Objava pravomoćne presude po tužbi Krešimira Pavelića | 24sata
Obavijesti

News

Objava pravomoćne presude po tužbi Krešimira Pavelića

Objava pravomoćne presude po tužbi Krešimira Pavelića

Općinski sud u Novom Zagrebu presudio je u pravnoj stvari tužitelja Krešimira Pavelića protiv 24sata d.o.o.

VIDEO

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Mate Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Krešimira Pavelića (OIB 61607546981) iz Opatije, Eugena Kumičića 10, zastupan po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika 24sata d.o.o. (OIB 78093047651) Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, zastupan po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Maše Danon, odvjetnice, dana 17. studenog 2022. presudio je:

I/ Nalaže se tuženiku 24sata d.o.o. isplatiti tužitelju Krešimiru Paveliću iznos od 30.000,00 kn (3.981,68 €) sa zateznom kamatom počevši od 23. srpnja 2021. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku 24sata d.o.o. iz elektroničke publikacije www.24sata.hr ukloniti članak naslova "Evo što je sve doktor Pavelić izmislio i netočno prikazao u izlaganju o koroni i cjepivima" objavljen 30. lipnja 2021., kao i da se ova presuda objavi u istoj elektroničkoj publikaciji, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Krešimira Pavelića u dijelu u kojem isti zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 15.000,00 kn (1.990,84 €) sa zateznom kamatom počevši od 23. srpnja 2021. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, Fiksni tečaj konverzije 7,53450 koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se odbija njegov tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem traži da se tuženiku 24sata d.o.o. naloži prestanak uznemiravanja tužitelja Krešimira Pavelića na način da prestane pisati ili iznositi natpise o tužitelju kojima će vrijeđati njegova prava osobnosti.

IV/ Nalaže se tuženiku 24sata d.o.o. naknaditi tužitelju Krešimiru Paveliću trošak parničnog postupka u iznosu od 7.232,61 kn (959,93 €) sa zateznom kamatom počevši od 17. studenog 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja Krešimira Pavelića za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 20.892,39 kn (2.772,89 €) sa zateznom kamatom počevši od 17. studenog 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI/ Nalaže se tužitelju Krešimiru Paveliću naknaditi tuženiku 24sata d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn (82,95 €) u roku od 15 dana.

VII/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika 24sata d.o.o. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn (1.244,27 €).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik u svom elektroničkom izdanju www.24sata.hr u članku od 30. lipnja 2021. pod naslovom "Evo što je sve doktor Pavelić izmislio i netočno pokazao u izlaganju o koroni i cjepivima" iznio niz netočnih i neistinitih informacija kojima je grubo povrijedio njegova temeljna prava osobnosti i to kao građanina, znanstvenika i liječnika, te u konačnici kao sveučilišnog profesora.

1.1. Tako primjerice tužitelj ukazuje da se već u podnaslovu članka navodi da on širi teorije zavjere, a u članku i da je dekan koji to nije s fakulteta koji ne postoji, da iznosi niz lažnih tvrdnji, manipulira podacima iz Izraela, lažno tvrdi da su cjepiva opasna, iznosi nesuvisle i dezinformirajuće tvrdnje, da je imao skandalozno izlaganje i sl.

1.2. Kako tvrdi da mu je time povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na čast i ugled, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da mu se naknadi šteta po toj osnovi u iznosu od 30.000,00 kn, ali i daljnjih 15.000,00 kn na ime buduće neimovinske štete, dakle, ukupno 45.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, da se presuda objavi u elektroničkoj publikaciji tuženika, da se naloži tuženiku uklanjanje predmetnog članka kao i da mu se naloži da prestane uznemiravati tužitelja i to tako da prestane pisati ili iznositi natpise o ovom tužitelju kojima će vrijeđati njegova prava osobnosti, i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da se u cijelosti protivi svim navodima tužbe kao neosnovanima, kako po osnovi tako i po visini. Ukazuje da tužba nije sastavljena u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP). Nadalje, ističe da objavljene informacije nisu podobne povrijediti pravo osobnosti, a posebno da nisu takve naravi da bi opravdale dosuđivanje novčane naknade, te u tom smislu ukazuje da se tek eventualno može raditi o informacijama u odnosu na koje bi primjerenije bilo tražiti objavu odgovora na objavljenu informaciju te stoga ukazuje na to da je motiv ove tužbe lukrativnost. Posebno osporava zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.000,00 kn jer se radi o budućoj šteti, kao i zahtjevu da se prestane uznemiravati tužitelja tako da prestane pisati ili iznositi natpise o tužitelju kojima će vrijeđati njegova prava osobnosti iz razloga jer to nije pravno moguće i dopušteno. Poziva se na ekskulpacijske razloge z odredbe članka 21. stavak 4. Zakona o medijima (Narodne novine RH br. 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 - nadalje ZM).

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 8 - 10 spisa), impressum tuženika (list 11 - 13 spisa), presliku spornog članka (list 15 - 17 spisa), presliku Odluke o izboru dekana Medicinskog fakulteta u Puli od 28. lipnja 2019. (list 19 spisa), presliku izvatka iz sudskog registra za Sveučilište Jurja Dobrile u Puli te pripadajuće podružnice tog Sveučilišta (list 20 - 27 spisa), presliku zahtjeva za ispravak objavljene informacije uz pripadajuće povratnice (list 28 - 35 spisa), presliku odgovora tuženika od 16. srpnja 2021. (list 36 spisa), presliku životopisa tužitelja (list 49 - 107 spisa), presliku e-mail Ministarstva znanosti i obrazovanja 29. lipnja 2021. (list 119 spisa), a osim navedenog izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka Marka Šnidarića (list 130 i 131 spisa), Valtera Boljunčića (list 138 spisa), Sandre Kraljević Pavelić (list 138 i 139 spisa), Dražena Vikić Topića (list 140 i 141 spisa), Dragice Bobinac (list 158 i 159 spisa), Alfia Barbieria (list 159 i 160 spisa), Mirele Sedić (list 160 spisa), Petra Vidova (list 190 - 192 spisa) i Deana Markovića (list 194 i 195 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužitelja (list 133 i 134 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporan sadržaj predmetnog članka kao i naslov pod kojim je objavljen, ali je između stranaka sporno postoje li razlozi za odgovornost tuženika, kao i je li tužitelju uopće nastala šteta kako to isti tvrdi.

6. Što se tiče prigovora tuženika glede toga da tužba nije sastavljena u skladu s odredbama ZPP-a, valja reći da je tužbeni zahtjev određeno postavljen kako to zahtijevaju odredbe ZPP-a koje spominje tuženik, a u suprotnom bi sud doista i pozvao tužitelja na ispravak u smislu odredbe članka 109. ZPP-a.

7. S obzirom na predmet spora, u ovoj pravnoj stvari postoji sukob odnosno konkurencija dva prava predviđena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - nadalje: Europska konvencija) i to prava na slobodu izražavanja propisanog u odredbi članka 10. stavak 1. te prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja predviđenog odredbom članka 8. Europske konvencije. Osim toga, i Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine RH br. 41/01, 88/01, 76/10, 85/10 i 5/14 nadalje: Ustav RH) u članku 35. svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, dok se člankom 38. stavak 1. jamči sloboda mišljenja i izražavanje misli. U konkretnom slučaju potrebno je razriješiti sukob između prava na slobodu izražavanja i prava na zaštitu privatnosti.

8. Budući da se u predmetnom članku tematizira izlaganje vezano za cjepivo protiv korona virusa, prema mišljenju ovog suda svakako je postojao opravdani javni interes glede predmetne teme uzimajući u obzir da se cijeli svijet nalazio u to vrijeme na vrhuncu pandemije izazvane tim virusom, a iz koje pandemije nije izišao niti u vrijeme pisanja ove odluke.

8.1. Međutim, razmatrajući predmetni članak razvidno je da nisu sve iznesene informacije objavljene u dobroj vjeri, pri čemu se ukazuje da je tu odlučan dojam prosječnog čitatelja. Stoga je potrebno sagledati zajedno kako same informacije iznesene u članku tako i opremu članka koja se odnosi na naslove i podnaslove.

8.2. Tako se primjerice u podnaslovima navodi da je tužitelj "dekan fantomskog fakulteta Medicine u Puli", zatim "Što je sve pričao dekan koji to nije s fakulteta koji ne postoji", "Lažno tvrdi da su cjepiva opasna", "Manipulacije podacima iz Izraela", "Niz lažnih tvrdnji", "Nesuvisle i dezinformirajuće tvrdnje", te stoga svi ti podnaslovi stvaraju kod prosječnog čitatelja negativan dojam o tužitelju, i to tako kao da se isti lažno prikazuje da je dekan fakulteta koji ne postoji.

8.3. U tom smislu, valja reći da iako se radi u samo jednom dijelu o iznošenju vrijednosnih sudova, da sama ta činjenica ne može ekskulpirati tuženika od odgovornosti u konkretnom slučaju jer postoji više načina kako se mogu iznijeti vrijednosni sudovi, a protupravno je iznositi vrijednosne sudove u namjeri da se nekoga difamira, a ne u namjeri da se u dobroj vjeri informira javnost.

8.4. Naprijed navedeno valja posebno sagledavati zajedno s time da je uvidom u životopis tužitelja, ali i iz njegovog iskaza, te iskaza svjedoka Valtera Boljunčića, Sandra Kraljević Pavelić, Dražena Vikić Topića, Dragice Bobinac, Alfia Barbieria, Mirele Sedić i Deana Markovića utvrđeno da se radi o vrsnom znanstveniku iz područja molekularne biologije, medicine i onkologije, s velikim brojem rukovodećih i bitnih administrativnih funkcija u međunarodnim i domaćim znanstvenim tijelima, članstva u znanstvenim udruženjima, specijalizacijama u inozemstvu, brojnih nagrada i priznanja, članstva u uredništvu i časopisima i brojnim recenziranjima za znanstvene časopise i projekte, organiziranja brojnih međunarodnih znanstvenih skupova, glavni istraživač u brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim projektima, autor više znanstvenih knjiga prevedenih na više jezika, urednik više znanstvenih knjiga, predavač na 98 međunarodnih i 118 domaćih znanstvenih skupova, da je vodio brojne diplomske, magistarske i doktorske radove, da je imao bitan utjecaj na razvoj područja specijalnosti kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu, da je osnivač brojnih katedri instituta, referalnih centara, konačno, da ima 288 objavljenih znanstvenih radova.

8.5. Sud u navedenim dijelovima prihvaća iskaze tužitelja i navedenih svjedoka, jer se njihovi iskazi u tom dijelu nalaze u skladu sa životopisom tužitelja a koje činjenice u životopisu tuženik nije niti pokušavao osporiti.

8.6. Upravo zbog toga, dakle, iz razloga jer se radi o tako vrsnom znanstveniku u bitnome iz područja koje je srodno temi o kojoj je govorio i koja se tematizira u predmetnom članku, postupanje u dobroj vjeri bi bilo kada bi se njegovim iznesenim tezama suprotstavilo mišljenje stručnjaka iz područja o kojem je govorio. Suprotno tome, tuženik je putem svog novinara opremom članka difamirao tužitelja potpuno obezvrjeđujući njegovu karijeru i znanstvena postignuća, kao i znanstveni autoritet i integritet, jer čitatelju nije pružio mogućnost da se upozna s likom i djelom tužitelja pa da mu se time pruži dovoljan supstrat da bi mogao kreirati vlastiti stav o temi iz članka, a na ovaj način pisanja čitatelju se nameće određeni stav.

8.7. To posebno dolazi do izražaja kada sam novinar Marko Šnidarić, a kao svjedok u ovom postupku, u svom iskazu navodi da se prilikom rada na predmetnom članku konzultirao sa svojim ocem koji je liječnik, ali i nekim epidemiolozima, budući da se nigdje u članku ne spominje niti jedan epidemiolog ili liječnik koji bi imao drugačiji stav od ovdje tužitelja, a kako je to pojašnjeno u prethodnoj točki

8.6. Upravo zbog toga što navedeni svjedok Marko Šnidarić više puta tijekom iskaza ponavlja kako se prethodno konzultirao sa stručnjacima, a te stručnjake nigdje ne spominje u članku, ovaj sud smatra njegov iskaz nevjerodostojnim.

8.8. Nadalje, uvidom u Odluku o izboru dekana Medicinskog fakulteta u Puli (list 19 spisa) te izvadak iz sudskog registra za Sveučilište Jurja Dobrile u Puli (list 20 - 26 spisa) utvrđeno je da Medicinski fakultet u Puli postoji, kao i da je postojao u vrijeme pisanja spornog članka (pisan je kao podružnica broj XI), te je iz iskaza tužitelja i svjedoka Valtera Boljunčića, Sandra Kraljević Pavelić, Dražena Vikić Topića, Dragice Bobinac i Alfia Barbieria utvrđeno da se na tom fakultetu izvodi diplomski i preddiplomski studij sestrinstva, a da se čeka od nadležnog tijela akreditacija za studij medicine. Da je autor članka u dobroj vjeri postupao prilikom rada na članku, onda ne bi opremao predmetni članka podnaslovima iz kojih bi proizlazilo da se tužitelj predstavlja kao dekan fakulteta koji ne postoji. U kontekstu e-maila dobivenog od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja prije objave predmetnog članka (list 119 spisa) valja reći da upravo iz tog e-maila niti ne proizlazi da Medicinski fakultet u Puli ne postoji, već samo da studij medicine još nema dopusnicu, pa je stoga svaki prosječan novinar u konkretnom slučaju mogao i morao znati razliku između studija i fakulteta, te je stoga zaključak ovog suda da u konkretnom slučaju novinar nije postupao u dobroj vjeri.

8.9. Budući da je predmetni članak objavljen upravo u elektroničkoj publikaciji tuženika a ne na portalu "Faktograf", tuženika ne oslobađa odgovornosti činjenica da je prenio dio članka s portala "Faktograf", pa se ukazuje da sud nije posebno razmatrao iskaz svjedoka Petra Vidova koji je glavni urednik predmetnog portala. Međutim, valja naglasiti da ono što je rečeno u odnosu na tuženika vrijedi jednako i za ovaj navedeni portal budući da navedeni novinar nema stručno znanje iz područja koje je tematizirano, pa bi njegovo pobijanje iznesenih činjenica (ali i pretraživanje relevantnih znanstvenih izvora) imalo težinu kada bi upravo u cilju objektivnog informiranja javnosti stavu tužitelja sukobio stav znanstvenika ili makar stručnjaka iz tog područja koji ima drugačiji stav.

9. S obzirom na sve istaknuto, prema mišljenju ovog suda tuženik je kao nakladnik dužan tužitelju naknaditi štetu budući da su se ostvarili uvjeti iz odredbe članka 21. stavak 1. ZM-a, a da se nisu ostvarile iznimke u vidu ekskulpacijskih razloga iz odredbe članka 21. stavak 4. ZM-a u konkretnom slučaju. Ovdje sud posebno naglašava da svako pravo, pa tako i pravo na slobodu izražavanja sa sobom nosi i odgovornost. Ta odgovornost se sagledava upravo u tome da se konzumacijom tog prava ne vrijeđa jednako vrijedno pravo drugoga, a upravo je u konkretnom slučaju to učinjeno.

9.1. Pri tome je posebno važno za ukazati da je od odlučnog utjecaja za ovakvu odluku suda bila i činjenica koja se odnosi na samu opremu teksta, budući da je na dojam prosječnog čitatelja od odlučnog utjecaja ono što se nalazi u naslovu i podnaslovu teksta, što je već istaknuto.

10. Što se tiče same visine štete, iz iskaza tužitelja, te svjedoka Sandre Kraljević Pavelić, Dražena Vikić Topića i Dragice Bobinac utvrđeno je da se tužitelj osjećao poniženo i vrlo nelagodno zbog objavljenog članka, kao i da je stalno dobivao telefonske pozive od prijatelja i rodbine vezano za predmetni članak. Iako je utvrđeno da je zbog pisanja medija vezano za njegovo izlaganje o cjepivu protiv korona virusa dao i ostavku na mjestu dekana Medicinskog fakulteta u Puli, ukazuje se da tužitelj nije dokazao da je upravo zbog ovog članka dao ostavku (s obzirom da je nesporno da su i drugi mediji pisali o tužiteljevom izlaganju), te sud u tom dijelu zbog toga niti ne prihvaća iskaze svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne, pa stoga kod procjene visine štete sud tu činjenicu nije uzao niti u obzir.

10.1. S obzirom na sve navedene činjenice, ovaj sud smatra da je objavljenim informacijama doista povrijeđen tužiteljev ugled, čast i dostojanstvo u onoj mjeri da se tuženiku naloži isplata iznosa od 30.000,00 kn, a sve temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) dok je valjalo odbiti preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 15.000,00 kn. Naime, u tom dijelu naknade se radi o specifičnoj vrsti naknade koja se odnosi u smislu odredbe članka 1104. ZOO-a na ime buduće neimovinske štete koju će tužitelj trpjeti pri čemu se podrazumijeva izvjesnost da će kroz određeno dulje razdoblje nakon donošenja presude tužitelj trpjeti štetu zbog objavljenih informacija u predmetnom članku, a tužitelj to nije dokazao u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a.

11. Nadalje, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži uklanjanje predmetnog članka s elektroničke publikacije tuženika i objavu ove presude u istoj publikaciji, a sve sukladno predviđenoj mogućnosti iz odredbe članka 1047. ZOO-a, 1048. ZOO-a i odredbe članka 1099. ZOO-a. Pri tome je potrebno ukazati da je odredbom članka 22. stavak 1. ZM-a samo izraženo načelno da se šteta naknađuje objavljivanjem ispravka, isprikom nakladnika te isplatom naknade, te nije isključeno da se može tražiti uklanjanje predmetnog članka i objava presude, a to pravo proizlazi iz općih pravila obveznog prava koji reguliraju pitanje naknade štete iz već spomenutih odredbi članka 1047. ZOO-a, 1048. ZOO-a i 1099. ZOO-a.

12. Sud je, međutim, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku prestanak uznemiravanja tužitelja i to tako da prestane pisati ili iznositi natpise o ovom tužitelju kojima će vrijeđati njegova prava osobnosti. Naime, mogućnost za takvu vrstu zahtjeva je doista predviđena odredbom članka 1048. ZOO-a ali ne kao općenita formulacija. Radi pojašnjenja, ovako koncipiran tužbeni zahtjev, a ukoliko ga sud prihvati, zadirao bi u već spomenuto konvencijsko pravo na slobodu izražavanja, budući da je i bez postojanja protupravnosti na strani medija (ovdje tuženika) moguće da dođe do povrede prava osobnosti tužitelja, pa stoga sud nije mogao prihvatiti tako koncipirani tužbeni zahtjev u ovom dijelu.

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. - III.

14. Početak tijeka zatezne kamate utvrđen je s obzirom na odredbu članka 1103. ZOO-a prema kojem obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a u konkretnom slučaju je razvidno da je šteta nastala prije podnošenja tužbe, pa tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od podnošenja tužbe kao to isti i traži. Stopa zatezne kamate dosuđena je sukladno stopi određenoj u odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

15. Što se tiče pitanja naknade troška parničnog postupka, svoditi uspjeh stranaka na puku matematičku računicu isključivo vezano za visinu tužbenog zahtjeva ne bi bilo sukladno smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a koja između ostalog propisuje da će se prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

15.1. S obzirom na sporne činjenice između stranaka, a što ovisi o onome što je osporio tuženik u pogledu tužbe, valja reći da tužitelj u pogledu osnove nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva. Slijedom toga, tužitelj nije dokazao jedino djelomično visinu tužbenog zahtjeva odnosno drugim riječima tužitelj je uspio u pogledu osnova sa 100% a u pogledu visine sa 66,66%, pa kada se zbroj navedenih postotaka podijeli sa dva, dolazi se do 83,33% što umanjeno za postotak uspjeha tuženika u sporu (16,67%) iznosi 66,66%, pa je potrebno tužitelju odrediti 66,66% od ukupno dosuđenih troškova.

15.2. Tako je tužitelju temeljem Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09 i 142/12; dalje Tarife) dosuđeno po 1.000,00 kn za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima od 18. siječnja 2022., 08. ožujka 2022., 10. ožujka 2022., 20. svibnja 2022., 15. srpnja 2022. i 06. listopada 2022., isti iznos za sastav podneska od 02. studenog 2021. što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 10.000,00 kn, a na što je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 425,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 425,00 kn, pa kada se tako dobiveni iznos (10.850,00 kn) pomnoži s postotkom utvrđenog uspjeha u sporu tužitelja umanjenog za uspjeh u sporu tuženika (66,66%) dolazi do iznosa od 7.232,61 kn, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

15.3. Sud tužitelju nije dosudio zatraženi trošak za sastav podnesaka od 12. siječnja 2022. i 06. listopada 2022., te za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude, jer se nije radilo o radnjama koje su u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bile potrebne radi vođenja parnice. Isto tako, sud tužitelju nije dosudio trošak za zastupanje na ročištu od 05. studenog 2021. jer je isto njegovom krivnjom odgođeno budući da nije na vrijeme podnio opsežan podnesak a kako bi se s istim tuženik mogao upoznati prije početka predmetnog ročišta, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom V.

16. Budući da je pripremno ročište od 05. studenog 2021. odgođeno krivnjom tužitelja jer je samo tri dana prije tog ročišta dostavio podnesak s opsežnom dokumentacijom iako je imao dovoljno vremena na raspolaganju da predmetni podnesak podnese u primjerenom roku, sud je neovisno o ishodu parnice sukladno odredbi članka 156. ZPP-a trošak zastupanja na tom ročištu sukladno Tbr. 7. - 9. Tarife u iznosu od 500,00 kn uz pripadajući PDV-e dosudio tuženiku, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom VI.

17. S obzirom na to da je odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a određeno da će se od postotka uspjeha stranke koja je više uspjela u sporu oduzeti postotak uspjeha stranke koja je manje uspjela u sporu te dosuditi trošak postupka samo onoj stranci koja je više uspjela u sporu, u preostalom dijelu je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka te je odlučeno kao u izreci pod točkom VII.

18. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 185. stavak 2. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 17. studenog 2022. pa do isplate.

U Zagrebu, 17. studenog 2022.

Sudac

Mate Kukavica

 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

VIDEO

Iza poginulog Davora ostalo je petero djece i trudna supruga. Vjenčali se par sati prije nesreće
CIJELI KRAJ TUGUJE

Iza poginulog Davora ostalo je petero djece i trudna supruga. Vjenčali se par sati prije nesreće

Davor je sletio s kolnika i ostao na mjestu mrtav. Vijest o tragičnoj smrti brzo je stigla u Potnjane i u očaj bacila cijelo selo.

Stravičan video: Nasred ceste driftao motorom pa na njega naletio auto. Teško je ozlijeđen
MOTO SUSRET U SLAVONIJI

Stravičan video: Nasred ceste driftao motorom pa na njega naletio auto. Teško je ozlijeđen

ŠIŠKOVCI - Na moto susretu u subotu je u 18 sata došlo do prometne nesreće u kojoj je vozačica automobila (21) naletjela na motociklista (39), potvrdila nam je vukovarsko-srijemska policija. Motociklist je teže ozlijeđen, a policija je očevidom utvrdila da je motociklist driftao te time napravio i dimnu zavjesu na cesti. Vrtio se u krug stražnjim dijelom motora te je prešao na stranu ceste suprotnog smjera. Tada je na njega autom naletila vozačica. Alkotestom je policija utvrdila da niti vozačica niti vozač nisu bili pijani.
Pronašli masovnu grobnicu s desetak tijela kod Vukovara. Uz neka su pronašli i civilnu odjeću
NAŠLI MASOVNU GROBNICU

Pronašli masovnu grobnicu s desetak tijela kod Vukovara. Uz neka su pronašli i civilnu odjeću

Tomo Medved posjetio je u ponedjeljak lokaciju gdje se provode terenska istraživanja u procesu traženja osoba nestalih u Domovinskom ratu