On je dijete Oluje: Matej Šimić se rodio kad je oslobođen Knin

Osječanin Matej Šimić rodio se 5. kolovoza 1995. godine, točno u 10 sati ujutro, kad je oslobođen Knin. Mama Tatjana rodila ga je u podrumu osječke bolnice tijekom jakog napada na Osijek. Četnici u okruženju time su se osvećivali za pobjedu Hrvatske vojske u operaciji Oluja u Kninu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:06

Video: 24sata/pixsell

- Sjećam se da su mi rekli kako sam rodila zdravog sina te da su se začuli radosni povici i pljesak u cijelom podrumu bolnice. Upravo tad čuli smo na radiju da je oslobođen Knin. Okruživali su me ranjeni branitelji koji su ležali s nama rodiljama i trudnicama u podrumskim hodnicima. Bila sam sretna. I zbog zdravog sina i zbog svih tih jadnih ljudi oko mene. U tom trenutku nisam imala pojma gdje mi se nalazi suprug, koji je bio negdje na linijama obrane grada - prisjeća se Oluje Tatjana Šimić (49). Ova nastavnica u osječkoj osnovnoj školi cijeli je rat provela u svojem gradu uz supruga Dražena (50), branitelja dragovoljca. Sin Matej bio je njihov prvijenac, a tata Dražen nekoliko dana uopće nije ni znao da mu je supruga rodila.

- Bila sam kod kuće kad je rano ujutro počelo granatiranje Osijeka. Uplašila sam se. Valjda od stresa dobila sam trudove. Odvezla sam se u bolnicu, a tamo me nisu htjeli primiti jer nisu imali mjesta. Rekla sam im da moram roditi i da ću možda imati problem jer je dijete okrenuto na zadak, a i termin mi je trebao biti tek za 20-ak dana. Jedva su me primili. Odveli su me u podrum i porodili carskim rezom. Higijenski uvjeti u tom podrumu bili su tad jako loši i sva su djeca dobila urinarne infekcije. Ne znam ni tko je suprugu rekao da sam rodila. Sjećam se da je došao k meni u bolnicu tek četvrti dan. Plakala sam kad sam ga vidjela jer nisam znala ni gdje je niti je li je živ - prisjeća se Tatjana dodajući kako je Dražen imao tek vremena poljubiti sina, malo ga držati u naručju i već se morao vratiti na liniju obrane. Tek nakon više od mjesec dana tata i sin proveli su prve zajedničke dane. Oluja je obitelji Šimić višestruko obilježila život.

- Nije mi tata nikad htio pričati o tome što je sve doživio u ratu. Mama mi je rekla da me je rodila u podrumu i da se tad jako pucalo jer su Srbi bili ljuti što je u Oluji oslobođen Knin. O Domovinskom ratu znam onoliko koliko smo učili u školi ili što sam čitao u novinama. Mogu biti sretan što sam rođen na kraju rata, kad su sve te strahote već bile gotove i što nikoga svojega u ratu nisam izgubio. U svakom slučaju, nikad to ne smijemo zaboraviti, moramo poštovati žrtve i sve to za što su se naši očevi borili. No nisam za međunacionalnu mržnju, nisam za život u prošlosti, nego za gledanje naprijed i stvaranje novih međusobnih odnosa - kaže Matej (21), student poljoprivrede na fakultetu u Osijeku. Dodaje kako je ponosan što je rođen na tako povijesni dan kao što je Oluja.

Matej ima i četiri godine mlađeg brata Mislava. Svake godine kad bi išli na more, svratili bi u Knin odati počast svima koji su ga oslobodili, ali i za njega poginuli.

- Bili smo nekoliko puta, kad su djeca bila malena. Poseban je osjećaj biti ispod tog velikog hrvatskog stijega - kaže Tatjana. Tog posjeta slobodnom kraljevskom gradu Matej se ne sjeća.

- Volio bih Knin posjetiti sad kad sam odrastao. I uspeti se na kninsku tvrđavu - priznao nam je Matej.