Nema iznosa pomoći, a obnova će početi tek u kasnu jesen...

Vlasnici više od pet tisuća kuća i zgrada teško oštećenih u potresu u Zagrebu prilično će se načekati da im država obnovi njihove nekretnine, kao i vlasnici onih tisuću objekata u Zagrebačkoj županiji i Krapinsko zagorskoj županiji. 

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja je napokon pustilo u javnu raspravu prijedlog zakona o obnovi nakon potresa koji je bio 22. ožujka, a u njemu, među ostalim, nema kriterija s koliko točno novca će država pomoći onima koje su nekretnine uništene.. To se tek treba donijeti naknadnim programom. Samo stoji procjena da će cijela obnova i privatnih i javnih objekata koštati oko 42 milijarde kuna. 

Rasprava o zakonu će trajati mjesec dana, a rok da se sve primjedbe obrade je početak rujna. Tek nakon toga Zakon treba na Vladu, pa u Sabor. Kada se sve donese,  prvi program obnove trebati donijeti u roku 45 dana, propisano je u zakonu. 

Dakle, ako sve bude išlo idealno, bez birokratskih zapleta, bez izmjena, prvi programi bi mogli biti gotovi tek u studenom ili prosincu. A tek onda treba izabrati izvođače radova. 

Ministar graditeljstva Predrag Štromar nam kaže da su to maksimalni rokovi, a da će oni sve odraditi brže.

- Do konstituiranja nove Vlade će sve primjedbe biti obrađene, paralelno ćemo raditi i program. I uvjeren sam da ako sve bude optimalno, već u rujnu ili listopadu će sve biti spremno za početak obnove  - kaže Štromar.

Ono što je problem je da suvlasnici i vlasnici ne mogu bez tog zakona i programa sami krenuti obnavljati, primjerice srušiti oštećenu kuću i izgraditi novu ili napraviti cjelovitu obnovu zgrade o svom trošku. A da znaju da mogu računati da će im država refundirati dio troškova. Štromar potvrđuje da je bolje čekati, ali da mogu za višestambene objekte početi raditi projekt obnove. Ali i taj projekt obnove opet mora na reviziju. Nakon što se usvoji zakon...

- Projekt se može raditi, ali po smjernicama koje smo objavili uz zakon. On će biti cjenovno i stručno revidiran nakon što se usvoji zakon – kaže Štromar. 

Zakon propisuje da dok čekaju vlasnici sami mogu napraviti hitne popravke, poput uklanjanja dimnjaka, popravka krova i slične intervencije da zgrade ne propadaju. I to će im biti refundirano. Ali tek kada se donese zakon i vlada donese odluku koliko će novca isplatiti. Za sve ostalo treba čekati.

- Savjetujem onima kojima su zgrade tako oštećene da se u njima ne može živjeti, jave Ministarstvu državne imovine jer je osigurano sufinanciranje najma zamjenskog smještaja dok traje obnova. Važno je da ljudima u međuvremenu osigurano krov nad glavom. A za točne kriterije obnove i financiranja trebat će još pričekati – kaže Štromar.

Zbunjujuće je što je u Zakonu o obnovi koji je u javnoj raspravi napisano da su zamjenske stanove nužni osigurati Zagreb i dvije županije, ali Štromar kaže da ipak ide opcija najma i da će to biti promijenjeno. Država inače plaća mjesečno 70 kuna po kvadratu za najam stana. Samac može unajmiti stan do 35 kvadrata, a onda kvadratura raste zavisno od broja članova obitelji. 
Ukoliko bude potrebno, država će graditi stanove. 

No, što kada jednom bude usvojen zakon i sve krene?

Država će sufinancirati konstrukcijske i vitalne nekonstrukcijske elemente zgrade. A ostatak će morati pokriti suvlasnici, poput uređenja fasada i unutrašnjosti. Ako vlasnici žele da se napravi cjelokupna obnova, morat će sudjelovati u sufinanciranju.  Ukoliko je zgrada kulturno dobro, čak i ako je privatna, država će platiti cjelovitu obnovu. Kao što smo rekli, u zakonu se ne spominju kriteriji i iznosi. Sve će to detaljno biti uređeno programima kojih još nema. Dakle, sve to treba čekati, a ovisit će i o raspoloživim novcima koje država planira namaći od Svjetske banke, proračuna i pomoći EU.

Za svaku zgradu treba dobiti i rješenje o obnovi koje daje ministarstvo. 

Slično je što se tiče i oštećenih kuća. Za one kuće koje su pak tako uništene da se ne mogu popraviti, država će sagraditi novu. Ali i tu ima ograničenja. Jedna ili dvije osobe mogu dobiti kuću od 55 kvadrata, tri ili četiri osobe 70 kvadrata, a pet i više osoba 85 kvadrata. Vlasnici takvih kuća moći će dobiti i novac ako sami žele graditi, ali ne više od vrijednosti gradnje kuće po navedenim kriterijima. Odnosno, ako bračni par želi kuću od 100 kvadrata, država će pomoći do vrijednosti 55 kvadrata. Ako je kuća osigurana, a država gradi novu, novac od osiguranja vlasnik treba dati u državni proračun. 

Također, ako se kuća ne može sagraditi na istom mjestu, napravit će se na novom, a zemljište su dužni osigurati županija ili Grad. 
Za one zgrade koje se budu morale rušiti, suvlasnicima Grad Zagreb ili županija osigurava zamjenske stanove, a oni su dužni odreći se zemljišta na kojem je ona bila. 

U zakonu nema govora o tome da će se država ili Grad upisivati na hipoteke onima koji ne mogu sudjelovati u obnovi. Nema i dodatnih socijalnih kriterija poput imovinskog cenzusa za koji su se neki zalagali. 

Najmanje se spominju u zakonu obnova javnih zgrada, od bolnica i škola do zaštićenih kulturnih objekata i crkvi, ali će njihovu obnovu voditi država.

Na kraju, tu je i pitanje cijene i načina izbora izvođača radova. Država će napraviti program mjera obnove i u njemu odrediti najviše cijene, a onda će se izvođači birati javnim pozivom. Štromar je već ranije obećao aplikaciju u kojoj će se svi troškovi moći transparentno pratiti, no takvo nešto se ne spominje u zakonu. Što ne znači da je i neće biti, ali nije propisana. 

Zakon predviđa i osnivanja posebne koordinacije i stručnog savjeta koji će voditi obnovu.

Nakon skoro dva mjeseca čekanja, tako smo dobili prijedlog zakona o obnovi koji je tek jedan od prvih koraka ka obnovi. Kako će točno obnova izgledati, koliko će novca za pomoć moći dobiti vlasnici uništenih zgrada, kako će se točno birati izvođači: sve to će se znati tek na jesen. 

I to ako se možda ne promjeni vlast, pa netko novi ne kaže da zakon treba raditi ispočetka...