Miliša: Škola je bila i ostala tvornica suvišnih informacija

Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku. 

Glavni apsurd u školstvu je što je skupina bila i ostala subjekt u obrazovanju. Učenici su ti koji se trebaju bezuvjetno integrirati u kolektiv i usvojiti što veći broj informacija. Ako je mjerilo socijalizacije dobro integrirana osoba, što ćemo (onda) s neprilagodljivim osobama koje su obilježile ljudsku povijest? Onaj koji je sa svima dobar, nije sa sobom. Misleći pojedinac (p)ostaje problem. Prijetvornost, konformizam i lažna društvenost pogubni su u socijalizaciji i odrastanju. Većina doktrinarnih pedagoga ostala je na tragu društvenog determinizma i grupi kao subjektu obrazovanja. Kod loših učitelja problematični učenici postaju oni koji odskaču iz prosjeka jer previše pitaju, sumnjaju. Međutim najutjecajniji pojedinci koji su obilježili ljudsku povijest bili su bez materijalnih dobara izrazili su “pripravnost da ostanu odvojeni od mase” (John Marks Templeton). Društvenost se pretvorila u žudnju za odobravanjem. Nestajanje pojedinca, pod diktatom mase, vodi uniformiranosti mišljenja. Veliki pedagozi izdvajaju misleće učenike iz skupine vraćajući im osjećaj posebnosti i nadarenosti. Okolnosti određuju ljudsko ponašanje, ali zadaća odgojitelja nije da ih tek reproducira, nego da ih s učenicima interpretira i mijenja. Stephen Covery u knjizi “Sedam navika uspješnih ljudi” objašnjava frustrirajuće situacije dviju strana: “gubitnika” i “pobjednika.” Stalno izbjegavanje sukoba vodi povlačenju jedne strane koja priznaje poraz. Kod prilagođavanja je isto. Onaj koji se bezuvjetno prilagođava u zadovoljavanju potreba ili interesa jedne stane, (p)ostaje gubitnik.

Mladima treba naglasiti da se trebaju orijentirati na rješavanje problema, a ne se fokusirati pitanjem kako nadvladati drugoga. Škola je bila i ostala tvornica nepotrebnih informacija. Ona guši kritičko mišljenje. Daniel Goleman u knjizi “Emocionalna inteligencija” (1994.) navodi njezine glavne komponente koje odgojem treba razvijati. Na hrvatskom jeziku rekli bismo ključnih šest S u odgoju: samosvijest, samootkrivanje, samopouzdanje, samostalno donošenje odluka, suosjećanje i samoprihvaćanje (prihvaćati svoje mane i znati cijeniti svoje vrline). Svaki dan donosimo brojne odluke. Sve odluke nisu jednako važne niti su iste posljedice odluka. Mlade se o tome ne poučava. Ocjene u procesu školovanja postaju mjerilo uspješnosti. Postaju sredstvo kojim loši nastavnici grade svoj autoritet. Odgoj se kod brojnih pedagoga i danas promatra kroz moć utjecaja odgojitelja na odgojenika, kao da djeca i mladi nisu učitelji. Isključuju se u procesima (su)odlučivanja. To je činjenica. Etičke vrijednosti slabe i zbog neselektivnih informacija u obrazovanju. U mnoštvu informacija gubi se odgojna komponenta. Znanja bez etičkih komponenti vode u propast odgoja za vrednote. Odavna apeliram da je kriza odgoja kriza vrednota. Znanja koja stječu djeca i mladi sve su rascjepkanija, površnija i nepovezanija, a to povećava duhovnu sljepoću. Tako se zastire vrednovanje odgojne komponente škole. Latinska je poslovica putokaz za dobrog učitelja, a glasi “Gloria discipuli, gloria magistri” (Slava učenikova je slava učiteljeva).

Učenje za kritičko mišljenje treba biti prioritet u svim stupnjevima izobrazbe. Smisao je škole kritičkog i stvaralačkog mišljenja naučiti pronalaziti, obrađivati i (re)interpretirati informacije. Sve dok se naglasak stavlja na jednosmjerno prenošenje ili usvajanje informacija, učenici su pasivni. Vremenom nestaju njihova pitanja i spremnost na kritički dijalog. Poslije postaju konformisti ili mediokriteti. Takvo obrazovanje je u službi zatupljivanja ili indoktrinacije. Važno se fokusirati na pitanje kako riješiti problem, a ne kako ga izbjeći ili relativizirati. Važno je da učenici samostalno artikuliraju svoje misli i želje. Nastavnici bez inventivnosti sputavaju kritičko mišljenje, moćnici ga osuđuju, zabranjuju ili iznose javnom ruglu, a manipulatori lakše upravljaju. To su bili i ostali glavni apsurdi u odgoju i školovanju, kako nekad, tako i danas.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.