'Moji sinovi bi voljeli znati gdje je bakin grob. Ostala je u selu, nitko je od tada više nije vidio'

Šime Bakić (78) iz Paljuva od 1992. godine pokušava saznati što se dogodilo s njegovom punicom Danicom Barabom. Svaki trag gubi joj se u veljači 1992. godine, nakon što su Paljuv, a i zaseok Barabe u kojem je živjela, pao u ruke pobunjenih Srba. Supruga Grla od silnog je stresa zbog gubitka brata i majke teško oboljela na živce, a potragu za njima nastavio je upravo Šime Dok nam je 2019. s ponosom pokazuivao koze i obrađenu njivu, priznao nam je da bi pronalazak punice i šogora unio mir u njihove stare i izrovane živote.

- Priključio sam se obrani sela u srpnju 1991. godine. Imao sam dva sina i suprugu, a granatiranje sela iz dana u dan postajalo je sve žešće. A kad su u selo ušli tenkovi i kad su krenule topovske grante, više nije bilo za ostati u selu. Morali smo izbjeći. Mlađi sin je spavao. Umotao sam ga u deku, uzeo u naručje. Mislio sam samo: "Ako ubije mene, kud ću sa djetetom?" Jako je teško kada se nađeš u takvoj situaciji - prisjetio se Šime pa zaplakao. Dlanom raspuklim od teškog rada obrisao je suze s očiju pa nastavio:

- Ostavio sam svoj kamion, traktore, frezu, deset krava, tuke i ovce. Išao sam spašavati život ženi i djeci. Danica je živjela u zaseoku Baraba, a mi u zaseoku Bakići. Pomagali smo joj, jer je njezin život bio zaista težak. Suprug joj je preminuo 1950. godine, nije bila sposobna za fizički rad i dobivala je socijalnu pomoć. Supruga i ja nosili smo joj hranu i pomagali oko zemlje, a ona bi napajala krave i pomagala nam oko živine - prisjetio se Šime tih dana. Svi koji su mogli, pobjegli su iz sela. Ostalo je tek 15-ak mještana. Među njima i Danica. U to vrijeme bila je stara i nije mogla hodati.

- Naši dečki planirali su ih prije pada sela izvući na sigurno. Ali Danicu nisu mogli maknuti. Niti je ona mogla hodati kroz šumu i krš i penjati se uzbrdicom do mjesta s kojeg su se trebali spustiti na slobodu.Kako će stara baba s takvim nikakvim nogama prevaliti toliki put? Vrlo brzo počela je pucnjava. Ostala je u selu i više je nitko nije vidio - kazao nam je Bakić.

Sa sinovima i suprugom vratio se 1996. godine. Na mjestu gdje je bila Daničina i njihova kuća našao je zgarište. Ništa nije ostalo. Sve je zapaljeno.

- Ništa mi nije ostalo. Dobio sam desetak kvadrata ovdje u Paljuvu i tu smo ostali. Ali Danice nema. I nitko ne zna gdje je. Obišao sam svaki kamen, svaku spilju i svaku jamu u okolici, jer jako dobro poznajem ovaj kraj. Ništa nisam našao - pripovijedao je Bakić. U svojoj muci i borbi za preživljavanje sjetio bi se i nestale punice. A onda je jednog dana čuo da su pronašli nestalu Danicu.

- Brao sam grožđe u polju i do mene je dotrčao policajac i rekao da su mi našli punicu. Na patologiji sam saznao da su našli kostur bez glave. Bio sam uvjeren da je to ona, jer niti jedna druga žena nije stradala u selu. Odnio sam suprugin DNK na analizu, ali rekli su mi da se ne podudara i da tražimo dalje- slegnuo je ramenima Šime. Iako je izgubio nadu da će naći punicu i dostojno je pokopati, Šime nam je otkrio što bi mu to značilo.

- Ma da bar nađemo jednu kost, pokopao bih je u jednu od tri grobnice koje sam sam kopao. Imala bi mjesto gdje bi joj donijeli cvijeće i zapalili svijeću - zaključio je Šime.