Nema osiguran prijevoz: Zbog škole pješači po 18 kilometara

Na putu do škole Danijel Dograjić (15) iz Laza Ćosinih susretao se s lisicama, divljim svinjama i drugom divljači. Nasreću, nikad ga nisu napale.

Tinejdžer polovicom puta ide makadamskom cestom kroz gustu šumu, a dolaskom do prvog sela Komušine nastavlja asfaltiranim dijelom. Do škole mora propješačiti devet kilometara, a onda još toliko za natrag. Učenik je prvog razreda Obrtničke škole u Požegi, a kako srednjoškolci u tom kraju nemaju osiguran prijevoz autobusima, na nastavu mora ići pješice ili se ponekad poveze automobilom s nekim od susjeda ako slučajno idu prema gradu. Osim Danijela, na nastavu svakog dana pješice ide i njegova sestra Barbara (17), učenica Ekonomske škole, koja je bila prestidljiva da bi se fotografirala. Njihova majka Nevenka (55) kaže da se boji za djecu jer ujutro na nastavu kreću već u 5.30 sati te im je do škole pješice potrebno najmanje sat i pol.

– Kad su druga smjena, često se vraćaju oko 21 ili 21.30 sati po mrklome mraku, a u šumi rasvjete nema nigdje. Svašta se može dogoditi i nemam mira dok mi ne dođu u kuću. Danijelu nastava ujutro počinje već u 7.10 pa mora krenuti jako rano, dok Barbara kreće nešto kasnije. - Dobra strana života ovdje je što imamo mir od gužve i buke, ali puno bi nam značio asfalt u selu. Tako bismo se riješili i prašine u ljetnim danima. Nekad u školu dođem premoren – priznao je srednjoškolac.

U selu je naseljeno samo šest kuća i ima 20 stanovnika, ali samo Dograjići imaju školarce. Uz Danijela i Barbaru, Nevenka ima još jednog školarca, kćer Anu (12), ali ona na nastavu odlazi autobusom koji je svakog dana pokupi ispred obiteljske kuće. Uz njih troje, Nevenka je majka još petero djece.

– Učenici srednje škole moraju se snalaziti kako znaju i umiju, a djeca iz osnovne imaju osiguran besplatan autobusni prijevoz i to je velika stvar za nas. Danijel rano kreće na nastavu, ali nikad nije zakasnio. Voljela bih kad bismo im nekako uspjeli riješiti prijevoz do škole jer bi tako bili sigurniji – dodaje majka.

Ona i suprug Ranko su nezaposleni te žive od uzgoja svinja i rada na polju, pa nemaju novca da ih svakog dana voze.

– Najviše se bojim za Barbaru jer se danas svašta događa. Ona je sitna i lako se uplaši u mraku, ali uskoro će maturirati pa više neće morati ići sama po mraku i kroz šumu – kaže nam majka osmero djece.     

Šustar pješačio 6 km

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar nedavno je posjetio srednju školu u Glini. Razgovarali su o prijevozu u školu, a on je rekao da je pješačio 6 km.