebu nisu ostavile ravnodušnim te je u utorak nepravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo usmrćenja i osuđen na godinu dana i šest mjeseci zatvora. 
Odmah nakon objave ukinut mu je istražni zatvor u kojemu je od uhićenja jer je i vještak psihijatar Ante Leskur ustvrdio da ne postoji opasnost da bi T. Z. svojim boravkom na slobodi mogao ponovno počiniti neko kazneno djelo ili bilo koga ozlijediti. Tome u prilog govori i činjenica da nikad ranije nije imao nikakav eksces sa zakonom te da nikad ranije nije prekršajno ni kazneno osuđivan.
Naime, T. Z. teretili su da je 28. veljače 2022. oko 21 sat u Vrbovečkom Pavlovcu uslijed ranijeg dogogodišnjeg maltretiranja koje se nastavilo i navedenog dana ne svojom krivnjom doveden u stanje jake razdraženosti u kojemu je usmrtio svoju majku P. Z.
U vrijeme počinjenja, utvrdio je psihijatar, bio je smanjeno ubrojiv i to bitno, što je drastično suzilo njegovo upravljanje svojom voljom i shvaćanje posljedica vlastitih postupaka.
Cjepanicom, kojom ga je gađala i okrznula po leđima, udario ju je najmanje 18 puta po trupu, udovima i glavi. Preminula je uslijed prijeloma lubanje s ozljedom mozga. 
Nakon događaja šest je sati sjedio kraj nje bez da se pomakao, a onda ga je ulovila panika. Htio je počiniti samoubojstvo, ali je umjesto toga nazvao sina, koji ga je savjetovao da ode na policiju. To je i napravio 2. ožujka ove godine kad je ušetao u policijsku postaju i ispričao što je učinio. 
- Teške situacije su trajale od neke 1998. godine, samo nas je tada bilo puno u kući i uvijek je prolazilo. Moja majka je inače žena kojoj nikad nisam mogao dokazati da je volim. Nikad nije bilo dobro. S vremenom su svi otišli, otišao je moj brat, moj otac je preminuo, a otišla je i moja bivša supruga. Jedna od najvećih pogrešaka koju sam napravio bila je da nisam tad otišao s njom. Trebao sam otići, ali nikoga nije imala osim mene. Htio sam joj pomoći, a sad znam da nisam imao snage pomoći joj, pa ni sebi... - ispričao je T. Z. u svojoj obrani u tužiteljstvu. 
Njegove riječi potvrdili su svi svjedoci ispitani tijekom istrage, kako drugi članovi obitelji, tako i susjedi i poznanici. Svi su oni svjedočili o teškom karakteru pokojnice i maltretiranju koje je, ne samo T. Z. trpio, već i ostali članovi obitelji. 
Obitelj je u nekoliko navrata ranijih godina tražila intervencije Hitne pomoći i policije zbog ponašanja pokojne pa je tako 2009. hospitalizirana u KB Dubrava jer je pokušala izvršiti suicid. U veljači 2013. njegov otac zvao je policiju jer nije mogao izaći na kraj sa suprugom, čak je i sam optuženi u lipnju iste godine zatražio njihovu intervenciju navodeći da ima problema s majkom, koja je duševni bolesnik i u teškom psihofizičkom stanju nakon čega su je hospitalizirali u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. 
Psihijatar koji je vještačio T. Z. u svom je nalazu i mišljenju naveo da je okrivljeni, temeljem dugogodišnje frustracije od strane žrtve te neposredne fizičke i psihičke povrede, reagirao snažnom afektivnom reakcijom "na mah".

- Instinktivnom reakcijom trenutne ugroze je reagirao s istom bačenom cjepanicom (koja je metafora svih dugogodišnjih povređivanja svih koji su nekad prolazili zajedničkim dvorom) prema majci izazvavši joj udarcima po glavi smrt. Od sveg potonjeg doživljenog šoka oporavljao  se dva dana, kada je smogao reagirati prema policiji, sam se predavši - navodi vještak.

Kritične večeri došao je u njezin stan donijeti joj drva za ogrjev. Bila je alkoholizirana i počela mu je prigovarati da drva nisu dovoljno suha i pljuvati po njima te ga vrijeđati. On joj je rekao da neka bude sretna jer su drva zabadava i ako ima novca neka si kupi suha drva. Majka je na to uzela jednu cjepanicu i bacila je prema njemu, a njemu se nakon toga samo zamračilo. 
- Iz svega što smo vidjeli u spisu, ovako nešto naprosto se moralo dogoditi, jedino je bilo pitanje tko će se naći u svojstvu optuženika. Molim i predlažem vijeću da prilikom izricanja kazne vodi računa o svim okolnostima - kazao je branitelj T. Z. po službenoj dužnosti odvjetnik Hrvoje Korša.
Izričući presudu, predsjednica sudskog vijeća sutkinja Rahela Valentić kazala je da to nije bila jedna izolirana situacija, već je T. Z. bio žrtva svoje majke.
- Zapravo ste žrtva svoje slabosti jer niste mogli otići nakon što su svi drugi otišli. Ljudi su skloni razmišljati kako je netko mogao ubiti svoju majku, ali pritom nisu svjesni da nije svaka majka - majka. Vaša majka bila je ono što bi se moglo nazvati "majka iz pakla" i Vi ste bez svoje krivnje dovedeni u stanje jake razdraženosti u kojemu ste doživjeli jedno potpuno suženje svijesti. Naravno da se stvari ne mogu rješavati na ovakav način, zato i jeste osuđeni na zatvorsku kaznu - obrazlagala je sutkinja. 
Stranke na presudu imaju pravo žalbe i za očekivati je da će tužiteljstvo to iskoristiti te se žaliti na visinu određene kazne.