News

Komentari 0

Mogu što hoće, ali ničija nije do zore gorjela. Svi jednom padnu

Mogu što hoće, ali ničija nije do zore gorjela. Svi jednom padnu

Ljudi ulovljeni u kriminalu “bijelih ovratnika” zapravo gube sve: karijeru, ugled, slobodu - kraće ili dulje - imovinu (manje ili više), obiteljski život...

Mogu što hoću, rekao je svojedobno u Saboru premijer Plenković, i time izrazio skrivenu misao većine hrvatskih političara. Oni mogu što hoće. Neke od njih obuzelo je ono što psihijatri zovu “omnipotentni delirij” - grozničava aktivnost, najčešće štetočinskog tipa, koja u podlozi ima uvjerenje o svemoći. Milan Bandić, Plenkovićeva desna ruka u održavanju prošle saborske većine, bio je žrtva tog sindroma. Kad danas čitamo prijepise njegovih razgovora sa suučesnicima, zapanjeni smo raširenošću, otvorenošću, neskrivenošću kažnjivih djela. Miki posluje s vozačima, s direktorom televizije, direktoru groblja ne zamjera mito, nego to što ga nije obavijestio da je “ćapnuo”. To je, naravno, ponašanje kapa, vođe mafije, a ne gradonačelnika “europske metropole”.