Opasao se eksplozivom i bacio na oklopnjak da bi spasio civile

Hrvatski junak Mile Blažević Čađo poginuo je za svoj narod, obitelj i dom. Svjesno je podnio najveću žrtvu  - žrtvujući sebe spasio je druge. Spasio je žene, djecu, starce..

Heroj Pounja, policajac u pričuvi, opasao se eksplozivom i ručnim bombama, pa pričekao iza potpornog zida da prođu civili. A onda se bacio na oklopnjak i aktivirao eksploziv. U podvigu mu je pomagao Željko Filipović, policajac iz Dugog Sela kraj Zagreba. Čađina je obitelj ostala bez supruga, oca i sina, ali je poginula i svi koji su se nalazili na oklopnom vozilu. Šest srpskih vojnika na mjestu je poginulo, a 14 ih je ranjeno. A civili, njih skoro 50, koji su bili postavljeni kao 'živi štit' su preživjeli.. Čađo je imao tek 36 godina.

Satima maltretirani u 'živom štitu'

Čađo je dolazio iz Struge Banske, naselja u sastavu općine Dvor u Sisačko-moslavačkoj županiji. U srpnju 1991. trajala je neprijateljska ofenziva protiv Hrvata Banovine pod kodnim imenom „Žaoka“. Plan je bio do 27. srpnja zauzeti cijelo Pounje jer je tog dana 1941. počeo veliki srpski ustanak u Lici i zapadnoj Bosni. 

U posljednjim trenucima te akcije 26. srpnja četnici su oklopnim vozilom punim teškog naoružanja i vojnika čistili sve pred sobom. Iz Dvora su krenuli prema selu Zamlača, gdje su, došavši u selo, od civila koji se nisu uspjeli skriti stvorili 'živi štit' i tjerali ga ispred sebe prema Strugi Banskoj, Čađinom selu. Na taj način su se htjeli izbjeći brobu s braniteljima pounjskih sela. I tako goneći 'živi štit ' pred sobom, palili su kuće, maltretirali, zlostavljali i tukli zarobljene civile oružjem, rukama i nogama..

Kad su ušli u Strugu Bansku hrvatski branitelji nisu se usudili pucati bojeći se za živote civila. Srpski pobunjenici i četnici su se skrivali iza oklopnjaka kojega su obložili čeličnim pločama i na kojeg su postavili minobacač od 120 milimetara i protuzrakoplovni top. Zarobljeni su bili u živom štitu oko 6 sati, neprestano podignutih ruku u zrak, a napadači su im učestalo prijetili kako će ih kasnije sve strijeljati. Za vrijeme kretanja kroz Zamlaču i Strugu Bansku četnici su iz raspoloživog oružja pucali preko i pored zarobljenih ljudi.

Raznijelo ga na komadiće

Čađo je tada bio na straži, u rovu koji je udaljen dvadesetak metara od njegove kuće, u kojoj su tada bili njegova žena i djeca. Kad je vidio da se oklopnjak nalazio svega 50-ak metara od njegovo kuće morao je brzo razmišljati. Kako ga spriječiti, kako spasiti civile..Odlučio se na potez kamikaze. Opasao se ekspolzivom i ručnim bombama pa pričekao iza potpornog zida da prođu civili. I onda se bacio na okopnjak i aktivirao eksploziv.

- Rekao je ljudima u živom štitu: „Lezite“. Vozilo s topom i oružjem bilo je u ravnini potpornog zida. On se izvukao iz
rova, zagazio na vozilo i bacio bombe. Četnici su počeli pucati po njemu, a budući da je bio opasan eksplozivom, sve je eksplodiralo - i njega je raznijelo u komadiće. Policajac Filipović, koji je bio pokraj njega, na mjestu je ostao mrtav od
eksplozije - ispričao je Predrag Begić, policajac PU sisačko-moslavačke u svjedočenju o događajima tog dana za prilog "Policija u Domovinskom ratu 1990.-1991."

– Tim svojim djelom Čađo je spriječio daljnje napredovanje četnika, jer ostavši bez oklopnjaka povukli su se prema Dvoru. Time je zadobiveno dragocjeno vrijeme da se izvuče civilno stanovništvo, iako se pad Pounja više nije mogao izbjeći – svojedobno je za medije izjavio mještanin Milan Begić.

U akciji "Žaoka", u ko ubijeno je 9 hrvatskih civila i 10 policajaca.

Za ovaj herojski čin tek je ove godine na 25-godišnjicu pogibije obitelj Mile Blaževića Čađe primila odlikovanje Reda kneza Domagoja s ogrlicom kojim je Mile Blažević posmrtno odlikovan za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu.

Mučenje i ubojstvo policajaca

U Strugi Banskoj je dio napadača zarobio tri pripadnika MUP-a PU zagrebačke - Branka Vuka, Davora Vukasa i Zorana Šaronju. Odmah nakon zarobljavanja policajce su brutalno fizički i psihički zlostavljali. Natjerali su ih da skinu odjeću, a potom su ih tukli kundacima oružja, nogama i rukama po cijelom tijelu te su ih nakon toga natjerali da trče prema Uni. Kada su odmakli nekoliko desetaka metara u njih su pucali i usmrtili ih i to pred očima zarobljenih civilima. Osim njih, UZ Čađu i Filipovića, poginulo je još pet policajaca

Supruga Milka: Nikad mu ništa nije bilo teško

On je znao da nešto treba napraviti u tom trenutku, da treba spasiti ljude, a i da smo djeca i ja i majka njegova u blizini i da bi mogli svi nastradati. I napravio je jedino što je mogao da nas sve spasi - kazala je Čađina udovica Milka koja je svog voljenog supruga s kojim je dobila dvoje djece posljednji put vidjela tog dana u rano jutro kad ih je došao vidjeti u podrum kuće gdje su se skrivali.
Nakon herojskog čina njezinog muža kad se sve smirilo i kad su izašli iz podruma djeca, kći (14) i sin (11) su počeli vikati  "A gdje je naš tata?". Nitko nije imao snage odgovorit im. 
- Kada sam pitala jesu li ga vidjeli, svi su šutjeli. A onda sam vidjela kaos dolje niz cestu. Nisam imala snage prići bliže. Otišla je samo moja svekrva. Otišla je skupljati dijelove svoga sina uz cestu. Susjed je od dasaka načinio kovčeg a sljedeći dan smo ga pokopali - prisjetila se Milka
- On je bio policajac u pričuvi i dragovoljac. Inače je radio kao bravar u željezari i bio je jako vrijedan čovjek, požrtvovan otac i muž. Jako radišan, nikad mu ništa nije bilo teško napraviti, u svašta se razumio, malo je takvih..Lijepo je bilo živjeti s njim, bio je pun ljubavi prema obitelji i uvijek će nam jako nedostajati...