U Waldorfskoj školi se ravnomjerno razvija kognitivni, emotivni i voljni dio u djeteta. Oni uče kroz igru i samostalni rad, a ocjene imaju tek u sedmom i osmom razredu
Nemaju ocjene ni udžbenike, a postat će uspješni ljudi...
Ulazimo u prvi razred. Desetak djevojčica i dječaka veselo preskače uže koje vrti učiteljica s jednim od roditelja. Jedan, dva, tri, četiri... broje naglas. Sve do broja sedam, koji su taj dan učili. U drugom razredu dobacuju se lopticama dok vježbaju tablicu množenja, u šestom razredu izrađuju makete aviona od drveta, daske za rezanje, različite kalupe i stalke, a u osmom razredu šivaju traperice. Tako izgleda dio školskog dana u Waldorfskoj školi u Zagrebu.
- Pedagogija se temelji na načelima austrijskog filozofa Rudolfa Steinera, a ravnomjerno razvija kognitivni, emotivni i voljni dio u djeteta. Za kognitivni dio su tu klasični predmeti: hrvatski, matematika i priroda, povijest. Likovni, glazbeni, zbor, orkestar i euritmija oplemenjuju umjetnički dio, a vrtlarstvo i ručni rad osnažuju volju - kaže Ivana Vukelić Bonifačić, poslovna ravnateljica škole. U Waldorfskim školama uči se glavom, srcem i rukama. Djetetu se pristupa kao cjelovitom biću koje ima tjelesne, emocionalne, intelektualne, socijalne i duhovne potrebe. Osnovni cilj je omogućiti svima da unaprijede svoje potencijale.
- Zbog toga nemamo ocjene do sedmog razreda. U sedmi i osmi smo morali uvesti zbog bodova potrebnih za upise u srednje škole - državne, s obzirom da u Hrvatskoj još ne postoji Waldorfska srednja škola. MZOS nam je dao izuzeće za 5. i 6. razred, pa duplo boduju sedmi i osmi - objašnjava ravnateljica. U nižim razredima nemaju ni udžbenike.
- Učitelji su umjetnici u podučavanju, moraju poučavati tako da izazovu znatiželju, da sama zaključuju. U osmom razredu već imaju razvijenu kritičnost u razmišljanju, ono što čovjek mora biti da bi poslije u životu mogao pridonijeti, mijenjati svijet, a ne samo se uklapati. Djecu obrazujemo, ali i odgajamo. Naša djeca dobivaju znanja za život, vrlo su snalažljiva, znaju jako puno toga raditi svojim rukama i misliti svojom glavom – kaže Ivana.
Nastava u ovoj školi nije podijeljena na sate nego na epohe. Primjerice, mjesec dana se prva dva sata ujutro uči samo povijest.
- Nakon velikog odmora idu umjetnički i voljni predmeti, ali koji su vezani za glavni - primjerice iz glazbenog rade starogrčke napjeve kad uče Grčku iz povijesti. Ako na povijesti uče otkriće Amerike, u pripovjedačkom dijelu čitaju biografiju Columba. U temu ulaze kroz sva osjetila. Uče kroz udove jer udovi također pamte, a ne samo mozak - kaže ravnateljica.
Imaju i epohu starih zanata, u kojoj proučavaju zanimanje naših starih - njih šest. U sklopu te nastave obilaze obućare, kožare itd. Odmori su rezervirani za igru u prirodi i gotovo je nevjerojatan prizor u kojem svi učenici, ma koji razred bili, čim izađu iz razreda, hvataju lopte, a ne pametne telefone i videoigre. Jedno od mjesta na kojima se najviše vole zadržati svako je radionica profesora Darka Bubanka, koji je tu od osnutka škole. Vodi likovni odgoj i obrte - rad u drvetu.
- Jako su ponosni kad nešto izrade i odnesu to roditeljima. To je njihovih ruku djelo i jako su vezani za stvari. Obrti daju priliku da djeca nauče raditi, što je najveći ideal u životu. Sami vide koliko ustrajnosti i truda treba do finalnog proizvoda - kaže profesor. Učenik Danny (12) danas pohađa šesti razred Waldorfske škole, a do lani je bio u redovnoj školi.
- Preporodio sam se. Puno drukčije se uči nego u državnoj školi, nekako lakše, a imam osjećaj da više znam - rekao je i uzdahnuo. Prvo mjesto na koje su navratili stari učenici povodom proslave 20 godina škole bila je upravo brvnara s rezalicama, pilama, različitim alatima itd. Djecu privlači i ručni rad. Izrađuju kape, torbe, hlače...
- Vježbaju motoriku, ali je povezano i s razvojem mozga, sa spajanjem sinapsi lijeve i desne polutke, treniraju osjećaj za ravnotežu, preciznost, rješavanje problema. Stalno ste u preprekama, sami morate rasparati i ići ponovno. Učite ga strpljenju - kažu učitelji.
- Naša djeca doista biraju fakultet na koji žele ići jer kroz osam godina doista spoznaju što je njihov talent: fizičari, frizeri, veterinari, umjetnici, veslači, alpinisti, liječnici, boksači. Državne škole toliko pritišću da djeca često odustaju od onog što ih doista zanima kako bi uspjela izvršavati sve obveze - kaže ravnateljica Ivana.
- Najvažnije je što se djeca u ovoj školi razviju tako da mogu sve što požele. Imaju visoko samopoštovanje, sve bazične, elementarne supstancije za razvoj. Oni nisu povrijeđeni, oni su njegovani i procvjetali tijekom školovanja - kaže ravnateljica. Cijena škole je na godišnjoj razini 14.400 kuna. Ipak, oni nisu klasična privatna škola i za nju se zanimaju i roditelji koji nemaju novca za privatno školovanje djece.
U sklopu nastave djeca tijekom dana imaju i dva zdrava školska obroka, a izlaze u susret i djeci koja su vegetarijanci ili koja ne smiju jesti određenu hranu.