Oduzimaju joj nagrade: Put od nobelovke do 'ratne zločinke'

U vrijeme kad su političarki i aktivistici iz Mjanmara Aung San Suu Kyi (73) dodijelili nagradu 'Freedom of Edinburgh' 2005. godine uspoređivali su je s Nelsonom Mandelom opisujući je kao 'simbol mirnog otpora nasuprot potlačenosti'.

Sada joj tu nagradu oduzimaju jer kako navode nije ništa učinila kako bi osudila nasilje vojske u svojoj zemlji nad manjinskom populacijom.

To nije prva počast koja joj je u zadnje vrijeme oduzeta. Edinburgh je samo slijedio primjer Oxforda, Glasgowa i Newcastlea koji su također ukinuli nagrade jednoj od najslavnijih disidenata na svijetu.

Ništa ne čini kako bi spriječila nasilje

Naime, Aung San Suu Kyi dobila je Nobelovu nagradu za mir 1991. godine, dok je bila u kućnom pritvoru pod vlašću vojne hunte u rodnom Mjanmaru. Oslobođena je 2010. godine nakon što je 15 godina provela u zatvoru. Nakon toga je svoju stranku dovela na vlast.

Sada se kao čelnica Mjanmara, zemlje s populacijom od 50 milijuna ljudi, pak suočava sa žestokim međunarodnim osudama zbog nasilja vojske prema manjinskoj populaciji. Ništa ne čini kako bi spriječila nasilje  niti se protivi načinu na koji se tretira manjinski narod Rohindže za koje UN tvrdi da su najobespravljeniji narod na svijetu. Vojska, koja u potpunosti kontrolira sigurnosna pitanja u Mjanmaru, žestoko ih maltretira.

Aung San Suu Kyi kao premijerka Myanmara upoznata je sa situacijom, no ostala je šutjeti na vrlo moćnu vojsku većinski budističke zemlje koja je krenula brutalno i neselektivno redom ubijati pripadnike Rohindža, muslimanske etničke skupine. Do kulminacije je došlo u kolovozu prošle godine. Više od 700 tisuća ljudi, kojima je uskraćeno je državljanstvo u svojoj domovini, pobjeglo je iz Mjanmara u Bangladeš pred pokoljem.

Mjanmar, inače, Rohindžama ne priznaje građanska ni manjinska prava i odbija uporabu njihova imena. 

Ona za tu situaciju optužuje terorizam, a ne vojsku. Nije pokazala nikakvo protivljenje načinu na koji se tretiraju muslimani Rohindže niti je poduzela bilo kakve mjere u vezi sa zlostavljanjem koje provodi vojska. 

Htjeli je oduzeti Nobelovu nagradu

Žena koja je godinama bila ikona demokracija, koju su nazvali azijskim Mandelom, postala je toliko omražena da s se diljem Indokine palile njezine slike. Neki su čak govorili kako je Aung San od nobelovke postala ratna zločinka.

Čak su i najveći svjetski mediji koji su godinama stajali uz nju i podržavali krajem prošle godine pozivali je da ode, da joj se oduzme Nobelova nagrada za mir. Potpisana je čak i online peticija na koju je svoje ime stavilo 386 tisuća ljudi u želji da joj se oduzme nagrada. 
- Aung San Suu Kyi nije učinila ništa da zaustavi ovaj zločin protiv čovječnosti u njenoj zemlji - pisalo je se u peticiji.

No to se ipak neće dogoditi jer kako su poručili čelnici s Nobelovog instituta nemoguće je oduzeti nagradu dobitniku Nobelove nagrade za mir nakon što je uručena. A ona je dobila zbog 'svoje nenasilne borbe za demokraciju i ljudska prava' i pružanja otpora vojnoj hunti.

Ušla u politiku pod utjecajem Gandhijeve filozofije nenasilja

Naime, Aung San Suu Kyi kći je Aung Sana kojeg se smatra ocem moderne mjanmarske vojske a koji je 1947. pregovarao s Britancima o osamostaljenju Mjanmara. Iste godine ubijen je u atentatu, a te godine je ta zemlja proglasila neovisnost.Njezina majka postala je veleposlanica u Indiji, a ona je od 1967. studirala na Oxfordu filozofiju znanost i ekonomiju. Tamo je upoznala muža s kojim je dobila troje djece. 

Vratila se u Mjanmar 1988. godine kako bi se brinula za bolesnu majku. Te godine na vlast je došla vojna hunta, a ona je ušla u politiku pod snažnim utjecajem Gandhijeve filozofije nenasilja kako bi potakla proces demokratizacije. Vladajuća vojna hunta protivila se njenom djelovanju pa je godine 1989. završila u kućnom pritvoru. Bila joj je ponuđena sloboda ako napusti zemlju, što je odbila. Na općim izborima 1990. godine uvjerljivo je pobijedila "Nacionalna liga za demokraciju" s više od 80% mandata, na čelu s Aung San Suu Kyi. Vojna hunta poništila je izbore i odbila predati vlast. To je dovelo do međunarodne osude.

Iz kućnog pritvora puštena je u srpnju 1995. godine. Tada joj je poručeno, da se neće moći vratiti, ako napusti zemlju. Ostala je u zemlji i nije se viđala sa suprugom, koji je živio u Londonu i umro 1999. godine. Nije mu dopušten dolazak u Mjanmar usprkos apelima UN-a i pape Ivana Pavla II.

'Pokolj nad Rohindžama nije etničko čišćenje'

U rujnu 2000. godine ponovno je završila u kućnom pritvoru. Nakon niza pregovora pod vodstvom Ujedinjenih naroda puštena je u svibnju 2002. godine. Godinu kasnije uhićena je i tri mjeseca zatvorena na nepoznatoj lokaciji, nakon čega je vraćena u kućni pritvor iz kojeg izlazi 2010. Tada odlučuje surađivati s vojnom huntom kako bi se ukinule sankcije njezinoj zemlji. Djeluje kao čelnica oporbe sve do izborne pobjede Nacionalne lige za demokraciju 2015. godine. Njezin bliski suradnik postaje predsjednik države, a ona premijerka.

Da se stvari mijenjaju u njezinom razmišljanju uočeno je prije nekoliko godina kad ona počinje pokazivati vrlo neugodne stavove po pitanju nekih etničkih manjina. Naime, 2013. se u intervjuu za BBC usprotivila nazivanju pokolja nad Rohindžama etničkim čišćenjem. Već tada su je napadali zato što nije branila progonjene manjine, često strpane u koncentracijske logore, dok su ekstremisti među budistima raspirivali protuislamsku mržnju diljem zemlje.

- Svijet treba razumjeti da strah nije samo među muslimanima, nego i među budistima - govorila je tada. Mislila je na šačicu Rohindži koji su se podigli na oružje. I to u stanju u kojem je pothranjeno 80.000 njihove djece uslijed bijede u kojem žive.