Muke posvojitelja: 'Bez naših curica život nije imao smisla'

Iako u Hrvatskoj trenutačno oko 500 djece čeka da bude posvojeno, stotine parova godinama žele posvojiti dijete. To ne mogu učiniti zbog kaosa s Obiteljskim zakonom, za koji je odgovorna Vlada i nadležno Ministarstvo demografije.

Sadašnji obiteljski zakon donesen je 2015., ali već 2016. osnovana je radna skupina za novi zakon, koji je trebao biti usvojen po hitnom postupku. Te godine pala je Vlada, novi zakon još nije donesen, a kad će biti, ne zna se.

Oni koji uspiju posvojiti dijete moraju na to čekati godinama, prolazeći kroz tešku i kompliciranu birokratsku proceduru. Jedan od takvih parova su i Helena (38) i Petar (47) iz Zagreba (prava imena poznata su redakciji). Dječaka od četiri godine posvojili su prije dvije godine uz pomoć jednog centra za socijalnu skrb iz Slavonije. On je unio radost u njihov život.

– Ne postoji trenutak u kojem biste se od njega odvojili, postao je dio nas, život bez njega je nezamisliv – rekla je Helena prije nego što je ispričala kroz koje su muke prošli dok nisu posvojili dječaka.

Napisali su mnoge molbe

U postupak posvojenja ušli su 2013. godine, a više od godinu dana trajalo je svakodnevno nazivanje centara za socijalnu skrb, obilazak stanova...

- Žarko smo željeli posvojiti dijete. Nažalost, u svemu tome najteže je bilo doći do informacije, a znali smo da negdje postoji dijete koje čeka na nas, koje želi imati obitelj i topli dom. Nama je bilo najvažnije dobiti dijete, nismo uvjetovali da to bude beba, rekli smo neka bude staro tri-četiri godine. Teško bismo se odlučili na starije dijete jer ono je doživjelo traume oduzimanja od bioloških roditelja, smještaj kod udomitelja, tako da bismo mi bili treći kojima bi ono došlo, to je dijete već istraumatizirano i teško bi se snašlo kod posvojitelja - objašnjava Helena.

Prema njenim riječima, najteže je bilo doći do informacije u nekom centru.

- To su vam čudne igre, kad vam pokušaju na sve moguće načine uskratiti informaciju, na kraju kažu da takve informacije ne daju. Dođete pred zid i ne znate kamo ići i koga pitati. Svim centrima u Hrvatskoj poslali smo upit imaju li dijete za posvojenje, nakon toga smo ih nazivali. Rekli bi nam da nemaju nikoga, da se obratimo za dva ili tri mjeseca. Druga je priča kroz što smo prošli u provjeri jesmo li mi pogodni za roditeljstvo ili nismo. Hvala Bogu, zahvaljujući tome što još ima dobrih ljudi koji rade u centrima, uspjeli smo doći do našeg djeteta. Vrlo mi je žao što ima još puno onih koji bi htjeli posvojiti dijete, ali to ne uspijevaju, što je loše za djecu, koja tako ostaju bez mogućnosti da imaju svoju obitelj u kojoj će biti njegovana s mogućnosti da danas-sutra izrastu u dobre ljude – rekla je Helena.

Institucije su zakazale

Njen suprug Petar ogorčen je na rad institucija koje donose odluke o posvojenju djeteta.

- Razočaran sam nekim prijedlozima novog zakona, posebno u vezi s profesionalnim udomiteljima. Planiraju djecu koja čekaju na posvojenje dati udomiteljima. Osim toga, u centrima će vas izbjegavati na sve moguće načine pod izlikom da žele sačuvati roditeljstvo, nagovarati biološke roditelje da uzmu natrag svoje dijete, mada oni to ne žele ili nemaju uvjeta za to, i na taj način sve razvlačiti u nedogled - tvrdi Petar.

Sretan je što su posvojili dječačića, ali upozorava da kaos koji vlada u institucijama najviše šteti djeci.

- Sve se razvlači u nedogled, a to najviše šteti djeci koja čekaju topli dom. U pravnim državama to se vrlo brzo riješi i nitko djeci ne oduzima pravo na djetinjstvo – rekao nam je Petar.

I par iz Slavonije prošao je sličan težak put dok nisu uvojili dijete. Marija i Ivan iz malog mjesta u Slavoniji (podaci poznati redakciji) 2009. saznali su da ne mogu imati djece. Tad su već četiri godine bili u braku i odlučili su posvojiti dijete. Poslali su više od 90 zahtjeva za posvojenje.

Vidjeli su je prvi put

Zvali su ih na dva razgovora u dva centra, ali nisu uspjeli. U travnju 2011. pozvali su ih na treći razgovor u centar koji je povremeno zvala. Socijalna radnica obavijestila je Mariju i Ivana da imaju netom rođenu djevojčicu koja ima srčanu manu i operirana je nakon rođenja.

- To mi je zvučalo strašno, kao da djevojčica nema nikakve šanse za život. Pitala me želimo li mi zdravo dijete, ja sam potvrdila, i na to je ona rekla da se onda moramo čuti neki drugi put. Poklopila sam slušalicu, ali me obuzela neka toplina. Shvatila sam da ova priča nije gotova - kaže Marija, koja je potom odlučila istražiti o kakvoj se djevojčici radi. Malena Iva imala je srčanu manu.

Djevojčica potječe iz brojnije obitelji koja nije u stanju brinuti se o svojoj djeci jer majka ima psihičke probleme. Centar je toj obitelji oduzeo svu djecu, a malena Iva bila je peta po redu. Odmah nakon rođenja završila je u bolnici i tamo su je Marija i njezin suprug prvi put vidjeli.

- Imala je tad tri i pol mjeseca. Bili smo treći kojima je djevojčica ponuđena na posvojenje. Dva para prije nas nisu imali hrabrosti uzeti je. Mi smo je odmah otišli vidjeti i, čim smo je vidjeli, rodila se ljubav. Svaki put kad bih je uzela u naručje, gledala me ravno u oči. Bila je predivna. U razgovoru s liječnicima doznali smo da nije životno ugrožena, ali će morati na još nekoliko operacija. U bolnici smo bili stalno s njom - kaže Marija.

Kad par posvoji dijete, mama ima pravo na rodiljski dopust, koji se u njihovu slučaju zove posvojiteljski dopust i koji traje godinu dana. To su vrijeme Marija i Ivan iskoristili da svoju djevojčicu obaspu ljubavlju i pažnjom, ali da se i oni na nju naviknu.

- Imali smo noćna buđenja, odbijanje mlijeka na bočicu. U početku je malo jela, ali kad je dobila ljubavi, sve je sjelo na svoje mjesto. Otkrila sam da imam majčinski instinkt iako nisam rodila svoju djevojčicu - kaže Marija, koja je u početku, nakon posvojenja Ive, često razmišljala o njezinoj biološkoj majci i o tome kako je sad toj ženi koja je rodila toliko djece, a ostala bez svih. Mislila je da joj je Iva vrh svijeta, sve dok, nakon manje od dvije godine, nije dobila poziv iz centra za socijalni rad, koji ju je obavijestio da je dobila biološku seku te da i ona ide na posvojenje.

Važno je kakav si roditelj

Prednost imaju obitelji koje su već posvojile jedno od djece iste obitelji, pa je malena ponuđena svih pet obitelji koje su posvojile braću i sestre.

- Odmah smo se prijavili. Bojala sam se da će naših 45 kvadrata stana biti prepreka, no nasreću, vrednuje se kakav si roditelj. Imali smo sreće što smo bili mlađi od drugog para te smo dobili i Ivonu. Kad ju je prvi put ugledala, Iva je seku mazila po glavi, uzdisala od sreće i govorila joj: ‘Seko moja mala’. Bilo je dirljivo. Našoj sreći nije bilo kraja jer malena Iva pored sebe sad ima biološku seku. Moj život bio je potpun - kaže zadovoljna Marija, koja je, kao i suprug, dijete iz obitelji s puno djece.