Merčep zaplakao dok je Vekić pričao o njegovom ranjavanju

Ivan Vekić, bivši ministar unutarnjih poslova od kolovoza 1991. godine do travnja 1992. rekao je da ni on ništa nije znao o zločinima u Pakračkoj Poljani, kao ni o leševima ubijenih civila, od kojih su neki ekshumirani još 1992. godine. Rekao je da o samom predmetu ne zna gotovo ništa, no da zna dosta o Tomislavu Merčepu. Upoznao ga je u proljeće 1990. jer su obojica bili utemeljitelji HDZ-a.

- U kolovozu 1991. preporučio mi ga je Josip Manolić. Rekao je da će mi ga dovesti kao savjetnika u MUP. Pitao sam ga što će on tu raditi, budući da je po struci građevinar, a on je odgovorio da je Merčep naš čovjek i da on ima razloga tu biti - objasnio je Vekić. 

Kazao je da nisu vršili provjere pričuvnih policajaca, te da je iskaznicu dobivao svatko tko je mogao primiti pušku u ruke. Rekao je i da su savjetnici u hijerarhiji bili ispod načelnika sektora. Iznad načelnika sektora bili su pomoćnici ministra, a na vrhu ministar. Kazao je i da su neki savjetnici sudjelovali u borbama, pa tako i Merčep. Kaže i da nije bilo nikakve odluke ni zapovijedi kojom bi Merčep bio imenovan za zapovjednika postrojbe u Pakračkoj Poljani.

U trenutku kad je Vekić počeo pričati o Merčepovu ranjavanju, Merčep se rasplakao.

- Nakon bolnice, vratio se u MUP, gdje se bavio pukim činovničkim poslom. Primao je prognanike, babe i djedove za što ja nisam imao vremena. Nisam ga kontrolirao jer sam imao važnijih zadaća - kazao je Vekić. 

Napomenuo je da su neke stvari javnosti postale zanimljive nakon ubojstva obitelji Zec. Sam je događaj smatrao tako važnim da je osobno otišao kod predsjednika Franje Tuđmana.

- On je spavao pa sam tražio da ga probude. Kad sam mu rekao da je ubijeno dijete, zaplakao je. Nakon nekoliko dana priveli smo sumnjivce, poslali ih u Remetinec, a spis tužiteljstvu - ispričao je. Kaže da tada nisu znali da bi Merčep imao ikakve veze s tim događajem jer da je imao da bi onda i njega uhitili te da su zločin počinili ljudi koji su bili s Merčepom u postrojbi u Poljani. Kazao je i da postrojba službeno nije imala zapovjednika te da je na terenu zapovijedao onaj tko je postrojbu vodio u akciju. Merčep je, kaže Vekić, imao ovlasti "nositi oružje, boriti se i poginuti". Rekao je i da on nije dobivao izvješća s terena jer je između njega i boraca u hijerarhiji bilo još drugih ljudi.

Vekić nije znao za zatvor u Pakračkoj Poljani, kao ni da su uhićivani civili te je pitao suca: Tko je uopće civil u ratu? Vekić ne zna da bi bilo pritužbi o Merčepovoj postrojbi, a ako ih je i bilo one su arhivirane.

- Postrojbe nisu bile obvezne podnositi dnevna izvješća nikome. Ako je palo neko selo, svi smo to znali, a ako je bilo oslobođeno i to smo znali jer smo slavili - ispričao je Vekić. Na pitanje tužitelja kakva je bila veza između Merčepa i postrojbe u Poljani, Vekić je rekao da postoji bratstvo po oružju, koje je najčvršća veza. Prije izlaska iz sudnice zagrlio je optuženog.

Jarnjak: Merčepa nikad nisam vidio u Poljani, samo na TV-u

U nastavku suđenja Tomislavu Merčepu za ratne zločine svjedočio je Ivan Jarnjak koji je u to vrijeme, krajem kolovoza 1991. godine došao na mjesto zamjenika ministra unutarnjih poslova. Rekao je da on znao Merčepa koji je u to vrijeme bio savjetnik ministra. Objasnio je da koliko on zna savjetnici nikad nisu imali nikakvu izvršnu ulogu unutar ministarstva te da nikad nisu bili na nekom zapovjednom mjestu. 

I kasnije 1992. godine kada je došao na mjesto ministra Merčep je ostao njegov zamjenik. Jarnjak je rekao da je MUP imao neka saznanja o Pakračkoj Poljani i po njima je radio vezano uz predmet ubojstva obitelji Zec. MUP je odradio sav posao i pripremio se za suđenje koje je završilo kako je završilo. Tako su odradili dio zločina u Poljani. Rekao je i da je bilo problema što se tiče provođenja očevida jer je to bilo ratno područje. Koliko on zna jedini koji je imenovan za zapovjednika je bio zapovjednik specijalne policije Markač, a ne zna da bi pričuvna postrojba MUP-a imala svog posebnog zapovjednika. 

Pitali su ga koje je dužnosti obavljao Merčep kao savjetnik, na što je Jarnjak odgovorio da ne zna što je radio kod Vekića, a da je kod njega imao posebnu dužnost da vodi sve oko Udruge dragovoljaca domovinskog rata i pomagao je rješavati probleme oko statusa branitelja. 

'Jedina provjera bila je tko se želi boriti i braniti Hrvatsku'

Rekao je i da nisu posebno provjeravali pripadnike pričuvnog sastava jer za to nije bilo uvjeta. Jedina provjera je bila tko se želi boriti i braniti Hrvatsku. Jarnjak je rekao i da nije dobivao izvješća postrojbe iz Pakračke Poljane jer su to izvješća koja su dolazila u MUP sa svih bojišta, a slijevala su se u dežurni operativni centar i nisu odlazila na posebne adrese u MUP-u. Oni su samo dobivali pregled stanja po bojišnicama, nekakav dnevni bilten. Ne sjeća se da se u tim izvještajima spominjala postrojba u Poljani.

U Zagrebu su znali dobivati dojave da je netko nestao međutim s tim dojavama su bili vrlo oprezni jer se često znalo dogoditi da te ljude za mjesec dana nađu u inozemstvu ili saznaju da su prešli na drugu stranu. Rekao da je MUP shvatio da i u ratu ima zločina te da je u listopadu 1991. formiran Odjel za ratni zločin koji je prikupljao sve slučajeve bez obzira tko ih je počinio. 

Ponovio je da su dobili informacije da su  Poljani počinjeni zločini i da ih treba istražiti. Obradu su vodili Reljić i Benko. ne zna da je bilo dojava o nestalima u Poljani niti koje su bile ovlasti pričuvnih policajca jer je to pisalo na njihovim iskaznicama. Rekao je da ne zna da je Merčep bio na terenu odnosno u Poljani jer ga nikad tamo nije vidio. Znao ga je vidjeti na tv-u. Objasnio je da se susreo s nekim ljudima koji su se nazivali Merčepovcima te da su se neki ljudi tako nametnuli da se postrojbe nazivaju po njima. U Pakracu su bili Merčepovi, u Osijeku Glavaševi, a u Gospiću Norčevi, pojasnio je Jarnjak. Ne zna da je Poljani postojao zatvor niti da su neki ljudi bili uhićeni. Također ne zna ni za leševe koji su tamo nađeni. Rekao je da detalje o ekshumaciji tijela u MUP-u nikad nisu znali jer su obrade radili ljudi na terenu. 

Kao savjetnik ministra nije mogao samostalno otići u Poljanu niti bilo gdje drugdje bez dogovora s ministrom. Pitali su ga za bazu na Velesajmu. Rekao da su jednom na kolegiju razgovarali o tome samo u smislu da bi trebali više paziti gdje se skladišti oružje i eksploziv da ne bi došlo do tragedije. Dodao je da s Merčepom do početka 1992. godine nije neposredno razgovarao, a da su počeli komunicirati oko braniteljskih statusa. Rekao je i da nije čuo za Bujavicu, selo kod Pakraca koje je prvo mjesto oslobođeno u ratu i iz kojeg je Pakrac granatiran. Jarnjak se sjeća da je Merčep u listopadu ili studenom bio u bolnici, ali ne zna zašto. 

Svjedoče bivši ministri unutarnjih poslova

Merčepa se tereti da je kao zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a naredio uhićenje i mučenje 52 ljudi te ubojstvo 43 civila sa zagrebačkog, pakračkog i kutinskog područja. U srijedu svjedoče bivši ministri unutarnjih poslova Ivan Jarnjak i Ivan Vekić.

Smiljan Reljić koji je svjedočio u utorak rekao je se događaje u Pakračkoj Poljani, unatoč sumnjama da se nešto događa, nije moglo istražiti s obzirom da se radilo o ratnom području. Dodao je da je Merčep bio svjestan nekih stvari, a ljude je pokušao opravdati njihovom obiteljskom situacijom i stradavanjima u Vukovaru.