Nikad se nije predao: Unatoč paralizi, Ivica osvaja medalje

Iako je od svoje desete godine u invalidskim kolicima jer je paraliziran od struka na dolje, Osječanina Ivicu Vukovića (43) taj hendikep ne sprječava da se aktivno bavi sportom. Štoviše, Ivica je hrvatski reprezentativac i olimpijac u karateu za paraplegičare i dobitnik je velikog broja zlatnih i srebrnih medalja. Ove godine je na europskom prvenstvu na kojemu je nastupio velik broj sportaša iz 13 zemalja u karateu osvojio deveto mjesto. Osim što se aktivno natječe, u karate klubu u Osijeku, svakodnevno radi s djecom s posebnim potrebama.

-  Učim ih da invalidnost nije prepreka za aktivno bavljenje sportom. Kada sam s 10 godina doživio prometnu nesreću, u kojoj je na mene naletio automobil na pješačkom prijelazu dok sam se vraćao iz škole, mislio sam da za mene više nema života. Tijelo mi je bilo nula.

Psihički sam također bio loše. Dugo mi je trebalo da se pomirim sa svojom invalidnošću, sa svojim tijelom, s ograničenjima. U Zagrebu sam završio školu, Centar za osposobljavanje osoba s invaliditetom, za krojača, ali sam tada otkrio i sport pa me je on posve okupirao. Trenirao sam košarku u kolicima, čak i ples u kolicima, a onda sam se vratio u Osijek i otkrio karate. U taj svijet uveo me je trener Danijel Kufner i kroz karate sam povratio vjeru u sebe, naučio da mogu što god naumim - kaže Ivica koji se karateom bavi od 2008. godine.

Svakodnevno trenira, prelazi i po 20 kilometara u svojim kolicima da ostane u kondiciji. Svake godine odlazi u Vukovar na mimohod za poginule branitelje i redovno ide za Veliku Gospu u Aljmaš. Kada nastupa u karateu, majstor je u katama, ‘borbi sa zamišljenim protivnikom”, odnosno to je skup unaprijed određenih pokreta koji se sastoji od obrambenih i napadačkih tehnika.

- Kada sam krenuo trenirati u klubu nas je bilo desetak invalida, a danas nas je ostalo petero. Neki su odustali, a neki su bolesni. Svojim prijateljima invalidima nastojim pokazati da je puno bolje za njih da se bave nekim sportom. Nagovaram ih da dođu u klub. Jednog sam uspio izvući iz kuće i sada nastupa s nama na prvenstvima. Sve ove godine sport me je ispunio radošću i o svom invaliditetu više ni ne razmišljam - kazao je Ivica koji je i sretno oženjen i njegova ga bračna partnerica prati u njegovim nastupima. Ivica se posebno posvećuje djeci invalidima jer zna da ih puno toga može naučiti. Prvenstveno da prihvate sebe takvima kakvi jesu, a potom da iz svoj invaliditeta izvuku maksimum i da od sebe naprave kompletne i realizirane osobe. Zbog toga ga svi u klubu vole i slušaju.