Nose i 10 kg teške torbe: One su sretne riječke poštarice...

Područje dostave koje obuhvaća Primorsko-goransku i Istarsku županiju područje je s najviše poštarica u Hrvatskoj. Od ukupno 289 poštara, čak 43 su žene, od kojih u Rijeci radi ukupno njih 24. Zašto baš tu?

Nadležni kažu da je većina žena prije bila zaposlena kod privatnika, gdje su radile vikendima i blagdanima, a u sezoni i po 12 sati dnevno. Muškarci za svoje kolegice imaju samo riječi hvale, a to je potvrdio i izvršni direktor Danijel Biljan.

- Iako je ovo fizički vrlo zahtjevan posao, moram priznati da ga poštarice odrađuju vrhunski, a nerijetko potegnu i više od muškaraca - hvali svoje djelatnice Biljan, koji odgovorno tvrdi da u njegovu odjelu nema diskriminacije i da su, dapače, žene dobro došle, a s vremenom ih se i sve više zapošljava u ovom, 'muškom' zanimanju.

Najmlađa ima 21, a najstarija 50 godina, dok je nedavno umirovljena kolegica na ovom radnome mjestu provela cijeli radni vijek, tj. punih 40 godina.

- Jest, posao je zahtjevan, puna torba teži oko 10 kg, a punimo je tri puta dnevno, pređemo i 14 kilometara. Tu su i nevrijeme, kiša i bura, a nisu zanemarivi ni padovi na poledici. Ne zaboravimo ni pse. Najteže je na početku, kad na raspolaganje dobijete više rajona koje morate upoznati, kao i ljude, koji vas tek kasnije prihvate kao 'svoje', a najgore je kad poštanski sandučići nisu pravilno označeni ili kad zvonite na zvona zgrada pa nitko ne odgovara. Taj sistem inače nije baš najbolje uređen i bilo bi puno bolje kad bi ljudi sandučiće postavili vani. No puno je toga dobrog. Svaki vikend nam je slobodan, kao i svi blagdani, smjena je gotova u 15 sati, idemo obitelji i djeci te ne moramo posao nositi doma. Uz to, cijeli dan smo na zraku, a ekipa na poslu nam je kao druga obitelj - kažu riječke poštarice Karmen Androš (36), Kristina Tota (40), Ivona Pribanić (32) i Dubravka Dragojević (48), od kojih prve tri u pošti rade već punih 13 godina.

Radni dan, objašnjavaju, počinje u 7, kad se u velikoj, glavnoj i bučnoj poštanskoj prostoriji razvrstavaju pisma i pošiljke. To im je, kažu, i najdraži dio dana jer su tad svi kolege na okupu pa u razvrstavanju podijele pokoji vic ili dnevni trač i uglavnom kreću na teren nasmijane. Slijedi nošenje pošte po terenu što se uglavnom odrađuje pješice, autobusom, ali i sve više mopedima.

Na upit nailaze li na predrasude, složno odgovaraju: 'Ne'.