Milanović je osudio ustaštvo u Imotskom. No je li to dovoljno?

Prije parlamentarnih izbora 2016. godine u debati s Andrejom Plenkovićem izvukao je u javnost dotad nepoznatog, a otada slavnog djeda ustašu. Nedugo nakon toga, u tajno snimljenom, a potom javno objavljenom razgovoru sa šatorašima, poručio je kako mu  se "fućka za pozdrav Za dom spremni".

Da bi zatim izgubio izbore i otišao sa čela SDP-a.

A sada, uoči izborne kampanje za drugi mandat na Pantovčaku, predsjednik Zoran Milanović osudio je ustaško divljanje na ulicama Imotskog. 

Na Facebooku je objavio kako "za ustaštvo nema mjesta u Hrvatskoj", a  onda ustao u obranu Domovinskog rata od povezivanja s ustaškim znakovljem, kao i u zaštitu međunarodnog ugleda Hrvatske. I naravno, za sve optužio Andreja Plenkovića zbog njegovih "dvostrukih konotacija".

U međuvremenu, kroz godine boravka na Pantovčaku, Milanović je slao miješane signale o svom odnosu prema ustaštvu.

Na početku mandata u Okučanima je izjavio da "treba skinuti i baciti HOS-ovu ploču", a nakon toga zbog HOS-ovih simbola napustio protokol u obilježavanju obljetnice akcije Maslenica. 

"Ustaše kavaliri"

No, tijekom mandata znao je istaknuti kako su "ustaše bili kavaliri" u odnosu na ukrajinske naciste, spomenuo je da je od ZDS-a puno gori pozdrav "Slava Ukrajini", kad je govorio da je ZDS "štetan za Hrvatsku" u istom dahu je poručio da "treba ukloniti i četničke spomenike", lamentirao je i o tome da je arija "Za dom" iz opere Ivana pl. Zajca "kontekst koji je duboko kontaminiran".

A kao argument za zabranu ZDS-a, koji njegova Vlada nikad nije donijela, niti se on gurao u inicijativu za unošenjem zabrane ustaških simbola u Kazneni zakon, spominjao je međunarodni pritisak i skrivao se iza politike Franje Tuđmana.

"Sada sam hrvatski predsjednik i znam koliko nas se discipliniralo, maltretiralo i koliko nam se prigovaralo i upozoravalo, predsjednika Tuđmana prvog, da se ne koristi pozdrav koji je kontaminiran zbog suradnje s nacistima", izjavio je prije godinu dana.

Dakle, bilo je tu mnogo kontrastnih poruka.

Milanović je malo osuđivao ZDS, malo ga kontekstualizirao, malo bi ga "bacao u jarak", a malo uspoređivao sa četnicima i ukrajinskim nacistima, dok je ustaštvo za njega prvenstveno bila međunarodna sramota, a ne unutarnji, politički, ideološki, društveni problem Hrvatske. 

Skrivao iza Tuđmana

U jučerašnjoj pisanoj objavi više je branio Domovinski rat, nego što je kritizirao ustaštvo, ne onako kako je to u svom priopćenju učinila platforma Možemo!, podsjećajući na zločinački, izdajnički, krvoločni karakter NDH.

Jer o tome se zapravo radi kod aktualne osude ustaštva, ustaških pozdrava, povijesne revizije ustaškog režima. Upozorava se na vrijednosti koje se promoviraju kroz taj pozdrav. Kroz poziranje s majicama, kroz izvikivanje ZDS, kao i kroz marširanje desetina crnokošuljaša u Kninu s visoko uzdignutim desnicama i pod ustaškim simbolima.

Pazi da ih ne naljuti

Milanovićeva osuda ustaškog orgijanja svakako je dobrodošla, potrebna i značajna u kontekstu širenja simbolike i sentimenta NDH u prvim mjesecima najdesnije Vlade HDZ-a i DP-a. No u Milanovićevoj karijeri bilo je previše vrludanja u odnosu prema ustaštvu i ZDS, previše odvagivanja i relativiziranja, da bi ova poruka danas imala potrebnu težinu.

Milanović možda prezire ustaše, ali ipak je često pazio da ih ne naljuti.

Kao što su se na njega naljutili organizatori koncerta u Imotskom.

Milanović svoju osudu ustaštva pažljivo umotava u obračun s Plenkovićem, u zaštitu Domovinskog rata i obranu međunarodnog ugleda, što se može staviti u kontekst njegove izborne kampanje. Ne samo povratka biračkoj bazi koju je odavno pokolebao, već i umjerenog dodvoravanja biračima desno od centra.

Prava opasnost

Buđenje i bujanje ustaštva u današnjoj Hrvatskoj svakako je posljedica politike Andreja Plenkovića, ne samo kroz koaliciju s Domovinskim pokretom (s kojim je i Milanović koketirao), već je i posljedica obrazovnog sustava, povijesnog revizionizma, političkog oportunizma. Ali iza njega se valja mnogo veća opasnost.

Iza ritualnog ustaštva valja se odnos prema manjinama, od nacionalnih, preko seksualnih pa do stranaca u Hrvatskoj, valja se odnos prema ustavnim vrijednostima i slobodama, prema liberalnoj demokraciji, prema antifašizmu. Crna desnica ide prema rušenju društvenih temelja na kojima je sazdana hrvatska država i na kojima se izgrađuje hrvatsko društvo.

Da mu se nije "fućkalo"...

Ako je Milanović htio obraniti Domovinski rat od povezivanja s ustaštvom, mogao je kao premijer promijeniti grb HOS-a. Mogao je zabraniti svom gradonačelniku Splita da bude nazočan otvaranju spomenika s ustaškim nazivom i ikonografijom.

Da mu se nije "fućkalo" za ZDS, sad se ne bi morao oglašavati protiv ZDS-a.

Jer, od Milanovića se, kao nekad formalnog lidera lijevog SDP-a, a sada navodnog lidera lijeve opozicije, kao i uzdanice liberalne ljevice na predsjedničkim izborima, očekivao veći i sustavniji angažman u suzbijanju i osudi ustaštva, nego što se to sad očekuje od Plenkovića i HDZ-a.

Ne zbog međunarodne sramote, već zbog prijetnje i opasnosti koje evociranje i slavljenje ustaštva donosi u hrvatskom društvu.

Zaštita društva

Osuda ustaštva za sobom bi trebala nositi i osudu političkog ekstremizma i radikalizma, osudu desničarske, huškačke retorike i napada na manjine, osudu zločina i zločinaca, osudu politike koja slijedi vrijednosti NDH, pa i osudu skandiranja na stadionima. U čemu je sve predsjednik države zakazao.

Jer ovdje se brani Hrvatska i njezine demokratske vrijednosti, a ne samo njezin međunarodnih ugled i Domovinski rat. A najmanje se brani Milanovićev drugi mandat.