Nisam njegovatelj, ali stalno sam uz svoju bolesnu kćer

Selina (15) iz Zagreba rođena je s teškim krvarenjem u mozgu i mikrocefalijom. Ne može samostalno brinuti se o sebi, slabo vidi i teže je pokretna.

No iako njezina majka Sabina Lončar (36) danonoćno skrbi o njoj, ne može dobiti status roditelja njegovatelja za kćer zbog suludih birokratskih propisa koji se tumače onako kako nekome odgovara. Selina, naime, svaki dan provodi 4,5 sati u Specijalnoj bolnici Goljak. Da bi mama Sabina dobila status, mora otkazati da je pružatelj njege i pomoći i dok je dijete u školi ili potpisati ugovor s Goljakom da je u pasivnom dežurstvu. Iako u tih 4,5 sati Sabina juri okolo te za kćer nabavlja lijekove, doznake i ortopedska pomagala, Goljak joj ne dopušta da potpiše ugovor koji bi joj omogućio status njegovatelja. O svemu je obavijestila pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom i tužila bolnicu Goljak za diskriminaciju.

- Uvijek predlažem obiteljima da prije nego što preuzmu brigu o bolesnom članu nađu sebi dobrog odvjetnika. Osobno bih bila najsretnija da ne moram tražiti status i da mogu raditi, ali ne mogu jer mi nitko ne osigurava skrb za kćer - tumači Sabina dodajući kako bi država trebala biti svjesna da je status njegovatelja najjeftiniji oblik skrbi za djecu s invaliditetom.    

Loš zakon i nelogična šuma propisa krivac su za sve      

Svakodnevno se dešava da djeca s invaliditetom ostaju bez invalidnina, a oni koji skrbe o njima ne mogu dobiti status njegovatelja. Razlog je Zakon o socijalnoj skrbi i nelogična šuma propisa koje hitno treba mijenjati.     

Zalaže se za zakon o dadiljama     

Sabina je članica Udruge Sjena koja se zalaže za ideju da država bolesnoj djeci omogući dadilje. Tako bi više mama moglo raditi.