Na psihijatriji nije dozvoljeno pritiskati prsa, vrat ili trbuh. Jastuk se u propisu ne spominje

Nakon tragedije u Jankomiru, proučili smo Pravilnik o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama, kojim je u detalje propisano što se smije, a što ne smije činiti s pacijentom koji pokazuje otpor. Taj pravilnik mora poštivati svaka psihijatrijska ustanova, odnosno njeni zaposlenici, pri čemu i više puta godišnje, kako se neslužbeno može čuti od osoba u sustavu, moraju prolaziti edukaciju na tu temu. Svi s tim pravilima moraju biti upoznati.

Prema pravilniku, mjere prisile mogu se primijeniti u osobito hitnim slučajevima ozbiljnog i izravnog ugrožavanja vlastitog ili tuđeg života, zdravlja ili sigurnosti, odnosno kad je to jedini način sprečavanja pacijenta da svojim postupcima ugrozi svoj ili tuđi život, zdravlje i sigurnost. Prisila nipošto ne smije biti medicinski neopravdana, i ne smije biti sredstvo stege ili odmazde zaposlenika prema pacijentu. Prema svakom pacijentu treba se odnositi s poštovanjem i dostojanstvom. Nisu dopušteni postupci koji diskriminiraju ili vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, u verbalnom ili fizičkom obliku.

Moguće su dvije mjere prisile - sputavanje (fiksacija) i izolacija. 

"Prije odluke o primjeni mjere prisile, kad god je to moguće, potrebno je obaviti razgovor s pacijentom i omogućiti mu da izrazi svoje probleme, osjećaje i uzroke njegovog ponašanja", kaže pravilnik. U komunikaciji je potrebno govoriti jednostavnim, jasnim i uvjerljivim načinom i omogućiti pacijentu da izrazi agresiju - primjerice da se izviče ili da se usmjeri na neku aktivnost. Pacijentu se trebaju odrediti granice dopuštenog ponašanja bez prijetnji, i iz njegove okoline ukloniti sve što ga razdražuje. Razgovor treba obaviti u mirnoj sobi bez prisustva drugih pacijenata.

Zagreb: Prosvjed djelatnika Klinike za psihijatriju Jankomir | Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Nakon razgovora, potrebno je utvrditi postoji li potreba pacijenta za farmakoterapijom, i ako postoji, treba ju primijeniti sukladno uputi doktora medicine. Prije odluke o primjeni mjere prisile potrebno je izvršiti procjenu simptoma i stanja pacijenta, utemeljenu na anamnezi pacijenta, lijekovima koje uzima i najnovijim laboratorijskim nalazima. Odluku donosi psihijatar, sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, kao krajnju mjeru kada sve poduzeto u pripremnom postupku nije postiglo učinak. U slučaju iznimne žurnosti, odluku o primjeni mjera prisile mogu donijeti doktor medicine druge specijalnosti ili medicinska sestra/medicinski tehničar, o čemu su obvezni odmah obavijestiti psihijatra.

Fizičko sputavanje podrazumijeva korištenje fizičkih pomagala (magnetni remen, magnetni pojas, kožni remen za zglobove, platnene vezice i zaštitna košulja) te brzo smirivanje kemijskim putem, odnosno sedaciju. 

U slučaju žurnosti primjene mjere sputavanja koju su odredili doktor medicine druge specijalnosti ili medicinske sestre/medicinski tehničari, psihijatar je obvezan u roku od jednog sata od primitka obavijesti o izvršenoj mjeri sputavanja doći i osobno procijeniti pacijentovo psihofizičko stanje te donijeti odluku o daljnjoj potrebi za primjenom mjere i dati smjernice za daljnje postupanje s pacijentom.

Pacijent smije biti sputan najviše četiri sata, nakon čega psihijatar ponovno procjenjuje potrebu za daljnjim sputavanjem. Ukupno vrijeme sputavanja ne smije biti dulje od 24 sata. Nakon isteka 24 sata psihijatar je obvezan izvršiti obilazak pacijenta i ponovno procijeniti psihofizičko stanje pacijenta.

Najmanje pet osoba na intervenciji

Postupak primjene mjere sputavanja provodi najmanje pet medicinskih sestara/medicinskih tehničara u timu, a sam postupak traje 15-20 minuta. On mora biti proveden brzo i bez oklijevanja, kao rutinska i regularna procedura, uz prethodnu procjenu u kojim točkama je potrebno sputavanje (u 4 točke – obje ruke i noge, u 3 točke – obje ruke ili noge i jedna ruka ili noga, u 2 točke – ruka i noga na suprotnoj strani, u 1 točki – najčešće ruka, prsa).

Na početni znak voditelja tima svaki član tima preuzima kontrolu pokretanja jednog ekstremiteta, a agresivni pacijent se obuhvaća odostraga kako bi mu se blokirale ruke i istovremeno zglobovi koljena i oba lakta, radi sprječavanja ozljede. Pacijent se spusti na pod, a voditelj tima kontrolira pacijentovu glavu da spriječi ozljeđivanje pacijenta ili zdravstvenih radnika ustanove. Nikakav pritisak se ne smije primjenjivati na vrat, prsa ili trbuh, kaže pravilnik. Pacijent se s poda podiže na krevet i postavlja u ležeći položaj na leđima, a najprije se veže zdjelični pojas, zatim ručni zglobovi i nakon toga skočni zglobovi.  Vezivanje se provodi uvijek na velikim zglobovima kako bi se mogla primijeniti farmakoterapija i kako bi uvijek bio dostupan intravenski put. Pritom se mora paziti na čvrstoću zategnutosti fizičkih pomagala (ne stegnuti prejako niti prelabavo).

Zagreb: Prosvjed djelatnika Klinike za psihijatriju Jankomir | Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Vezivanje se može provesti oblačenjem pacijenta u zaštitnu košulju. Kako se pacijent smirujem tako se smanjuje i broj točaka sputavanja, ako je procjena takva da se može osloboditi samo jedna točka sputavanja. U slučaju da nema mogućnosti smanjenja broja točaka sputavanja, povremeno se oslobađaju jedna po jedna točka sputavanja i to naizmjenično svakih sat vremena, kad se obvezno masiraju ili razgibavaju radi održavanja cirkulacije i sprečavanja oštećenja ekstremiteta.

Sputanom pacijentu u pravilu se omogućava razgibavanje svaka dva sata po 15 minuta i obavljanje ostalih potreba pod nadzorom zdravstvenih radnika. Uvijek kad je to moguće, pacijenta koji je sputan treba smjestiti samog u sobu te osigurati stalni video nadzor i promatranje zdravstvenih radnika.

Pacijentu koji je sputan mora se osigurati dovoljan unos tekućine te pratiti njegov puls, tlak i temperatura, stanje kože, mokrenje, stolica, bol i druge vitalne funkcije, u pravilu svakih 15 minuta prva dva sata, a nadalje ovisno o okolnostima i uputi doktora medicine.

Prilikom hranjenja potrebno je osloboditi pacijentu jednu ruku ili olabaviti fizičko pomagalo ako za to postoji mogućnost, a ako to nije moguće, pacijenta je potrebno hraniti.

 Ako je stanje pacijenta takvo da se ne mogu svakih 15 minuta u prva dva sata izmjeriti vitalne funkcije, obavezno ih treba izmjeriti nakon 30 do najviše 60 minuta od početka sputavanja.

Ustanova je obvezna donijeti strategiju prevencije nasilja na radnom mjestu i kontinuirano educirati zdravstvene radnike u svrhu ranog prepoznavanja eskalacije ponašanja pacijenta i stjecanja vještina brzog postupanja u slučaju incidenta - organiziranje edukacije za medicinske sestre/medicinske tehničare iz komunikacijskih vještina i primjene deeskalacijskih tehnika za postupanje u kriznim situacijama, obuka i trening osnovnih tehnika samoobrane i tehnike fizičkog sputavanja pacijenata, organizacija »interventnih« timova za postupanje u kriznim situacijama, dogovoren sustav poziva u pomoć od tehnologije do kompetencija.