'Mi smo odgojile na desetke djece i svima im znamo imena'

Odgojila sam točno 20 djece, a danas ih imam još šestero. Imam i svoju biološku kćer, no ona je već odrasla. Znam ih sve poimence, a mnogi me se i danas sjete i ostali smo u kontaktu. Kako sam došla ovdje? Vidjela sam reklamu da SOS Dječje selo traži mamu pa sam se javila na oglas. I tu počinje moja životna avantura, veselo priča SOS mama Vera Kolar (46) iz Preloga. 

Prije 21 godinu prošla je testiranja i školovanje za SOS mamu, i ubrzo je dobila posao. 

- Oduvijek sam željela veliku obitelj i puno djece i jednostavno sam željela biti mama. Moja kćer je kada sam dobila posao imala tri i pol godine i bilo mi je emocionalno teško ostaviti je roditeljima na brigu. Znala sam da je dobro i da je zbrinuta, no dvije i pol godine sam je vidjela samo blagdanima. Poslije je došla živjeti samnom ovdje pa je bilo puno lakše - prisjetila se početaka. 

S veseljem i lakoćom oduvijek je pristupala svom poslu, jer su joj, kaže, interesi djece bili uvijek na prvom mjestu i nikad to nije shvaćala samo kao posao. 

- To su mališani koji dolaze iz teških uvjeta. Imali smo situacije da smo djecu namakali u kadi po pola sata prije nego što smo ih okupali jer su ih roditelji zapustili. Nedavno je jedna djevojčica ostala šokirana vidjevši pohano meso jer to nikada nije jela. Bilo je situacija da se nisu znali koristiti priborom za jelo, ići na WC, ma svašta. Mnoge smo noći probdjeli zbog vriskova i buđenja mališana koji su trpjeli zlostavljanje ili su preživjeli neki drugi užas. Takve stvari čovjeka izbace iz takta, ali morate se usredotočiti na djecu - objašnjava Vera dodajući da se nemoguće emocionalno isključiti jer je svaka SOS mama mališanima o kojima se brine zapravo poput biološke majke. 

''Uvijek me raduje napredak djece''

Ono što ulažu u vezu s djecom je prije svega ljubav, a zatim strpljenje i razumijevanje. Rezultati su često vidljivi, a djeca kod njih procvatu i napreduju. 

- Ono što me uvijek raduje je njihov napredak. Djeca koja ovdje provedu neko vrijeme shvate u čemu je razlika između njihovih roditelja i onoga što dobiju ovdje, pa nas ponekad doživljavaju bližima nego svoju biološku obitelj – istaknula je Vera. 

U većini slučajeva roditelji shvaćaju da su SOS mame privremena pomoć dok se ne snađu i ne stanu na svoje noge, no ima i onih koji na stvari gledaju drugačije. 

- Da, ima onih koji nas doživljavaju neprijateljski, smatraju da im želimo oduzeti djecu i slično, a ne shvaćaju da su upravo oni izvor problema. Da je sve bilo u redu u obitelji, djeca nikad ne bi završila ovdje - razočarana je Vera koja uvijek drži do roditelja bez obzira kakvi oni bili. 

U SOS Dječjem selu u Lekeniku i Ladimirevcima te kroz programe za mlade u SOS Zajednicama mladih i program financiranja studenata i mladih koji traže posao, djelatnici SOS sela skrbe za ukupno 250 djece i mladih. Za neku djecu smještaj je dugoročnije naravi, dok druga odlaze na posvojenje ili se vraćaju u biološku obitelj kad ona stekne odgovarajuće uvjete. 

- Naša prednost, za razliku od domova ili udomiteljskih obitelji, je u tome što možemo primiti više djece iz iste obitelji pa nemamo praksu razdvajanje braće i sestara. Imamo mnogo prijava ljudi koji bi željeli raditi posao SOS mame, no riječ je o kompleksnom selekcijskom postupku i mnogi već u startu odustanu kad shvate da nema tih novaca koji mogu platiti rad koji će uložiti. Želimo biti sigurni da će sva naša djeca biti u dobrim rukama, tako da financijska komponentna posla ne smije biti pitanje – kazala je voditeljica SOS društvenog centra Anamarija Adamek ističući da sve žene koje prođu edukaciju prije nego što postanu mame stažiraju, odnosno rade kao SOS tete. 

- Razlika između mame i tete je u tome što mama ovdje boravi svaki dan 24 sata na dan, a ja imam radno vrijeme od osam sati. Pomažem mami u svemu, od vođenja kućanstva i kuhanja, brige o djeci, do vođenja doktoru ili u školu te sam jednako na raspolaganju svim mališanima. Posao je prekrasan, a istovremeno i prilično težak – kazala je Marijana Cupek (38) iz Garešnice, SOS teta koja radi već sedam godina. 

Njezini motivi dolaska također su bili nadahnuti humanitarnim radom i željom da ima veliku obitelj, no zbog velike tragedije to više nije bila mogućnosti. 

- Prije devet godina u automobilskoj nesreći mi je poginuo zaručnik. To me strašno pogodilo. Planirala sam s njim obitelj, oduvijek sam sanjala o djeci, no nakon svega nisam bila spremna na novu vezu. Razmišljala sam i o posvojenju, a onda sam od prijateljice slučajno čula za SOS mame. Oduševila sam se idejom, prijavila i eto, prije sedam godina postala sam SOS teta - kazala je Marijana kroz suze. 

Tomislav Miletić/PIXSELL

Razgovarale smo na njezin posljednji radni dan u SOS kući Ciklama gdje je s Verom brinula o mališanima, jer već sljedećeg dana prebacili su je na novo radno mjesto gdje će dobiti svojih petero djece u SOS kući Božićna zvijezda. Rastanak dugogodišnjih kolegica bio je prilično emotivan jer su već razvile dobar odnos u kojem su se međusobno nadopunjavale vodeći djecu i kućanstvo. Marijanina nova obitelj s njom će biti dok djeca ne krenu u srednju školu. 

- Ovdje prihvaćamo djecu do kraja osmog razreda osnovne škole, a zatim odlaze dalje u naše SOS Zajednice mladih u Zagrebu i Velikoj Gorici. SOS mama ostaje i dobiva novu djecu. Inače, primamo i mališane s teškoćama u razvoju, ali samo predškolskog uzrasta jer nemamo u blizini školu koja bi djeci s posebnim potrebama nudila prilagođeni program, a previše je komplicirano organizirati prijevoz do Zagreba ili Gorice – pojasnila je Adamek. 

Prekrasnoj i vedroj djeci ove će mame i tete svojom ljubavlju nastojati uljepšati djetinjstvo koje su prekinuli odrasli sa svojim problemima te ih pripremiti za prve samostalne korake u životu.

Tomislav Miletić/PIXSELL

Najmlađi stanar ima samo mjesec dana

Najmlađi stanar SOS kuće Ciklama je dječačić star svega mjesec dana kojeg je sa sestrom blizankom majka ostavila u rodilištu. Blizanci su se rodili prije termina, no zbog pojačane brige i nadzora maleni je u SOS kuću stigao prije sestrice. Ona dolazi tijekom ovoga tjedna.