'Moj djed u logorima je pretrpio strašna mučenja, njegov jedini grijeh je bio što nije bio Srbin'

U Prijedoru u BiH se 31. svibnja svake godine obilježava Dan bijelih traka, kao podsjećanje na stravičnu odredbu iz 1992. godine kojom su svi stanovnici, koji nisu bili srpske nacionalnosti, morali nositi bijelu traku kao znak raspoznavanja. Nezavisni saborski zastupnik Bojan Glavašević tom se prigodom prisjetio svog djeda, koji je prošao pakao rata u Prijedoru.

- Danas je #DanBijelihTraka, i želim vam ispričati priču o svom djedu. Na današnji dan 1992., zločinačka, okupatorska vlast općine Prijedor u BiH naredila je nesrpskom stanovništvu da na svojim domovima istakne bijele plahte, a dok hodaju po ulici, moraju nositi bijelu traku na nadlakticama. Ta naredba, duhovni nasljednik žute zvijezde kojom su nacisti obilježavali Židove, bila je, baš kao i žuta zvijezda, uvod u istrebljenje. U nešto više od 3 godine, ubijeno je preko 3000 ljudi, od toga više od 100 djece. Moj djed bio je jedan od preko 10000 potpuno nedužnih ljudi koji su prošli kroz tri koncentracijska logora: Keraterm, Trnopolje i Omarska. Tamo je pretrpio strašna mučenja i zlostavljanja prije nego što je poslan u četvrti konc-logor, Manjaču, na još mučenja. Moj djed nije nikome ništa skrivio; bio je civil, nije posjedovao oružje, nije nosio uniformu. Njegov jedini "grijeh" bio je što nije bio Srbin. Moj djed je imao sreće: preživio je sva četiri logora i razmijenjen je. Kada smo ga u Karlovcu pokupili, imao je valjda 50 kg. Dok sam živ, neću zaboraviti kako izgleda ljudsko biće koje je mjesecima zlostavljano i tretirano kao životinja. Idući dan pitao je "Gdje je Siniša?", samo da bi saznao da je tata nestao. Rekao je da ne može trpiti tu nepravdu, i pridružio se 5.GBR HV, s činom satnika. U vojsci je proveo malo vremena, oko godinu dana. Otišao je kada je netrpeljivost prema Bošnjacima u Hrvatskoj postala toksična, i kad mu je bilo dosta suočavanja s predrasudama koje je politika probudila u njegovoj vlastitoj braći po oružju. Na kraju je dom pronašao u Norveškoj, na njezinom najdaljem sjeveru, i tamo je proveo mnoge sretne godine. Ali to je druga priča. Za mene će uvijek biti junak zbog svega što je prošao. Danas je #DanBijelihTraka i njegova priča je jedna od mnogih koje će danas biti ispričane - napisao je Glavašević na društvenim mrežama.