Obnovu nakon potresa trebaju voditi stručni, ne stranački ljudi

Vlada Ivice Račana u jesen 2001. promovirala je ambiciozan plan izgradnje autoceste. U prve tri godine trebalo je dovršiti prvih 257 kilometara po cijeni od 3,5 milijardi njemačkih maraka (14 milijardi kuna).

Radimir Čačić je stvar pojednostavio do formule 3 – 3 – 3. Tri sata vožnje, tri godine rada, tri milijarde maraka. Plan je, kako je poznato, uspio. Bio je to jedan od rijetkih političkih projekata u Hrvatskoj koji je imao glavu i rep, troškovnik i hodogram. Kilometar je stajao četiri milijuna eura. Primjedbe do danas nismo čuli.

Nakon Račana došao je Sanader. Cijena kilometra skače trostruko, tuneli se farbaju po dva puta itd. Slično je i u metropoli koju vodi Bandić. Poslijeratna obnova kuća, u režiji HDZ-a, bila je posao od 17,6 milijardi kuna, a izvedena je prema pravilima Divljeg zapada.

Potres je otkrio kakva je bila. Muljaže, krađe, ucjene, nesolidnost od početka do kraja mnogima su bili fatalni. Sad je pred Hrvatskom golemi posao, možda i vredniji od autoceste. To je obnova Zagreba i Banovine.

Umjesto da taj posao uključi i Čačića, koji bi ga napravio brže, kvalitetnije i transparentnije, Plenković će ga dati stranačkim ljudima bez iskustva u organizaciji velikih poslova. Zašto? Pa to je sasvim jasno: tu će se vrtjeti veliki novac, a gradnja i rekonstrukcija kuća i stanova najčvršća je politička valuta. Očajni građani davat će glas onima koji će im dati krov nad glavom.

Damir Vanđelić je obrazovan čovjek, bez mrlja, njegovo se poslovno iskustvo svodi na rad u upravama i nadzornim odborima sređenih tvrtki. Možda su Čačić i Vanđelić u kombinaciji dobitna formula?

Kvalifikacije državnog tajnika Nikole Mažara su da je Plenkovićev čovjek, nema dalje. Kako obnova ide u kadrovskom paketu koji kroje HDZ i Bandić, jasno se vidi po Zagrebu. To će trajati desetljećima. Najvažniji je javni interes. Zašto mu opet pretpostavljati stranački?