"Poanta je bolja budućnost, a ne bolja prošlost", poručio je izvor iz Vlade, objašnjavajući motive osnivanja Povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Pa zašto onda Vlada ne osnuje povjerenstvo za budućnost?
Premijer Andrej Plenković ne odustaje od najavljenog formiranja Povjerenstva za suočavanje s prošlošću.
"Poanta je", kaže izvor iz Vlade za Večernj list, "bolja budućnost, a ne bolja prošlost".
Pa zašto onda nemamo Povjerenstvo za suočavanje s budućnošću? Ili makar sa sadašnjošću?
Hrvatska je, naime, već nekoliko puta proglasila sve svoje probleme iz prošlosti riješenim. Famozno Tuđmanovo "pomirenje" iznijelo je Domovinski rat, a nakon njega trebalo je okončati Drugi svjetski rat.
Od tog "pomirenja" ostalo je, kako vidimo, pojačano uvjerenje nacionalističke desnice da je ustaštvo bio legitiman pokret nacionalnog oslobođenja hrvatskog naroda, NDH izraz prirodne težnje hrvatskog naroda za državom, a pozdrav "Za dom spremni" operna arija s dvostrukim konotacijama - domoljubnim i fašističkim.
Hrvati (ni)su ustaše
Pa ako bi ikome trebalo ovo Plenkovićevo povjerenstvo, onda bi trebalo onima koji šire uvjerenje kako se pravi Hrvati identificiraju s ustaštvom, te da je na ustaškom nasljeđu Hrvatska obranila svoju samostalnost u Domovinskom ratu.
Hrvatski Ustav je utemeljen na antifašizmu i na ZAVNOH-u, hrvatska državnost vuče korijen iz komunističkog razdoblja i Ustava SFRJ, Ustavni sud je proglasio "Za dom spremni" ustaškim pozdravom, u udžbenicima se (još uvijek) navodi da je NDH bila saveznica Hitlera i Mussolinija, te da su upravo hrvatski partizani vratili otete teritorije matici Hrvatskoj.
Može li i hoće li Plenkovićevo povjerenstvo to promijeniti? Je li njezin zadatak uvjeriti Hrvate tko je bio na kojoj strani u Drugom svjetskom ratu?
Ili je jedina namjera ove parade osuda komunizma kako bi se opravdalo ustaštvo?
No dok traje formiranje tog Povjerenstva, a Vlada poručuje da se želi odmaknuti od prošlosti tako što se njome intenzivno bavi, možda bi imalo više smisla osnovati povjerenstvo za suočavanje sa sadašnjošću.
Recimo, sa činjenicom da imamo ovakav Ustavni sud i ovakvu predsjednicu Republike. Da imamo na vlasti stranku kojoj se sudi zbog korupcije, da praktički nemamo opoziciju, da nam je država razorena korupcijom i kriminalom, a gospodarstvo se jedva odlijepilo od samog dna.
HEP za Inu
Da se beznadežno koprcamo u definicijama strateških interesa, privatiziramo HEP da bismo podržavili Inu, smanjujemo proračunski deficit da bismo potom bušili nove rupe u budžetu, manipuliramo pravosuđem, devastiramo institucije...
Povjerenstvo bi se, primjerice, moglo suočiti sa činjenicom da mladi visokoobrazovani - ali sve više i niže obrazovani suočeni s egzistencijalnim slomom - bježe u inozemstvo, a mladi stranački drugovi intenzivno njeguju kult uhljebništva.
Ili bi se trebalo suočiti sa činjenicom da još nemamo kurikularnu reformu i pitanje je kad ćemo je - i kakvu! - uopće dobiti.
Hoće li nam onda sadašnjost biti blistavija ako se Plenkovićevo povjerenstvo suoči s prošlošću?
I još važnije, kako će nam izgledati budućnost koja je, kako smo čuli od premijerovih suradnika, "poanta" ovog suočavanja s prošlošću?
Gdje su povjerenstva za suočavanje s budućnošću? Za izradu strategije dugoročnog razvoja Hrvatske? Gdje je perspektiva s kojom ćemo se "suočiti"? Kako će nam izgledati budućnost zbog koje se sada prisilno "suočavamo s prošlošću"?
Duhovi iz prošlosti
Ni nakon dvadeset i pet godina hrvatske samostalnosti nismo se efikasno suočili s prošlošću, osim što ista ona stranka koja sada osniva Povjerenstvo za prošlost pušta duhove prošlosti iz boce kad god su im trebali poslužiti za povratak na vlast ili ostanak na vlasti.
Tko zna, možda nam budućnost temeljena na suočavanju s prošlošću nosi daljnje čišćenje ostataka antifašističke borbe i antifašističkih temelja u preambuli Ustava, oskvrnjavanje Jasenovca, reviziju povijesti, ali i svjetonazorsko zadiranje u obitelj, u prava pojedinca i manjina, a sve to zamotano u još dublje ideološke i svjetonazorske podjele.
Ili je zapravo cijela ova parada sa suočavanjem s prošlošću, onom za koju smo mislili da je odavno apsolvirana, tek pokušaj skretanja pozornosti s bitnih stvari i odgađanje "suočavanja" sa sadašnjošću i budućnošću.
S njima ćemo se, kako to obično biva, suočiti kad bude prekasno.
