Najveći strah Hrvata: Panično se boje da će izgubiti - mobitel

Kad sam negdje vani, stalno kopam po torbici. Znam da je unutra, ali uvijek pomalo panično provjeravam da nisam možda izgubila mobitel, kaže Zagrepčanka koja pati od nomofobije. Riječ je o fobiji na koju se Hrvati sve češće žale, potvrdilo nam je nekoliko zagrebačkih psihijatara. Nomofobija je strah od gubitka mobitela i signala na mobitelu.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

00:12

Video: 24sata/pixsell

- Razvojem tehnologije ljudi su se sve više počeli bojati gubitka mobitela. Smatraju da će postati izolirani ako izgube mobitel. Osobe koje imaju nomofobiju boje se da neće moći, ako izgube mobitel, stupiti u kontakt s nekim te da si u slučaju da im je potrebna pomoć istu neće moći pribaviti - objasnila nam je Tihana Jendričko, psihijatrica i psihologinja Zavoda za socijalnu psihologiju Vrapče. Fobije je definirala kao iracionalne strahove od isključivo određene situacije, predmeta ili bića. Dodala je da se ljudi koji imaju fobije ne pojavljuju tako često. Različiti ljudi boje se različitih stvari, no strahovi nam oduvijek pomažu u preživljavanju. S te su strane, tvrdi Jendričko, oni zapravo korisni. No kad strahovi prijeđu granicu i počnu ometati u svakodnevnom normalnom funkcioniranju, tada govorimo o fobijama.

- Strahovi su jednim dijelom evolucijski uvjetovani. Drugim riječima, bojimo se onoga čega su se bojali i naši preci - objasnila je Nataša Jokić-Begić, profesorica psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te dodala kako su u dječjoj dobi najistaknutiji strahovi od životinja, izmišljenih bića i zlih ljudi, no to su normalni, razvojni strahovi. Odrastanjem se, tvrdi Jokić-Begić, najčešće javlja strah od odvajanja od roditelja, a uz to i strah od odbacivanja od vršnjaka. Odrasli se najčešće boje paukova, zmija, visina, otvorenih ili zatvorenih prostora...     

        U starijoj se životnoj dobi javlja za to razdoblje specifičan strah od padova, ali i onaj od izlaska iz kuće.

- Starijim se ljudima ponekad teško sjetiti čak i najjednostavnijih zadataka, poput onoga jesu li iskopčali peglu iz struje ili ugasili grijanje, pa im svaki izlazak iz kuće može predstavljati problem i izazivati strah - objasnila je Jokić-Begić.

Kako bismo sa sigurnošću znali da je neki strah prerastao u fobiju, potrebno je najprije procijeniti njegov intenzitet, odnosno stupanj u kojem on utječe na normalno svakodnevno funkcioniranje.

- U današnje vrijeme ljudi se često boje letova avionom, a javlja se i fobija od javnih nastupa i vrednovanja. Kod djece je sve češći strah od škole jer se boje da neće imati dobre ocjene te im zbog toga škola predstavlja veliki stres i strah - objasnila je Jokić-Begić.

U jedinoj studiji na temu najčešćih fobija, koja je posljednjih godina provedena među Hrvatima, rezultati GfK Centra za istraživanje tržišta pokazali su da se u današnje vrijeme Hrvati najviše boje bolesti, ozljeda i smrti, mogućih financijskih kriza i neizvjesne budućnosti. Nešto manje građana Hrvatske boji se vatre, visine, utapanja, potresa, zatvorenog prostora, kukaca, zmija, pauka i gmazova.

- Kao najneobičniji strah s kojim sam se susrela u profesionalnoj karijeri izdvojila bih fobiju jedne pacijentice od prije nekoliko godina. Ona se, naime, jako bojala balona. S vremenom se kroz terapiju uspješno oslobodila straha – prisjetila se Jokić-Begić.

Nomofobiju, iracionalan strah od gubitka mobitela i signala na mobitelu, prate brojni tjelesni simptomi prisutni i kod drugih ljudskih strahova, kao što su znojenje, pojačano lupanje srca, suhoća usta, ubrzano disanje i drhtanje tijela. Uz to, može se javiti intenzivan osjećaj panike, tjeskobe i nemoći, a u nekim situacijama i panični napadaj.

Razmatrajući način na koji se brojne ljudske fobije mijenjaju kroz vrijeme, psihijatrica Jendričko kratko je istaknula da se fobije ne mijenjaju na način da jedni strahovi zamjenjuju druge, nego je ispravnije reći kako nove fobije neprestano nastaju. Njihov se opseg može samo proširivati. Prije su, tvrde naše sugovornice, prevladavale univerzalne i općenitije fobije. S vremenom i unazad nekoliko desetaka godina sve se češće pojavljuju specifične fobije i broj različitih ljudskih strahova neprestano raste.

U brojnim je istraživanjima o fobijama zaključeno kako se kod životinja učinci traumatičnih iskustava genetski mogu prenijeti na mladunce, no taj proces još nije dokazan kod ljudi.

Kad se govori o učinkovitim načinima rješavanja problema fobija, prema mišljenju psihologinje Jokić-Begić, najbolji, a ujedno i jedini način rješavanja fobija je izlaganje. Ono mora biti postupno i spontano, a ako ne djeluje na osobu, tada se ona uključuje u psihoterapiju.

Psihijatrica Jendričko istaknula je da psihoterapijski dio ovisi o intenzitetu same fobije, odnosno što su strahovi izraženiji i što ih je teže prevladati, to je izglednije da se osoba koja od njih pati mora podvrgnuti psihoterapiji.

- U obzir, naravno, dolazi i liječenje lijekovima. No prije bilo kakve terapije potrebno je utvrditi psihološki uzrok same fobije. Naime, za svaku je fobiju bitna psihološka podloga i ona se mora dobro razumjeti - istaknula je psihijatrica Jendričko i dodala kako nije slučajnost da se različite osobe boje različitih stvari.

Uspjeh terapije ovisit će i o načinu na koji osoba pristupa liječenju. Kako bi rješavanje određene fobije bilo uspješno, liječenje prije svega mora biti kontinuirano.

- Strahu jednostavno treba pogledati u oči – zaključuje Jokić-Begić.     

Krematofobi se boje i papirnatog novca    

Kod oboljelih ovaj strah manifestira se osjećajem panike i gađenja prema kovanicama i bakterijama koje se na njima nalaze.     

Ankraofobija je strah od vjetra     

Drugi naziv joj je anemofobija. Ljudi koji se panično boje vjetra izbjegavaju životne situacije na otvorenim prostorima.

Globofobija ima čak dva oblika

Neki se ljudi panično boje balona, a druge užasava zvuk pucanja balona.     

Koumpounfobija je rijedak strah od gumba

Ljudi koji se boje gumba izbjegavaju odjeću s njima i ne zakopčavaju se. Koumpounfobija se može prenijeti na tipkovnicu.    

Lahanofobičari se panično boje povrća     

Iracionalan strah od povrća zove se lahanofobija. Ljudi koji se boje povrća zbog tog se straha ne mogu zdravo hraniti.