Nosač od 6,2 milijarde dolara na nuklearni pogon stiže u Split, evo po čemu je poseban

Ratni brod američka ratna mornarica “USS George H.W. Bush” kojim se diče od 2009. stiže u Split. Za njegu izgradnu platili su 6,2 milijarde dolara. Brod spada u klasu Nimitz. Ukupna mu je dužina 333 metara te ima preko 100.000 tona deplasmana.

Najveća brzina prelazi mu 30 čvorova a pogone ga dva nuklearna reaktora. Može ploviti više od 20 godina bez dopunjavanja goriva. Kapacitet broda je 3.532 članova posade te može nositi 90 aviona I helikoptera.

ODGOVOR RUSIMA? Kakvo je to oružje testirao SAD? Ide 6200 km/h, sve pretvara u prah i nitko mu ne može pobjeći

“USS George H.W. Bush” u ovom trenutku predvodi veliku NTO vojnu vježbu “Neptune Strike 2022” koja se do 28. listopada odvija u Mediteranu. Vježba uključuje preko 80 aviona, 14 brodova i oko 6.000 pripadnika iz 24 države NATO saveznika i partnera, uključujući Finsku i Švedsku.

Nosača zrakoplova su inače svoju učinkovitost dokazali u ratu za oslobađanje Kuvajta od iračke okupacije (1991. godine), ali i NATO udarima po ciljevima u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini tijekom devedesetih godina XX. stoljeća. 

Idealni su za djelovanje u ograničenim, lokalnim sukobima, ali i kao osnova za humanitarne akcije velikih razmjera.

Nakon završetka Hladnoga rata raspravljalo se da ovi brodovi odu u repotarnicu povijesti no zbog svoje učinkovitosti i dalje služe američkoj vojsci. SAD ih inače koristi kao baze borbenih zrakoplov ih projektirati i graditi. Nedostatak vizije prouzročio je teško nadoknadiv gubitak vremena.

USS George H.W. Bush (CVN 77) u odnosu na prethodnih devet nosača iste klase, bitno je poboljšan te je svojevrsna međustuba između klase Nimitz i nove klase nosača zrakoplova (letjelica) na nuklearni pogon koja započinje s nosačem USS Gerald R. Ford (CVN 78), piše Hrvatski vojnik koji je još 2009. detaljno opisao ovu vojnu morsku grdosiju na nuklearni pogon.

Gradnja novog nosača odobrena je 1999. godine, a ugovor o gradnji dodijeljen je brodogradilištu Northrop Grumman Newport News u siječnju 2001. Kobilica za USS George H.W. Bush položena je 2003. Brod je porinut 9. listopada 2006.

VLADA ĆE DATI DOZVOLU Najveći američki nosač aviona na nuklearni pogon stiže u Split

Iako se na njegovu letnu palubu i brodske hangare može smjestiti  i 90 zrakoplova, standardna letna skupina broji ih 56 uključujući helikoptere Sikorsky SH-60B/F i HH-60H Seahawk, leteće radare Northrop Grumman E-2C Hawkeye/E-2D Advanced Hawkeye i avione za elektronička djelovanja EA-6B Prowler.

U području projektnih rješenja, USS George H.W. Bush ima redizajniran trup kako bi mu se smanjili hidrodinamički otpori, prije svega pri visokim brzinama. Osnovna ideja forme ovakvoga trupa preuzeta je s prethodnog nosača USS Ronald Reagan (CVN 76), koji je porinut u ožujku 2001. 

Smanjena je i veličina zapovjednog otoka kako bi se povećala korisna površina letne palube. Djelomično i zbog manjeg korisnog prostora na zapovjednom otoku izvršena je integracija antena radara i drugih elektroničkih sustava. 

Osim toga, dio radnji koje se standardno obavljaju u hangaru na USS George H.W. Bushu se obavljaju na letnoj palubi, te se bitno povećava mogućnost borbenih letova u određenom vremenskom razdoblju.

Zahvaljujući tim “pit stopovima” na letnoj palubi redovito održavanje borbenih aviona, te njihovo naoružavanje i dopuna gorivom moći će se obavljati i bez spuštanja u hangare, čime će se bitno povećati njihova iskoristivost tijekom intenzivnih borbenih djelovanja. I sve to po cijeni od “samo” 6,2 milijarde dolara.

Ukupna dužina CVN 77 jest 332,8 metara (vodena crta je 317 m), a puna istisnina 88 000 tona. Najveća širina letne palube je 76,8 m, a najveća širina trupa 40,8 m. Iako mu je gaz 11,8 m, najmanja sigurna dubina mora, ili bolje rečeno luka, mora biti 12,5 m. 

Da bi se postigla vršna brzina veća od 30 čvorova, rabe se dva nuklearna generatora A4W, koji pokreću četiri parne turbine ukupne snage 194 MW. Svaka turbina pokreće po jedan brodski vijak. Uz njih se na nosaču nalazi i zrakoplovna grupa (ovisno o broju ukrcanih zrakoplova) s najviše 2480 pilota i tehničkog osoblja. 

Na brodu se nalaze smještajni kapaciteti za 6000 ljudi, ne računajući mogućnost privremenog smještaja u brodskim hangarima. Samoobrana broda prepuštena je dvama lanserima Mk29 s vođenim projektilima brod-zrak RIM-162 Evolved Sea Sparrow Missile (ESSM) i dvama lanserima proturaketnog raketnog sustava RIM-116 Rolling Airframe Missile (RAM).

Glavni motrilački sustav je 3D radar SPS-48E. Uz njega je na nosaču još dvanaest radara za nadzor zračnog prostora, navigaciju i navođenje vođenih projektila brod-zrak na ciljeve.

Službeni podaci brodogradilišta navode i da će gorivo u nuklearnim reaktorima biti dostatno za najmanje 20 godina rada, a da će CVN 77 u operativnoj uporabi ostati barem 50 godina. Brod ima skladišta namirnica dovoljno velika da se u njih ukrca hrane za 90 dana neprestane plovidbe. U normalnim uvjetima, svakog se dana napravi 18 150 obroka.

Pitka se voda dobiva desalinizacijom mora, a ugrađeni sustavi osiguravaju 1 512 000 litara pitke vode dnevno. 

Zanimljivo je da se u službenim podacima ne spominju zapremine brodskih spremnika za zrakoplovno gorivo. Iako su prvi izvještaji spominjali da bi USS George H.W. Bush trebao, uz tri klasična parna katapulta, dobiti i jedan elektromehanički Electro-Magnetic Aircraft Launch System (EMALS), to se u službenim podacima ne spominje. Tako će, po svemu sudeći, prva ugradnja EMALS sustava biti na nosaču zrakoplova USS Gerald R. Ford (CVN 78), koji je ujedno i prvi nosač nove klase. EMALS rabi linearne elektromotore, čija se snaga (ubrzanje) može precizno regulirati. Uz to jednostavniji su za održavanje.